Pet razloga zašto Trump neće osvojiti drugi mandat

Kritičari predsjednika Trumpa opetovano ponavljaju da kada je riječ o njegovoj retorici, napadima na demokratske norme i nesposobnost "ništa nije važno". Proteklih smo mjeseci naučili koliko je to kriv pristup - njegova je podrška pala, Demokrati su ponovno dobili Zastupnički dom Sjedinjenih Država, Nancy Pelosi, Demokratkinja iz Kalifornije, ga ne ispušta iz šaka, a Republikanci se sada više ne slažu s njegovom politikom prema Rusiji.

Sudski dosjei pokazuju kako je Paul Manafort nastavio komunicirati s Trumpovim odvjetnicima u doba kada je trebao surađivati sa specijalnim istražiteljem. Navodni je dao tajne informacije vezane uz ankete i raspravljao o ugovoru između Ukrajine s Konstantinom Kilimnikom tijekom kampanje.

Rudi W. Giuliani čak i priznaje (na neki način) da je Trumpovo osoblje možda surađivalo s Rusima iako Trump nije, no onda, suradnja nije zločin (ili tako nešto).

Dok ured specijalnog istražitelja, u potezu bez presedana, sumnja u BuzzFeed članak o navodnim dokazima Trumpovog krivokletstva, Cohen je dao dokaze da je Trump nastavio "gurati" Trump Tower poslovni dogovor tijekom 2016. godine.

Trumpove šanse za drugi mandat smanjuju se s malo nade da će mu se imidž poboljšati. Kako smo došli ovdje gdje jesmo, piše Washington Post.

Prvo, specijalni istražitelj Robert S. Mueller III svoj posao radi metodički, tajno i vrlo efikasno, samo nižući svjedoke. Usprkos napada od strane Trumpa on uživa povjerenje većine Amerikanaca. 

Pew Research centar izvještava kako "većina (55 posto) ostaje uvjerena u to da Robert Mueller radi poštenu istragu u rusko uplitanje u izbore 2016."

Povjerenje u Muellera je ostalo stalno i trajno tijekom protekle godine, i više je onih koji vjeruju da će Mueller napraviti poštenu istragu negoli da će Trump biti pošten prema toj istrazi.

Rezultati iste ankete pokazuju kako javno pouzdanje u Trumpa nastavlja padati.

"Većina javnosti (58 posto) kaže kako vjeruju što Trump kaže manje no što su vjerovali prethodnim predsjednicima dok su bili u uredu", kaže Pew Research Center. 

"Samo 26 posto kaže da Trumpu vjeruju više no li bivšim predsjednicima, dok 14 posto kaže kako Trumpovoj retorici vjeruju jednako kao i prošlim predsjednicima".

Što dublje Mueller kopa, dolazi do groznijih informacija. Trumpovo konstantno laganje do sada je postiglo samo da se sve dublje i dublje implicira i da se pokaže koliko zapravo opstruira istragu. Što Mueller kaže i napravi je najvažnije i ima najviše težine. Što uopće nije važno. Bilo što što kaže Giuliani.

Iako šef većine u Senatu, Republikanac Mitch McConnell i dalje odbija postaviti zakone koji bi zaštitili Muellera, Republikanci i Demokrati - čak i njegov javni pravobranitelj - tvrde kako Trump ne može dati otkaz Muelleru bez da time samog sebe ne približi opozivu. Mueller mora ostati na mjestu, a on najviše radi na erodiranju Trumpove moći. 

Drugo, Trumpova obraćaj-se-bazi strategija je greška s nevjerojatnim posljedicama. Naravno, oko 30 posto elektorata vjerovati će svemu što predsjednik kaže, neovisno o tome koliko je apsurdno. Trump kult i njegovi sljedbenici sada su izolirani od svega ostalog. Taktika "samo baza" s predsjednikom koji trabunja i vrijeđa i koji nije učinio ništa za "zaboravljenog, malog čovjeka" i koji se što više odmaknuo od na fakultetu obrazovanih glasača (dijelom radi svojeg rasizma i odbijanja stvarnosti), žena i glasača iz "predgrađa" predao je Zastupnički dom u ruke Demokrata.

Izbori su samo prebacili moć da se istražuje Trump, i dodatno se osnažila Pelosi, njegova jedina prava politička oporba i neprijateljica s kojom se ikada morao suočiti. Uspjela ga je izmanevrirati u poziciju u kojoj je sada, s vrlo nepopularnim i štetnim "gašenjem" vlade. Kada mu je odbila "ustupiti pozornicu" za obraćanje naciji, on je neodgovorno "procurio" detalje o njezinoj posjeti trupama u Afganistanu. Nikada Trump nije izgledao manje predsjednički i jadnije. Jedna greška povlači drugu i kreće politička spirala smrti.

Treće, u središtu skandala, većina predsjednika može imidž spašavati svojom ulogom arhitekta vanjske politike kako bi održali auru moći. Trumpova vanjska politika, na stranu što je sluga Rusije, je okarakterizirana kao kaotična i potpuno ne-efikasna. Od njegovih trgovačkih ratova koji škode američkom zemljoradniku i biznisima, preko neodgovornog povlačenja iz Sirije, do prijetnji NATO-u, pa sve do glupavog ulizivanja sjevernokorejskom tiraninu Kim Jong Unu, Trumpova je vanjska politika još jedan metak u nogu njegove reputacije i autoriteta. 

Ako je Nixon tijekom Watergatea preživljavao radi uspjeha na vanjskopolitičkom polju (Kina), Trumpova postignuća samo su dodatan poticaj da ga se makne iz Bijele kuće. Treba ga se riješiti prije no što napravi još štete.

Četvrto, njegov je narcisizam, inkompetencija i loše odluke, piše Washington Post, samo uspio u tome da potjera svakog savjetnika s trunčicom zdravog razuma, iskustva i utjecaja. Nema mu tko pomoći kad zapne. Nema Jima Mattisa da uvjeri saveznike da je sve u redu nakon što Trumpova retorika pohara, nema Garyja Cohna da mu kaže zašto su tarife loše. Okružen je ljudima koji mu na sve kažu "da", žutokljuncima iz obitelji i ulizicama. Trump, koji je sam sebi najveći neprijatelj, ima sve više loših dana.

I na kraju, primarni izazov koji je Trumpu nekoć bio nezamisliv. Koliko god se Republikanci držali Trumpa pred Demokratima i napadima medija, žele drugog kandidata za prvi krug sljedećih izbora. Dakle ne žele sjedećeg predsjednika da bude lice Republikanske stranke. Najnovija NPR-PBS NewsHour-Marist anketa kaže kako 43 posto Republikanaca želi novo lice, a samo 46 posto ne želi. Druga inauguracija popularnog, anti-Trump guvernera Larryja Hogana znak je kako bi se on mogao kandidirati, a to bi moglo pokrenuti lavinu potpore.

To ne znači, piše autorica, da je ovo predviđanje da će Trump biti maknut ili natjeran da da ostavku. Republikanci u svojoj predanosti ostaju ovce. Međutim, sve je jasnije kako neće biti prvi izbor za sljedeće izbore. Ako nekim čudom i uđe u drugi krug, biti će "izubijan" više no bilo koji predsjednik od Geralda Forda. Sve više 2020. i izbori koje ona donosi nalikuju na post-Watergate izbore iz 1976. godine. A sada zamislite da je Nixon tada još bio predsjednik.