Bio je utorak poslijepodne, ionako vrlo prometno križanje Ozaljske i Krapinske u Zagrebu u tom je trenutku bilo puno ljudi zbog toga što su dan uoči Svih svetih tisuće stanovnika Trešnjevke hrlile na Trešnjevački plac. Skupina pješaka čekala je zeleno svjetlo na semaforu kako bi prešla preko zebre na zapadnom dijelu križanja Ozaljske, jer tako su ih - zaboga - učili u školu zbog sigurnosti u prometu.
Odjednom, ravno u njih se zabio i svojim BMW-om ih pregazio osmero tada 19-godišnji Vinko Begić. 25-godišnja Ivana Nekić nešto poslije umrla je u bolnici, ostale su prvo Hitna koja je dojurila u kaos vriskova, jaukanja i krvi po ulici, a potom i liječnici po bolnicama, nekako pokrpali.
Kako je vozio najmanje 67 kilometara na sat, vjerojatno i više, na suđenju je Begić dobio tri godine. Prva kvaka je, međutim, bila u tome što je on među ljude sletio ne samo zbog brzine nego i zato što mu je tada 40-godišnji Danijel Palić izletio Golfom ulijevo iz Ozaljske u Krapinsku. Takvo skretanje na tom raskrižju nije dopušteno i uslijedio je masakr. I Pajić je na suđenju dobio svoj dio, jednu godinu zatvora.
Samo što je on potom pet puta tražio odgodu izvršenja kazne, a kako su mu suci to svaki put odbijali, na kraju se naprosto - sakrio. I tako sakriven, zapravo u bijegu, ostao je dovoljno dugo da u zatvor više niti ne mora. To je druga kvaka koju je sada otkrio Jutarnji list. Prošlo je više od šest godina od izricanja pravomoćne presude, vrijeme je pojelo i tjeralicu za njim po Hrvatskoj i europski uhidbeni nalog.
Tako da, ako bi se danas, sutra i pojavio u vašem susjedstvu, ne mora biti niti onaj golf iz 2006., on je slobodan čovjek, bez pravosudnih dugova državi. Što se Begića tiče, o njemu je Večernji list 2011. pisao u članku "Obijesni vozač BMW-a opet divlja".
"Ubice na cesti", iako u ponešto drugačijem kontekstu, opjevao je Johnny Štulić još u 80-ima. Nikola Kovačević, Tomo Horvatinčić, Dejan Maćešić, Hrvoje Žužić, Ivan Primorac, samo su neki od onih koji su proteklih godina prouzročili prometne nesreće s poginulima. Njihova je posebnost dijelom u načinima na koje su ljudi pogibali pod njihovim kotačima, dijelom u nekim događajima sa suđenja, dijelom naprosto u tome što mediji nisu dopustili da ih javnost zaboravi.
Kovačević je osuđen na četiri i pol godine zatvora, a oduzeta mu je i vozačka dozvola. On je upravljao svojim Audijem s 2,16 promila alkohola u krvi i jurio je brzinom iznad 100 kilometara na sat. Na zagrebačkom Kvaternikovom trgu izletio je s kolovoza, slomio semafor te se zabio u skupinu pješaka. Od udarca su preminuli supružnici Ljiljana i Aleksandar Kusalović. Na izricanju presude u studenom nije se pojavio jer se "nije osjećao dobro".
"Žao mi je. Priznajem da sam skrivio nesreću i prihvaćam kaznu koja bude te molim za oprost obitelj poginulih, ali i moju", rekao je Kovačević u svom završnom govoru. Sucu je ponovio da nije vidio unesrećene ljude te da se ne osjeća krivim za nepružanje pomoći.
"Snimci nadzorne kamere govore više od riječi. Osim što je bio potpuno pijan bezobzirno je kršio propise vozeći u području punom pješaka dvostruko brže nego je dozvoljeno", smatra tužiteljstvo smatrajući da je Kovačević nakon naleta na pješake bio dovoljno pribran i da je trebao ostati na mjestu nesreće, a ne bježati.
Hrvoje Žužić je 1. kolovoza 2007. godine upravljao BMW-om, također pod utjecajem alkohola, također je vozio neprilagođenom brzinom. Ali on se nije zabio u pješake već u automobil u kojem su bili Ružica Pavić i njen dečko Hrvoje Matijašić. Ružica je preminula, Matijašić je imao teške ozljede od kojih se nije ni oporavio, a Žužić je već bio na slobodi. Žužić je, naime, osuđen na petogodišnju kaznu zatvora, ali je odslužio nešto manje od četiri godine.
