Top News
1563 prikaza

Plenki, Kolinda, Zoki: Najgori su u izboru pravih suradnika

Andrej Plenković, Kolinda Grabar Kitarović, Zoran Milanović
Damir Špehar, Patrik Macek, Dalibor Urukalović/ Pixsell
Ahilova peta naših državnika odnosi se na nesposobnost izbora suradnika; ona 2,0, Plenki 2,5, Zoki 2,1

Od smrti Franje Tuđmana, hrvatski građani, još i više novinari i javni umnici – ne svi, ali velika većina – čekaju na dolazak nekog novog "proroka", "oca domovine" ili "oca države" (sada bi to trebao biti otac gospodarskog preporoda i razvoja prosperitetnog hrvatskoga društva), političkog supermuža ili superženu koji bi napokon lupili šakom o stol i odredili kamo nas, zašto, pošto i kako vode. 

Analizu donosi Večernji list u svom broju od 17. siječnja, a Express.hr prenosi je u cijelosti:

Taj bi nam državnik-supermen kojeg ćemo teško dočekati trebao dati sedam ključnih "zapovijedi" što nam je misliti, raditi i činiti kako bismo ga slijedili na "čarobnom" putu u bolju budućnost.

Politički vođe, naime, u pravilu imaju samo tri ključne društvene uloge: (1.) osmišljavanje dugoročne razvojne vizije i određivanje konkretnih srednjoročnih razvojnih ciljeva, (2.) rješavanje interesnih i političkih sukoba među najrazličitijim društvenim skupinama i (3.) pronalaženje najboljih i najefikasnijih pristupa i metoda motiviranja građana – investitora, poduzetnika, radnika i tzv. kreativne klase – na ostvarenje osmišljenih nacionalnih, društvenih i ljudskih ciljeva.

Analiza Zorana Milanovića, Kolinde Grabar Kitarović i Andreja Plenkovića | Author: Screenshot Večernji list Screenshot Večernji list
Narod koji je, nažalost, desetljećima pa i stoljećima navikao na autoritarne, nedemokratske, despotske pa i ljudožderske režime i njihove gazde i gospodare, očito se teško navikava na "slabe" – demokratskim izborima i koalicijskim pregovorima postavljene – političare-činovnike koji se s pravom nazivaju "državnim dužnosnicima": jer im najčešće nedostaju vrline pravih, karizmatskih, ratnih i mirnodopskih vođa.

Kad me Večernjakov glavni urednik Dražen Klarić zamolio da napišem analitički osvrt na državničke vrline i pokoju manu troje hrvatskih političara koji su obilježili i još obilježavaju drugo desetljeće hrvatskog XXI. stoljeća – Zorana Milanovića, Kolinde Grabar-Kitarović i Andreja Plenkovića – ulovio me na brzinu, računajući na moju ljudsku i znanstvenu – znatiželju.

Naime, ne samo njega i vas, naše čitatelje, nego i mene zanima spomenuta usporedba čvrstoće karaktera i državničkih sposobnosti, pa i mana, dvojice sredovječnih muškaraca i jedne dame kojima su povijesne okolnosti i volja birača dali privilegiju i obvezu da vode i upravljaju našim sudbinama i sudbinom Lijepe Naše u doba hrvatskih i europskih smanjenih očekivanja, velikih iskušenja, raznoraznih tjeskoba i strahova, ali i velikih razvojnih šansi.

Puno je sličnosti u ljudskim, profesionalnim i političkim životopisima naših junaka. Zoran Milanović Zoki je među njima najstariji, ima 52 godine (rođen je 1966., u godini kad je pao Aleksandar Ranković i započela takozvana privredna reforma); Kolinda Grabar-Kitarović Koli ima 50 godina (rođena je u doba studentskih "revolucija" djece cvijeća – 1968.), a Andrej Plenković Plenki ima 48 godina; rođen je 1970. kad se činilo da bi Hrvatsko proljeće moglo donijeti tračak hrvatske državne samostalnosti i ljudske slobode.

Nije samo dob ono što povezuje Zokija, Koli i Plenkija. Oni dolaze iz istog, zrinjevačkoga, političkog inkubatora, da ne kažem "legla", koji je iznjedrio i na "smetlište" političke povijesti odavno ispratio najvišeg i najstarijeg, ali, treba biti pošten, i najsposobnijeg od njih: dr. Ivu Sanadera.

