Ugledna politologinja s talijanskom adresom, britka i upućena Aleksandra Šućur, pojasnila je za Express čudnu talijansku postizbornu situaciju - to je, nema nikakve sumnje, trenutačno najvažnija politička tema u Europi. Apeninski poluotok, naime, pokorio je pokret Pet zvjezdica, protiv kojega se, uzalud, urotio cijeli talijanski establishment. No Pet zvjezdica, iako najjača politička snaga u Italiji, nemaju dovoljno mandata za sastav talijanske vlade. Hoće li ipak dobiti priliku da vide Italiju? To još nije jasno. Alternativa ovom pokretu je desničarski savez desnice i krajnje desnice. Najveći broj mandata dobila je koalicija Silvija Berlusconija i Mattea Salvinija. Liberalni centar i demokratska ljevica (Demokratska stranka, DS) su pometeni. Ni poseban izborni zakon koji je Italija lani izglasala kao branu protiv Pet zvjezdica nije pomogao. Europa i Amerika dijele se na očajni, odvratni establishment (poraženi su Hillary Clinton, Britanija u EU, Matteo Renzi) i šašavi desni ili lijevi antiestablishment (Trump, Pet zvjezdica, Živi zid). Alternative su, dakle, sužene, a perspektive nevesele. Italija bira između zla i goreg. Evo analize Aleksandre Šućur:
- Iako je najveći broj zastupničkih i senatorskih mjesta osvojila koalicija centra-desnice, a unutar te koalicije jeLega (bivša Lega nord, desnoseparatistički pokret Padanije koji je promijenio ime u Lega, op. ur), prvi relativni pobjednik izbora je pokret Pet zvjezdica s ukupno 221 osvojenim mjestom u Domu zastupnika i 112 u Senatu. Drugi relativni pobjednik je naravno Lega, koja je udvostručila broj svojih zastupnika i senatora. Momentalni komentari i ovdje, u Italiji, čine analitičku pogrešku uspoređujući postotke između pojedinih partija pa se tako čini da je PD (Demokratska partija) druga stranka, s 18,72 posto, a Lega treća s 17,37 posto. No postoci ne znače ništa, samo broj osvojenih mjesta. Jedna trećina zastupnika birala se po principu “first past post” u uninominalnim jedinicama, čitav centar-desnica je osvojio 109 takvih mjesta u Domu zastupnika i 58 u Senatu, ali ako pogledamo kartu područja u kojemu je centar-desnica dominantan, uočit ćemo da je riječ o izbornim jedinicama na Sjeveru, gdje su kandidati bili iz Lege, a kandidati Forza Italia i UDC-a su prošli samo zahvaljujući Leginoj snazi.
Sastavili su ih po principu alteriranja kandidata za Senat – kandidat za Dom zastupnika između Lege i Forza Italie. Dakle, i bez točnih podataka, možemo odokativno zaključiti da barem polovica tih uninominalnih brojki ide Legi. Centar-ljevica je iz uninominalne kvote dobio tek 24 zastupnika i 13 senatora, a čak ni oni nisu svi iz PD-a, nego iz liberalnog +Europa, kao primjerice Bruno Tabacci, koji je osvojio uninominalnu jedinicu u centru Milana.
Postotak je važan samo za plurinominalne jedinice, Lega je tu osvojila 73, a PD 86 zastupničkih mjesta. Među njima je – paradoksalno – i prvi senator crne boje kože koji je izgubio u svojoj uninominalnoj jedinici, ali ga je Lega “ripeškala” s plurinominalne liste centra-desnice kako bi služio kao smokvin list iza kojeg se krije antiimigracijski rasizam velikog broja Leginih birača. Tek ove konkretne brojke nam pokazuju stupanj debakla PD-a.
Trebat će vremena da se to osvijesti, a Renzi je ostavku dao na način da ju je de facto odgodio za poslije konstitucije parlamenta 23. 3. i formiranja nove vlade, što će spriječiti “osvještavanje”. Mišljenja sam da ju je odgodio iz više razloga. Prvi je, naravno, onaj da želi osobno voditi pregovore. Iako tvrdi da je njegova taktika “idemo u opoziciju”, “ne dogovaramo ništa s ekstremima”, cilj mu je razbiti bilo Pet zvjezdica, bilo centar-desnicu.
Uz to što bi objektivno mogao progurati, recimo, za predsjednika Zastupničkog doma osobu kao što je bivši demokršćanin Pierferdinando Casini, koji je izabran u srcu “crvene Bolonje” na listi centra-ljevice i bilo je komično gledati tog bivšeg Berlusconijeva saveznika na tribini u nekadašnjem kružoku Partito comunista italiano, pod fotografijama Togliattija, Berlinguera... Ali ta taktika odugovlačenja neće dati rezultate kakve si on zamišlja.
Produljit će agoniju PD-a koji je izglasavanjem ovakvog izbornog zakona, Rosetelluma, metaforički rečeno, sklopio pakt s vragom, a bukvalno - s Berlusconijem. Zakon je podržala i Lega. Cilj zakona je bio da omogući postizbornu koaliciju između Forza Italije, strake koja pripada EPP-u, i PD-a, koja je u PES-u. Za tako nešto su navijali i Bruxelles i Berlin itd. Ali talijanski birači su “provalili” mehanizam i kaznili obje stranke onemogućujući takvu koaliciju. Nitko ne voli biti manipuliran, to je glavni razlog zašto su nagradili “ekstremiste” Pet zvjezdica i Legu.
“Naštimani mehanizam” je profunkcionirao samo spram desnice iz Fratelli d’Italia (koji su dobili manje od očekivanog unutar desne koalicije) i ljevice Liberi e uguali (koja nije bila u koaliciji s PD-om). Da je ovo prvi razlog, govori nam činjenica da su čak i rimske periferije, u kojima Lega teritorijalno ne postoji, a Fratelli d’Italia je jak, dale svoju preferenciju Legi više nego Forza Italiji ili Fratelli d’Italia. Slika koju smo dobili je mučna jer je država podijeljena na Sjever (u kojem lidersku poziciju zauzima Lega) i Jug, u kojemu je Pet zvjezdica mjestimice dobio i natpolovičnu većinu. Ali građani su poslali jasnu poruku koju bih usporedila s trećim Newtonovim zakonom: svakoj akciji (u ovom slučaju izbornoj manipulaciji) suprotstavlja se po intenzitetu jednaka i suprotno usmjerena reakcija. Za novu vladu trebat će puno vremena.
Ako će to biti manjinska vlada, vjerojatnije je da će to biti vlada Pet zvjezdica, to bi se tradicionalnim strankama isplatilo: puste ih da vladaju, guše ih u parlamentu u kojem nemaju većinu te čekaju da se počnu svađati i raspadati. Ali strah da bi Pet zvjezdica mogao predstaviti kompetentnu vladu je puno veći. Tako da će se vjerojatno formirati neka većina, privremeno i sa svrhom donošenja novog izbornog zakona. Ali nitko neće žuriti. Vlada Gentilonija u odlasku mogla bi i dulje potrajati. Prvi koji se ne žuri je predsjednik Mattarella. Za razliku od predsjednika Napolitana koji je, nakon propasti pregovora između Pet zvjezdica i PD-a, bukvalno stvorio postizbornu koaliciju i čitavu vladu Letta, Mattarella je izjavio da će čekati da se političke stranke dogovore između sebe i da se on neće u to miješati.
