Pred Senatom je 20 minuta govorila o osionim balavim tinejdžerima iz bogatih obitelji koji su je maltretirali prije 36 godina, o građanskoj dužnosti da o tome javno progovori, o traumi, sramu, medijima koji su je posljednjih mjeseci progonili, čak i o prijetnjama smrću zato što je progovorila.
Najgora stvar nakon svjedočenja Christine Blasey Ford pred Senatom o Trumpovom kandidatu za Vrhovni sud Brettu Kavanaughu, kojega optužuje da ju je seksualno napao na pijanoj žurki iz davne mladosti, jest to što se oko tako osjetljive teme Senat podijelio više ili manje točno po polovici.
Što se tiče samog ishoda svjedočenja, bilo da je riječ o liberalnim ili konzervativnim, pa i desnima, općeniti je zaključak da Kavanaugh može očekivati da će ga Senat potvrditi za suca, unatoč optužbama o tome da je seksualni zlostavljač, ali i to da je njegov profesionalni i osobni ugled nakon te večeri na Capitol Hillu zauvijek uništen.
Nešto od toga iskusio je senator iz Texasa Ted Cruz, koji je u doba trijumfa Donalda Trumpa bio izrazito konzervativni kandidat na republikanskim predizborima uoči predsjedničkih izbora u SAD-u. On je na saslušanju žestoko branio Kavanaugha:
"Ovo je bilo jedno od najsramotnijih mjesta u povijesti američkog Senata."
Njegov kolega, također iz Texasa, John Cornyn, bio je još i gori:
"Ne mogu se sjetiti niti jednog skandala u američkom Senatu koji bi bio sramotniji od ovog još od McCarthyjevih saslušanja."
I tu se dolazi do niza paradoksa. Prvi je taj što su svi unaprijed znali što će pred Senatom govoriti i Christine Blasey Ford i Kavanaugh, a opet, ono što se događalo tijekom izgovaranja tih rečenica, bilo je prava drama. Ona je govorila tiho, nekad drhtavim glasom, rekla je da je 100 posto sigurna da je onomad tip koji ju je napao, očito kako bi je silovao, današnji Trumpov kandidat za Vrhovni sud.
Pričala je da joj je najbolnija uspomena kako su se dvojica njegovih pajdaša cerekala na njen račun dok je on bio na njoj. Pred Senatom ispitivala ju je Rachel Mitchell, iskusna tužiteljica u slučajevima seksualnog zlostavljanja. Mitchell je bila metodična, ispitivala ju je u stilu postupka na sudu; tko ju je tamo te večeri odvezao na žurku, zašto je istražiteljima Senata rekla da nije mogla letjeti u Washington iako često putuje avionom, što je sve dala novinarima od svoje liječničke dokumentacije 2012...
Kako je vrijeme prolazilo, sticao se dojam da joj je namjera potkopati njenu uvjerljivost ili je izložiti pritisku kako bi se, poput svjedokinje na sudu, slomila. Ipak, svakih pet minuta uključivali su se demokratski senatori s pitanjima intervencijama kojima bi Blasey Ford izvukli iz svake pojedine zamke, čime se svaki trenutak okretao u njenu korist. Repulikanci su sve više zbog toga ludjeli, ocrnjivali su cijeli postupak.
U tome su, međutim, bili jako sputani, nipošto nisu smjeli napadati njeno svjedočenje kako ne bi izgledali poput hrpe tipova koji maltretiraju ženu zbog seksualnog napada kojem je bila izložena. Samo, izabravši šutnju u trenucima poput onoga kad je Blasey Ford pognula glavu, rekavši da je 100 posto sigurna da je to bio "Brett", djelovali su još i gore, djelovali su poput kukavica. A na ovakvim svjedočenjima dojam je skoro pa sve.
Drugi paradoks saslušanja pred Senatom je bio taj što je isti pristup Rachel Mitchell pri ispitivanju Kavanaugha rezultirao po njega sasvim drugačijim dojmom. Što ga je više ispitivala o seksu i alkoholu, on je zvučao sve gore. Da li se opijao dotle da bi pao u nesvijest, da bi svoju odjeću nalazio negdje drugdje, da bi se budio na drugim mjestima...? A on je govorio da su pili pivo, da su voljeli pivo, da "što to znači previše piva", da on ne zna koliko bi ih to bilo previše...
U trenutku kad je Rachel Mitchell došla do toga da ga ispituje o tvrdnjama o seksualnim maltretiranjima djevojaka u krugovima tinejdžera u kojima se kretao kao dečko, o grupnim silovanjima i sličnom, republikanci su pucali po šavovima; obrušavali su se na demokrate, jer nisu smjeli na nikoga drugoga, prijetili prstom. Matiran je bio u trenutku kad ga je Rachel Mitchell pitala bi li podržao eventualnu FBI-evu istragu slučaja i navoda Blasey Ford. Ostao je sjediti u tišini. Zablokiran.
Uspio je samo nešto promumljati o FBI, bez da je o tome bilo što zaključio. Nije zvučao ništa bolje niti kada je odmah potom stao ispitivati demokratske senatore, sve više u vatri, da li oni vole piti, što vole piti. Uz republikanske senatore koji su ga podržavali, dojam je bio katastrofalan. Ne bilo tko nego The New Yorker u kolumni, zaključio je u žestokom naslovu da će "saslušanje ostati upamćeno po groteskno uprizorenje patrijarhalnog gnjeva".
Kavanaugh apsolutno nije uspio pridobiti nikoga iz "suprotnog bloka" čak niti u situaciji kad je postalo jasno da se čovjek bori za svoj osobni život, za osobni ugled, čak i u kontekstu oca, supruga i sina. Problem je, možda, bio u tome što je dopustio, tempirao, što god, da mu glas pukne već na otvaranju, te da nekoliko trenutaka zašuti, naizgled trudeći se da suspregne suze. U tim trenucima oni "njegovi" vidjeli su to kao čovjeka koji je na udaru, ali ne da da ga slome.
Oni "drugi" to su, međutim, protumačili kao scenu čovjeka koji je pohađao bogate privatne škole, da bi sad proplakao u trenucima kad se treba suočiti s posljedicama gnjusnih grijeha iz mladosti. To što je vremenom sve više padao u vatru, nije mu pomagalo dojmu. Donald Trump, ako je tko i sumnjao, bio je "oduševljen izvrsnim svjedočenjem" njegovog kandidata. Na pozornici u Senatu podjela za i protiv njega bila je savršena po stranačkim linijama, odnosno, 52 prema 48 za republikance.
Republikanski senator Lindsey Graham, uz gnjevne grimase, podignuti ton i ubadanje prstom po zraku, gnjevno je govorio da je sve to skupa "neetična sramota". Čak je izazvao svoje potencijalne kolege kojima bi možda palo na pamet da glasaju protiv Kavanaugha, neka se samo usude... Općeniti je zaključak, stoga, da Kavanaugh niti osobno niti politički taj dan u Senatu nije preživio, da je ubijen, ali da bi ga Senat zbog republikanske većine svejedno mogao potvrditi kao novog suca Vrhovnog suda.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Ako je ovaj tip napastovao ovaj entitet sa fotografije, onda je morao biti jako, jako, jako pijan. Ali nije to najveći problem, najveći problem je to kad se entitet sjeti NAKON 50 GODINA da je ovaj to učinio što je ... prikaži još! učinio ako je uopće učinio. Svaka čast...