Pa nije mali Cesare Mamić da ga pitaju što želi

Maknite se! Pustite me, ja hoću ovdje ostati, zapomagao je očajničkim dječjim glasom mali Cesare, 9-godišnji dječak kojeg su u utorak ujutro iz stana na splitskim Pujankama na silu odvojili od majke.

Dječak se otimao, no otac ga je na silu uvukao u vozilo te je kolona krenula prema zračnoj luci. Bio je to četvrti pokušaj, i ovaj put uspješni, službenika Općinskog suda da 'ovrše' dječaka, odvoje ga od majke i predaju ocu.

Tko je u pravu od oba roditelja, Nine Kuluz i Alessandra Avenatija sasvim je nebitno, jer su se oba roditelja pokazala da nemaju blage veze što znači biti roditelj. Ono što je važno napomenuti u ovom slučaju i uvijek ga nastaviti isticati kao primjer kako se ne smije raditi su scene koje su se u utorak ujutro viđene u splitskom kvartu Pujanke gdje je Cesare živio s majkom.

Ono što smo svi vidjeli je čisto iživljavanje slova zakona nad djetetom, koje je nemoćno i jedino što može je zapomagati da ga se pusti, da želi ostati tamo gdje je bio do utorka. Zakonodavstvo se treba baviti roditeljima koji očito nisu u stanju samostalno riješiti problem, ali ne tako da uz kordon policije razvlače dijete posred ceste i guraju ga u auto kao da je kriminalac koji je upravo počinio neko kazneno djelo.

Naime, odluka koja dijete dovodi do toga da vrišti i otima se i traži suprotno od onoga što piše u odluci nekog birokrate sigurno nije i ne može biti dobra odluka za dijete, a svaki roditelj koji sudjeluje u ovakvom okrutnom cirkusu teško se može smatrati roditeljem.

No, pustimo sad i te roditelje, oni će s ovim scenama živjeti do kraja života, i pogledajmo malo kako se slovo zakona primjenjuje u slučaju 9-godišnjeg djeteta, a kako se ti isti zakoni ne primjenjuju kada su u pitanju osuđeni kriminalci.

Uzmimo za primjer Zdravka Mamića, koji je dan prije osuđujuće presude prešao granicu, otišao u Međugorje i otamo prijeti hrvatskim pravosudnim organima, vrijeđa i uglavnom iznosi neistine. Njega su priveli u Sarajevu i pitali pristaje li da ga se izruči Hrvatskoj. Mamić je rekao da ne pristaje, da to ne želi, točnije, da ga citiramo, rekao je "da ni u kom slučaju ne želi biti izručen Hrvatskoj". I ponovno je pušten na slobodu. Doduše, samo u BiH, ali svejedno je na slobodi, jer je tako sam zaželio.

Cesarea u utorak ujutro nitko ništa nije pitao. Cesarea nisu pitali što on želi, pristaje li da ga se gura u auto, pristaje li da se povlači po cesti... Pred Mamićem je pravosuđe pokleklo, ljubazno su ga pitali što želi da vide mogu li mu izaći u susret... 

"Gospodine Mamiću, izvolite, sjednite, evo traže vas, žele da vas pošaljemo u zatvor, pa da vas pitamo što mislite, želite li to ili želite ostati na slobodi...?", recimo da je tako glasilo pitanje.

"Ne želim izručenje RH jer ono što se događa u RH je jedan montirani, inskonstruirani proces i ja pravosuđu RH ne vjerujem. Izvješavam Vas da su moja minimalna ljudska, pravna, zakonska prava u Hrvatskoj prekršena u svim oblicima i u dosadašnjem pravnom postupku RH nalazim, zajedno s mojim odvjetnicima, sve što je moglo biti prekršeno u pravu je prekršeno u mom slučaju" izjavio je Zdravko Mamić na sudu BiH. 

Šteta što i Cesare nije imao priliku ovako nešto reći, jer bi sigurno isto rekao da traži svoja ljudska prava. Ali, Cesare nije Mamić. Cesare nije Ivo Sanader koji se ovih dana naslikava u VIP loži na utakmici Hrvatske u Rusiji iako se protiv njega vode procesi radi korupcije. Cesare nije VIP. Cesare je dječak iz kvarta Pujanke na kojeg treba poslati kordon policije, jer je njegov krimen to što njegovi roditelji ignoriraju zakon. Pa se i dalje pitajte zašto ljudi ne vjeruju institucijama i zašto bježe odavde glavom bez obzira.