Nije pitala: Sve što Kolinda treba znati o životu u SFRJ

Došel bum doma, sel si bum pod brajde, jedna je od popevki koje su nastale u onim vremenima kad se nije smjela spominjati Hrvatska, Hrvatsko zagorje, domovina, bregi, zipka u kojoj domovina spi, rekla je predsjednica na Krapinskom festivalu, i ponovo promašila šefa, postaju i onih pet kilometara pruge... 

Em pjesma nije nastala u to doba, em vremena u kojima se nije smjelo spominjati Hrvatsko zagorje i domovina Hrvatska nisu nikad postojala, osim u njenoj mašti. 

U toj mašti ima viška željeza - mi nismo bili iza željezne zavjese - i manjka jogurta (bilo ga je, i voćnog i kefira) ali iznad svega tu fali znanja i potrebe da se stvari provjere...

JE LI SE SMJELO REĆI DA SI HRVAT?

Na natjecanju za prvaka austrijske vojske u mačevanju dobio sam srebrnu medalju, iako sam zasluživao zlatnu, samo zato što sam bio Hrvat, rekao je Josip Broz Tito, koji se i na dokumentima za vjenčanje s drugaricom Jovankom izjašnjavao kao Hrvat. Etnička pripadnost bila je osnova za kadroviranje u svim javnim ustanovama, Partiji, poduzećima, a bila je obavezna čak i u indeksu.

A U KRAPINI?

U Krapini se pjevao “Hrvatski kraj”, “Suza za zagorske brege”; “Dobro mi došel, prijatel”, “Vužgi”, “Domovini”, “Mi smo tu navek”...

JE LI SE SMJELO IĆI U CRKVU ILI SU UHIĆIVALI ONE KOJI SU IŠLI?

Na Marijanski kongres u Mariju Bistricu došlo je 1981. oko 400.000 ljudi. Tko god je htio mogao je ići u crkvu, ali nije imao osobite šanse ući u Centralni komitet.

JE LI U JUGI BILO ŽELJEZNE ZAVJESE?

Godine 1951. potpisan je ugovor o pomoći između SAD-a i Jugoslavije. Pomoć SAD-a bila je velikodušna: 499 tenkova Sherman, 399 samohodnih topova Jackson, 319 tenkova Patton. Tito je, iza željezne zavjese (?) dobio 10.000 kamiona i džipova, 400 zrakoplova, uključujući 300 modernih mlaznjaka, te puške Thompson, koje su dobile ime po našem čuvenom pjevaču. Ili obrnuto.

A BENZIN, STRUJA?

Redukcije struje su bile 80- ih. Benzin je nekad bio na par-nepar. No toga je bilo i u Engleskoj. Ali vanjski dug zemlje bio je znatno manji.

TITO I VIKI GLOWATZKY PRIČALI SU SI VICEVE

Viki Glowatzky, pripadnik Prosvjetne bojne NDH, odležao je svoje, a onda se družio s Titom. Jednom je Tito poželio ispričati Glowatzkom vic pa mu je ovaj rekao: “Druže Tito, samo nek ne bude politički”... Napisao je “Posljednji fijaker” i “Dobro mi došel prijatel”, u Krapini, gdje se to tad “nije smjelo”.

A JOGURT?

Jogurta je bilo - i to više vrsta. Svaka je mljekara imala svoj. Osamdesetih su se počeli proizvoditi i kefiri, voćni jogurti i slični proizvodi.

HRVATI U MUP-u I JNA?

Da, ali manje od udjela u stanovništvu. No Hrvati su dali najviše premijera SFRJ - Tita, Špiljka, Mikulića, M. Planinc i A. Markovića.

JE LI BILO HRVATA?

O, da. Hrvatska je imala skoro 4,7 milijuna stanovnika, a sad ih je oko 4 milijuna. Broj Hrvata i građana Hrvatske zadnjih desetljeća pada, ali imamo sve više demogafskih strategija - samo njena stranka smislila ih je čak pet, a sad osnivaju i fakultet!?

JESI LI SMIO BITI U USTAŠAMA?

Jesi, a pomagalo je ako si dobar umjetnik ili nogometaš. Kreško Golik u vrijeme rata u ustaškoj je Spremnosti objavio članak “Ustaša se živ ne predaje”. Antun Augustinčić izradio je dojmljivu bistu Poglavnika. Slavko Kvaternik rekao je da je Augustinčić “Poglavniku zavirio u dno duše”, Lovro plemeniti Matačić bio je dirigent pri Poglavnikovu tjelesnom sdrugu (PTS) kojeg je vodio ustaški pukovnik Ante Moškov, jedan od “kanadskih petoraka” ili “rasova”, dakle najljućih ustaških prvaka u NDH. Poslije rata plemeniti Matačić malo se hladio u Skoplju, pa se vratio u Zagreb, a onda dirigirao drugu Titu. Volio je uniforme. Pola nogometne reprezentacije NDH završilo je u Partizanu, a neki i u Dinamu.

ČEGA U SFR JUGOSLAVIJI IPAK NIJE BILO

Nije bilo slobode. Policija je doista za “Vilu Velebita” znala hapsiti, pritvarati, pendrečiti ili utamničiti, kao i za “Marjane Marjane”, “Bože pravde” ili “Sinđeliću”. Politički vicevi katkad su vodili u Gradišku. Kritike Tita i JNA nisu bile dozvoljene. Nije se smjelo ni pomisliti na višestranačje. Nije bilo mogućnosti velikih privatnih poslova... ali su i mali mesari mogli slati djecu u Ameriku.