Kuba se tim demokratskim kriterijima ionako ne približava. Oni su, sa vlastitim preživljavanjem i opstankom na umu, pristali na neke kompromise no Raul Castro i njegovi suradnici već su, nedemokratskim putem, odabrali nasljednika Fidelovog brata koji će sljedeće godine, kako je i obećao, odstupiti s vlasti. Nasljediti će ga, odabrao je Castro i Državno vijeće, potpredsjednik Miguel Diaz-Canel, odan socijalističkim temeljima koje je stvorila revolucija koja je 1959. zbacila diktatora Fulgencija Batistu.
"Ovo je mudar potez Raula Castra, to je svojevrsno institucionaliziranje režima. Jedino ako on zapravo vlastoručno odabere nasljednika, ima ga priliku do kraja ga "odgojiti" i prenijeti vlast, onda možemo govoriti o tome da će režim, i ideje revolucije, preživjeti", kaže Jorge Dominguez, stručnjak za Kubu sa sveučilišta Harvard.
Kuba je ipak u proteklih deset godina pomalo "zakoračila" u moderni svijet - u naciji od 11.5 milijuna ljudi registrirano je pet milijuna mobitela. Više od pola milijuna Kubanaca radi u privatnom sektoru. Nakon što su godinama morali tražiti dozvole da otputuju van granica, danas bez problema putuju, a mogu čak i kupovati nekretnine, pisao je nedavno Express.
Iako prividno otvorenija, spremna na turizam i vanjska ulaganja te prvi puta nakon više od pola stoljeća njome neće vladati član obitelji Castro, Kuba se, kaže Human Rights Watch, nije pomakla s mjesta kada je riječ o slobodi govora i medija, pristupu informacijama ili kvaliteti života. Dapače, u proteklih je nekoliko godina zatočeno više političkih zatvorenika nego prije.
Sloboda se i otvorenost neke nacije, kažu neki politilozi, ne gleda izvana već iznutra, i ovisi o tome žive li bolje Kubanci, a ne je li nama izvana lakše otputovati na Kubu i osunčati se na nekoj od njezinih plaža dok slušamo pjesme sa albuma "Buena Vista Social Club".
Slično je i sa Saudijskom Arabijom koja se svesrdno otvara turizmu. Dijametralno je suprotna od Kube gdje je vjera gotovo nepostojeći faktor, i kojom među građanima hara siromaštvo.
Kraljevina je "olabavila" vizni režim i, prvi puta ikada, mlade žene (iznad 25) mogu doći same, bez pratnje muškaraca, što je do sada bilo potpuno nezamislivo. Dok su Oman i UAE prave turističke meke, država koja je dom pravoj Mekki, shvatila je kako se želi diverzificirati, pomaknuti "samo" sa nafte, i otvoriti novim načinima zarade.
No, birokracija je i dalje neumoljiva, pa vaš dolazak treba odobriti saudijsko ministarstvo vanjskih poslova, a potreban vam je i sponzor u kraljevini koji će garantirati za vas.
Na obali Crvenog mora SA planira napraviti "samostalnu ekonomsku zonu sa drugačijim zakonima, porezima i regulacijama", a nalaziti će se blizu granice s Jordanom, piše Independent.
Nedavni izvještaj Amnesty Internationala kaže kako "vlasti i dalje ekstenzivno provode smrtnu kaznu, često nakon jedva improviziranih suđenja. Usprkos ograničenim reformama žene se suočavaju sa sistemskom diskriminacijom u zakonodavstvu kao i svakodnevnom životu, a posve su nezaštićene od seksualnog i drugih vrsta nasilja".
Mohammad bin Salman obećao je kako će Saudijska Arabija prigrliti "moderniji Islam", no ne treba zaboraviti kojim je i kakvim postupcima mladi princ "izbio" na vrh prehrambenog lanca - od zatvaranja Saudijaca u hotel nakon čega je uslijedio interni "obračun" između princa i njegovih korumpiranih neistomišljenika, pa do toga da Bin Salmana mnogi drže odgovornim i za ratne zločine u Jemenu, kao i za sufinanciranje napada u Siriji, Iranu i drugdje. Jedan je to od razloga zašto se dio javnosti zgraža nad novonastalim prijateljstvima između europskih zemalja i SA.
