Globalizacija je završni čin svjetskog procesa kolonizacije, nastala iz ljudske potrebe za dominacijom. Kasnije se razvijala zahvaljujući ljudskom zajednicama koje su prednjačile, brže se razvijale i pokoravale druge. Sve je počelo usavršavanjem strijele i luka, jedra i kotača i, na kraju, stvaranjem Sjeverne Amerike, novog hrabrog svijeta. Pored teške industrije , tu je glavnu ulogu odigrao i Hollywood, u kojem je, za vrijeme idealističke faze, nastao Miki Maus, a kasnije i propaganda kojoj nije bilo ravne u povijesti čovječanstva. Čak niti Vatikan nije imao takvu propagandu.
Ipak, svemu je prethodilo nešto magično. Talijanski filozof Luciano De Crescenzo vjeruje da su se civilizacije smjenjivale putujući stazom Sunca, od izlaska do zalaska, od Istoka ka Zapadu: Egipat, Grčka, Rim, Sjeverna Amerika. Ako je tako, molim, pripremite se za dominaciju Kine i Euroazije. Dopadljivoj ideji De Crescenza može se dodati kako, pored Sunca, u novije vrijeme status globalne zapadne sile nije bilo moguće stvoriti bez televizije i one McLuhanove teorije da zahvaljujući TV ekranima planeta postaje globalno selo.
Osvajački ratovi Džingis Kana doslovno označavaju početak ovog procesa jer je on doslovno nasrnuo na osvoji Zapad. Perzijski car Darije je pokušavao isto to i na kraju porazio samo Grčku, a centar svijeta se preselio u Rim. Aleksandar Makedonski je prejahao nevjerojatne razdaljine i upisao se u listu globalizatora, a da nije niti znao kako će se to danas nazvati. Otomansko carstvo, čije iracionalne granice govore o potrebi nametanja islama čitavom svijetu, jedna je od potvrda želje naoružanih nacija da se nametnu ostatku svijeta i pokore ih. Nije ni Austrougarska zaostajala za idejom da njena globalna moć najveće europske carevine izraste iz inkubatora ovog procesa.
Ovako se, gomilanjem povijesnih činjenica, lako stiže do istine kako su ratovi i globalizacija stari koliko i čovjek, nastali su čak i prije nego što je gospodin počeo brijati bradu. Ali je i stidne dlake na kraju brijao, pa i čitavo tijelo, kako bi se oslobodio tereta prošlosti i povijesti i to nekako u isto vrijeme kada je Fukuyama napisao knjigu u kojoj je označio kraj povijesti. Njegova ideja se pokazala kao besmislena globalistička floskula. Povijesti kruži i nju je na planeti Zemlji nemoguće poništiti. A brijanje tijela i čupanje dlaka dostiglo je svoj vrhunac, posebno u Crnoj Gori, gdje u centrima za depilaciju muškarci prizivaju majke i kukaju kao da se porađaju dok im doktori čupaju dlake. Ali, oni istrpe sve da bi bili u korak s vremenom.
Ostvarenje totalne vlasti nad planetom Zemljom na kraju se može i desiti! Samo nije isključeno da će žig za vlasništvo nad Zemljom dobiti na Marsu onaj tko osvoji Mars. Ili, još bolje, tko se tamo spusti prvi, taj bi mogao biti i vlasnik Zemlje i naših života. Da li će tamo prvi stići Kinezi, pa Amerima naplatiti carinu za slijetanje, ili će se Rusi prvi dokoturati, pa zajedno sa Kinezima naplaćivati takse Amerima i poslati ih u zaborav?
U stihovima Duška Trifunovića misao "ima neka tajna veza" stoji kao kula ideja o vezi među ljudima. Međutim, tu nema pristanka ljudi koji dobrovoljno, kroz sistem komunikacije, izgube privatnost i nije im važno što sve vodi u totalnu globalizaciju. Potpisnik ovih redova sumnja u spomenutu koncepciju jer vidi da je globalizacija uspjela, za sada, jedino da napravi jedinstveni konformistički ukus najvećeg dijela planete; svi žele da žive kao Amerikanci. Usred Pekinga i Moskve može vam se učiniti kako ste se izgubili u centru New Yorka, a kada zakoračite na velike aerodrome, stječe se utisak kao da niste niti letjeli.
Zamjatin i Orwell su, izgleda, pisali za djecu. Nisu pretpostavljali do koje mjere je čovjek perverzna naprava.