Papa Franjo, Andrej Plenković, 7. 10. 2017., Vatikan Zagreb-Vatikan Top News Plenković kod Pape, hrvatski Radio Vatikan ga prešutio

Njihova je startna karijerna – profesionalna i politička – pozicija bila manje-više ista: uspješne, meteorske karijere započeli su na zagrebačkom Zrinjevcu na kojem se nalazi Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, zatim su se otisnuli u bespuća hrvatske, europske pa i globalne političke zbilje, u diplomaciju, iz koje su se pobjednički vratili na čelo stranaka, SDP-a i HDZ-a, a Grabar-Kitarović na čelo države.

Istom se jatu u jednom trenutku priključio i predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, ali on ne zadovoljava sve uvjete (nije bio u diplomaciji i ne govori dva-tri tuđinska jezika koje govore i pišu Ivo, Zoki, Koli i Plenki) da bismo ga smatrali organskim dijelom "sijamskih" trojčeka koji su političke uspone i bitke počeli od MVEP-u.

Čitateljima koji vole povijesne reminiscencije kazat ću da priča o njihovu usponu ima dodirne točke s istinitom, a gotovo nevjerojatnom, pričom koju je američki pisac austrijskog i židovskog podrijetla Frederic Morton (5. listopada 1924. – 20. travnja 2015.) ispričao u svojoj knjizi "Grmljavina u suton: Beč 1913./1914." (Thunder at Twilight: Vienna 1913/1914).

Andrej Plenković i Zoran Milanović | Author: PIXSELL PIXSELL

Istražujući različite izvore, posebice biografije ključnih protagonista svoje pripovijesti, Morton je otkrio da su u siječnju 1913. u Beču, na udaljenosti od nekoliko kilometara, istodobno živjeli kasniji gospodari Drugog svjetskog rata: Adolf Hitler (nakon što ga nisu primili na tamošnju umjetničku akademiju), Josif Visarionovič Staljin (došao je u jednomjesečni posjet kamaradu Trockom), Lav Davidovič Trocki (pisao je novinske članke za ruske novine o Balkanskom ratu) i Josip Broz Tito (radio je kao metalski radnik).

Štoviše, kako su Hitler i Trocki bili stalni gosti kultne bečke Kavane Central (Das Café Central), gdje je posljednji stalno igrao šah, maštajući o proleterskoj revoluciji u carskoj Rusiji, postoji vjerojatnost da su istodobno, jednom ili više puta, u kavani bili Hitler, Trocki, Staljin i Broz, ali i – Sigmund Freud. Veliko je pitanje koje Morton prepušta mašti čitatelja:

Je li u Kavani Central bio i Nečastivi i kako bi povijest XX. stoljeća izgledala da su se budući satrapi za pomoć obratili Sigmundu Freudu ili da je Adolf primljen na umjetničku akademiju? Junaci ove priče nisu ni blizu spomenutim povijesnim ličnostima, ali je neosporno da su današnji "gospodari" Lijepe Naše mjesece i godine proveli na drugom katu MVEP-a, a često su znali pojedinačno ili "čoporativno" svratiti na kavu ili sok u odavno bankrotiranu kavanu Lenuci.

Zdravko Mamić Prijatelji Top News Na Mamićevoj fešti za Kolindu bili su i tamburaši

Kako je dobro poznata činjenica da ne postoji specijalizirana škola za državnike, brojni teoretičari države i državne uprave smatraju da su ključne vrline koje državnika razlikuju od političara: karakter i svijest o državništvu. Ako pojedinac ima te dvije temeljne vrline, sve je ostalo moguće naučiti, izvježbati, unajmiti ili kupiti.

Jedan od prvih teoretičara koji je u SAD-u ponudio tipologiju predsjedničkih karaktera, na temelju koje je godinama uspješno prognozirao uspješnost američkih predsjednika, a bio je i njihov savjetnik, bio je dr. James Barber (njegova knjiga "Predsjednički karakter” objavljena je 1960.). On je američke predsjednike ocjenjivao na temelju osobne prosudbe o tome imaju li aktivni ili pasivni te pozitivni ili negativni predsjednički karakter.

Nastavak na sljedećoj stranici...

  • Stranica 1/2
  • jluci82 23:29 17.Siječanj 2018.

    mediokriteti biraju mediokritete+glasačko tijelo inteligencije retardirane kišne gliste....i to je to