Sudski postupak od početka su pratile kontroverze: u isti dan je protiv njega podignuta optužnica i pušten je iz pritvora, o čemu je odlučivalo vijeće suda u Velikoj Gorici, gdje kao sutkinja radi i njegova majka. Suđenje je na kraju premješteno u Karlovac gdje je na rasprave Hrvoje Žužić dovođen s lisičinama na rukama i nogama. Nakon presude koju je donijela sutkinja Općinskog suda Elma Kaleb Mamić od pet godina zatvora, što je ujedno bila i prva takva presuda za izazivanje prometne nesreće u kojoj je jedna osoba poginula, njegov braniteljski tim izjavio je da se sve vrijeme zapravo sudilo Hrvojevu ocu Željku Žužiću.
Dejan Maćešić, suvlasnik propale tvrtke One2Play, je u ljeto 2012. godine pod utjecajem alkohola prošao kroz crveno na semaforu te naletio na mladog motorista koji je poginuo. Godinu dana kasnije osuđen je na dvije godine zatvora, ali ih nije odslužio već je odležao ukupno 15 mjeseci, 13 mjeseci zatvora i dva mjeseca pritvora. Kaznu je izdržavao u pulskom zatvoru Valtura, kaznionici poluotvorenog tipa, gdje je imao slobodne vikende i godišnji odmor kada je ponovno smio sjesti za volan.
Ukupno je 35 puta evidentiran u prometnim prekršajima, a kažnjen je samo za njih nekoliko.
Renata Pražetina Kaleb, sutkinja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, osudila ga je na dvije godine zatvora iako zakon za ovakvo kazneno djelo podrazumijeva minimalnu kaznu od tri godine. U presudi je obrazloženo da se Maćešić ranije pridržao zakona, iako ga je policija čak 35 puta prekršajno sankcionirala. Ujedno, dva puta je pravomoćno osuđivan zbog manjih kaznenih djela, podsjetio je Novi list 2014. godine.
Kontroverzni Horvatinčić je još 1980. naletio na ženu (75) i njezinu kćer koje su prelazile cestu. Majka je podlegla ozljedama, a kći je teško stradala. Pobjegao je s mjesta nesreće i nije pozvao pomoć, pisao je tad Večernji. "To je velika tragedija za koju nisam kriv". izjavit će godinama kasnije. Prije nekoliko godina je pak Večernjem rekao da je tada pobjegao jer se bojao krvi. Ali, mnogima je nepoznato da je i devet godina poslije, opet na zagrebačkoj Aleji Bologne, skrivio prometnu nesreću u kojoj je poginula žena.
Ivan Primorac bio je 17-godišnjak bez vozačke dozvole, višestruko kažnjavan za prometne prekršaje kada je prouzročio nesreću u kojoj su smrtno stradale Kate Erceg i Ane Andrijašević, 16-godišnje gimnazijalke iz Makarske. Osuđen je na dvije i pol godine godine zatvora. Međutim, nekoliko mjeseci poslije Primorcu je kazna smanjena za šest mjeseci uz obrazloženje da "dolazi iz društveno prihvatljive obitelji", što je uzeto u obzir kao olakotna okolnost.
Kaznu je odslužio u zatvoru poluotvorenog tipa, a obitelji dviju djevojaka uvjerene su da bi bez pritiska medija njegova kazna bila samo uvjetna. Svejedno, zbog "dobrog vladanja" ravnatelj kaznionice nagradio ga je ranijim otpustom pa je nakon 22 mjeseca postao slobodan čovjek. "Da, bilo bi nam lakše da je pravda zadovoljena, ali nije, a obrazloženje presude bio je za nas novi udarac. Cijeli slučaj bjelodano govori o sprezi kriminala i države", ogorčeno je pričao za Večernji Mirko Erceg 2012. godine.
Naime, ispostavilo se da je Ivanov otac, makarski tajkun Marijan Primorac, nagradio bivšeg premijera Ivu Sanadera skupocjenim automobilom. Otkriveno je to tijekom suđenja za aferu Fimi media kada je Primorac posvjedočio da je na ime donacija HDZ-u Sanaderu 2003. predao 30 tisuća njemačkih maraka, godinu kasnije 200 tisuća kuna, a krajem 2004. i 300 tisuća eura za kupnju blindiranog BMW-a.
