Dok bi se po medijskim napisima, potaknutima i retorikom nekih političara, posebice sa slovenske strane, moglo zaključiti da su odnosi dviju države “zaleđeni”, hrvatska i slovenska strana su daleko od oka javnosti detaljno razgovarale i pregovarale o problemu granice. Rezultat tih razgovora – a bilo je sedam sastanaka na ekspertnoj i političkoj razini i trajali su po najmanje pet sati – kompromisni je okvir ili prijedlog rješavanja tog bilateralnog spora, piše Večernji list.
Prijedlog zajedničkog rješenja predstavljen je stranim državama i njihovim predstavnicima i izazvao je vrlo pozitivne komentare te je apostrofiran kao dobar i konstruktivan način kojim bi se počeo rješavati problem. Uostalom, neki su strani diplomati, kao što je Amerikanac Hoyt Lee, prije nekog vremena rekao kako “su države jako blizu dogovora”. No Slovenija se – iako je u razgovorima okvir ocijenila jako dobrim iako ga nije formalno prihvatila – ipak u zadnji tren povukla, i to za zadnjeg posjeta premijera Mire Cerara Zagrebu, iako postoje naznake da je prijedlog još “živ”.
Nakon niza sastanaka na kojima su se bistrile pozicije i razgovaralo o tome što je prihvatljivo, slovenska je strana poručila Hrvatskoj da sve o čemu su do tad razgovarali konkretizira i stavi na papir, donosi Večernji list.
Reakcija Slovenije bila je takva da je taj formalizirani prijedlog, nakon što im je predočen, ocijenila jako dobrim. Stranim diplomatima i državama kojima je taj instrument predočen, predstavljen je kao zajednički jer je proizašao iz zajedničkih razgovora, a ne samo hrvatski, iako ga je Zagreb formalizirao. Obje bi države potpisale instrument koji bi se, na primjer, zvao Protokol o granici. Razgovaralo se o tome da bi imao određenu preambulu koja bi bila minimalistička, a u kojoj bi utvrdili o čemu se i jedna i druga država slažu i oko čega nema prijepora. Preduvjet svega toga jest taj da se dogovori i nacrta granica na kopnu i na moru te priloži na posebnim kartama koje bi bile dio tog protokola. Ta bi granična crta morala biti drukčija od one u arbitražnoj odluci, i na moru i na kopnu. S malim izmjenama i popravljanjem crte, za što je potrebna i politička volja, moguće je postići to da se izađe u susret objema državama te obje države mogu reći da su profitirale.
Uostalom, sama odluka arbitražnog vijeća, koju Hrvatska ne priznaje jer je izašla iz procesa i sporazuma zbog makinacija slovenske strane, na više mjesta izričito navodi kako se stranke, Hrvatska i Slovenija, unatoč arbitražnoj odluci, mogu dogovoriti same o svakom segmentu – o kopnu, o moru i o režimu. Iako je Slovenija, nakon što je vidjela prijedlog na papiru, protokol ocijenila dobrim i solidnim, situacija se iznenada mijenja i 19. prosinca, slovenski premijer Cerar ga u Zagrebu odbija. Je li tomu kumovao sastanak koji je dan prije imao s političkim partnerima i oštra upozorenja “da ništa ne potpisuje” ili gubitak državničke hrabrosti, ne zna se, no očekivanja su – i iz međunarodne zajednice – da se nastavi s tihom diplomacijom i pronađe rješenje. Hrvatska se, za sada, u tome pokazala konstruktivnijim partnerom., zaključio je Večernji list.
