U cijeloj svojoj povijesti, koja seže od osmog stoljeća prije Krista, Rim nikada nije vodila žena. Virginiji Raggi je, međutim, uspjelo postati prvom gradonačelnicom Rima, i to sa samo 37 godina, a i njen politički program bit će za "vječni grad" itekakva novina.
Izbore je dobila kao kandidatkinja populističkog, ekološkog, antiglobalističkog i euroskeptičnog pokreta "Pet zvijezda", protestne stranke koju je prije sedam godina osnovao komičar Gianroberto Casaleggio.
Kriza u Italiji, sveopća korupcija, podivljale političke i ekonomske elite koje zlorabe sustav, čak i vojne intervencije po arapskim zemljama po Mediteranu, sve su to bili razlozi zašto je stranka, pokret, kako god nazvali tu grupaciju bitno ljevije određenu od centra, osvojila sedminu glasova u donjem domu talijanskog parlamenta, slično kao i od broja talijanskih europarlamentaraca.
I prije nego što je preuzela mandat, Raggi je bila jasna kako će se ponašati kao gradonačelnica Rima. Već je najavila da će se obrušiti na Vatikan zbog skoro pola milijarde eura neplaćenih poreza i doprinosa Crkve na nekretnine diljem Rima, a val gnjeva građana iskoristit će i za juriš na korumpirane strukture dosadašnjih vlasti u tom gradu.
Već i to što je žena, apsolutno je znak da Rim ulazi u sasvim novo poglavlje povijesti, a nešto slično nedavno je doživio i London. Usred Ukipove kampanje o Brexitu, antiimigrantskih ispada i političkih sukoba, gradonačelnik Londona u svibnju je postao Britanac pakistanskog porijekla Sadiq Khan.
Time je jedan glavni grad na Zapadu po prvi put u povijesti dobio demokratski izabranog gradonačelnika muslimana, i to čovjeka koji se, osim što je laburist, izjašnjava i kao socijaldemokrat, te koji se snažno zalaže za potpuno izjednačavanje prava seksualnih manjina u Velikoj Britaniji. Naravno da je on žestoki protivnik Brexita.
Nedavno je zabranio reklame s golišavim manekenkama po Londonu, ali ne zato što bi bio konzervativnih nazora zbog svoje religije. Na zub je uzeo reklamne kampanje koje žensko tijelo pokazuju nerealnim, presavršenim, nerijetko zapravo i fotošopiranim, što stvarne žene i stvarna nesavršena tijela zapravo prozivaju.
Zapadni svijet tako pokazuje da otkriva nove prostore društvenog napretka, demokratski izabirući vizonare novog doba iz skupina koje su do sada bivale marginalizirane; žene, rasne manjine, seksualne manjine. New York također ima svog gradonačelnika Billa de Blasija, porijeklom Talijana, što doduše i nije toliki novitet jer je u nekoliko mandata grad vodio Rudy Giuliani. Ali jest neobično za tamošnje okolnosti što je kao Talijan već 22 godine u braku s tamnoputom pjesnikinjom Chirlane McCray.
Jedno od mjesta koje se pokazalo kao vrlo napredno je svakako Island koji je 2009. dobio prvu premijerku, otvoreno deklariranu kao lezbijku, Jóhannu Sigurðardóttir. Klaus Wowereit čak je tri mandata, počev od 2001., proveo kao gradonačelnik Berlina, deklarirani homoseksualac. I u pravilu je u svim tim slučajevima bila riječ o vrlo uspješnim mandatima i uspješnim političarima.