Dakle, aerodrom s kojeg ste doletjeli je isti kao i ovaj gdje dizalom idete po svoje kofere, Tu, ipak, ostaje nešto ljudsko. Zajedničko je, na kraju, većini ljudi, nerviranje zbog puta od aerodroma do grada. Vrijeme leta je često kraće od onog potrebnog da se stigne do centra.
Upravo je slom Sovjetskog Saveza proizveo niz kroz koji proizvodi i novi i jedva vidljivi sistem "demokratskog totalitarizma". Širenje NATO-a na Istok počelo je 1990., sa njime i vojno zauzimanje čitavog istočnog bloka, iako je George Bush obećao Gorbačovu da se NATO neće širiti. Od samog rođenja demokracije, još iz Sokratovog vremena, za njezin je razvoj bio neophodan pluralizam, a pluralizam predviđa postojanje najmanje dvije manje-više ravnopravne sile, koje se između sebe bore i zajedno utječu jedna na drugu.
Za vrijeme Hladnog rata postojala je svjetska demokracija, globalni pluralizam, unutar kojeg su postojala dva suprotstavljena sistema: kapitalistički i komunistički - kao i nejasna, ali ipak postojeća struktura onih država koje nije moguće svrstati u prve dvije grupe. Sovjetski totalitarizam je bio prijemčiv za kritike koje su dolazile sa Zapada. Ali i Zapad se nalazio pod utjecajem SSSR-a, posebno preko vlastitih komunističkih partija.
Proces globalizacije, ovaj koji se odmotava pred našim očima, izgleda da je neki već viđen, ali ne i dobar film. Ako se složimo sa tezom da je globalizaciju omogućila televizija, onda se treba vratiti u vrijeme pred slom Sovjetskog Saveza i pad Berlinskog zida. Taj zid je srušen, a sa njim i naša država, i tako se jedan narod ujedinio, a drugi ostao po republikama koje nisu imale smisla za manjine. U Hrvatskoj je, uz blagoslov međunarodne zajednice, srpski narod istjeran, što, opet, govori o kontinuiranom djelovanju nacista i fašista i o tome da njihov rad nikada ne prestaje.
Srbija je jedina, čak i prije Ruske Federacije, pružila otpor demokratskom totalitarizmu i za to je bila, među prvima, kažnjena. Sve što je bilo vezano za vrijeme Hladnog rata, a Jugoslavija je bila mezimica u tom periodu (Srbija također), trebalo je biti kažnjeno.
Za epohu Hladnog rata Aleksandar Zinovjev tvrdi da je to bio period gospodarskog rasta, blagostanja, koji je bio poznat u Europi 16. stoljeća, period prosvjetiteljstva bez presedana, istinske slobode, nevjerojatnog društvenog napretka, ogromnih znanstvenih i tehnoloških otkrića zapada. Ali, u isto vrijeme, Zapad se neprimjetno mijenjao i bio preteča internacionalizacije i globalizacije vlasti, čiji smo svjedoci danas.
Bila je jedva vidljiva integracija razvijenih, započeta u vrijeme Hladnog rata. U suštini, integracija može poslužiti rastu općeg blagostanja i imati pozitivne posljedice ako, primjerice, zadovoljava legitimne težnje bratskih naroda za ujedinjenjem. Ipak, ta integracija o kojoj se govori bila je od početka smišljena kao vertikalna struktura, strogo kontrolirana od nacionalne vlasti.
Ipak, bez uspješno izvedene ruske kontrarevolucije protiv Sovjeta, Zapad nije mogao krenuti ka globalizaciji. A sovjetski komunizam nije propao iz unutrašnjih razloga, kako kaže Aleksandar Zinovjev, ruski disident i filozof koji, također, tvrdi kako je uništenje tog komunizma najveća pobjeda u povijesti Zapada.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
ovaj emir se još nije otrjeznio od zlatne palme , čovjeka zanjelo malo pa nešto tumači u ime naroda koji je upravo pokušao postati velik a nisu izmislili kotač , barut , jedro iako su koristili navedeno da pokore "zločeste ... prikaži još! narode" i uspostave srbijanski mir ...emire , svemire jebem ti sve furlan mire i nemire...
Oko kad pripadnik naroda koji je istjerovao sve oko sebe prigovara ostalima za istjerovanje :) Pogubljen od alkohola, velikosrpstva i osjećaja da ne pripada nikamo
Ma kog zaboli sta ovaj konj misli !