Top News
168 prikaza

Nije Komarica išao na Bleiburg zbog hrvatske političke elite...

Franjo Komarica
Zeljko Mrsic (PIXSELL)
Banjolučki biskup Franjo Komarica ljude je uvijek stavljao ispred politike

Protekli su mjesec u Bosni i Hercegovini svojim izjavama obilježila trojica vjerskih velikodostojnika: kardinal Vinko Puljić, banjolučki biskup Franjo Komarica i reis Islamske zajednice u BiH Husein Kavazović. 

Krenimo redom, od kardinala Vinka Puljića i poznatog “slučaja štraca” koji jedini nije imao političke konotacije, već više one redcarpetovske. Nakon što su u javnost dospjeli dijelovi propovijedi kardinala Vinka Puljića tijekom mise u Arbanasima kod Zadra, internet se u nekoliko dana doslovce usijao.

U prvi mah pomislio sam kako se radi o pogrešci, jer je izraz “štraca” prije ovih domaćih sapunica kod nas bio gotovo nepoznat, a uz to kardinal Puljić je čak i za vrijeme krvave sarajevske opsade brižljivo vagao svaku svoju riječ, čak i onda kada je trebalo “grmjeti”.

Ono što je meni iz ovog slučaja najzanimljivije, dvije su stvari.

Prvo, pokazao je kako je linija manjeg otpora udružena s licemjerjem neuništiv mehanizam. Kardinala Puljića su kritizirali čak i oni u Hrvatskoj koji se ne usuđuju kritizirati niti najveće “nepodopštine” koje dolaze iz Katoličke crkve u Hrvatskoj, već “pragmatično” šute. 

Njima je Puljićeva propovijed došla kao kec na desetku. Tako su se čak razgoropadili i hrvatski celebovi koji od kritike društvenih anomalija, pa i onih prekrivenih oblacima dima od crkvenog tamjana, ziheraški bježe kao sam Vrag.

Drugo je izostanak reakcija na Puljićevu ispriku koja je uslijedila već sljedeći dan. Zoran Šprajc je u RTL-ovu “Direktu” jednom jedinom rečenicom izdvojio ono što je za ovaj slučaj najvažnije: činjenicu kako se kardinal Puljić uljudno ispričao svima koje je svojim izjavama eventualno povrijedio bez bilo kakvog relativiziranja, što je standard o kojem Crkva u Hrvatskoj može samo sanjati. 

Drugi slučaj je izjava banjolučkog biskupa Franje Komarice koji je etničko čišćenje Banje Luke devedesetih usporedio s Bleiburgom, koja je uslijedila nakon što je Milorad Dodik, iz svojih razloga naravno, jer je principijelnost u ovoj zemlji davno nestala, problematizirao Komaričino sudjelovanje na ovogodišnjoj komemoraciji u Bleiburgu.

Naime, Komarica je prevodio misu tijekom komemoracije. Iako je bilo još onih, dobronamjernih i zlonamjernih, koji su kritizirali taj Komaričin potez, zaboravlja se jedno: biskup Komarica nije otišao tamo zbog hrvatske političke elite koja na Bleiburg ide zbog sebe i koja, natiskana u prve redove, ispred televizijskih kamera roni krokodilske povijesne suze, već zbog duša svojih vjernika, što mu je uostalom i posao. 

Komarica je slične stvari govorio i ratnih devedesetih koje je proveo u Banjoj Luci dijeleći sudbinu svojih vjernika i sugrađana “pogrešne” nacionalnosti, kad je zbog toga vrlo lako mogao stradati. 

Nadalje, kada se govori o Komarici treba imati u vidu kako se radi o možda jedinom crkvenom velikodostojniku koji je u svim slučajevima ljude stavljao ispred politike i političara i u tome je bio rijetko dosljedan. 

Nisam slučajno napisao ljude: Komarica je naime podjednako štitio, koliko je mogao, i Bošnjake i Hrvate u Banjoj Luci, i jedan je od rijetkih crkvenih velikodostojnika kojemu nacionalno nije primarno u odnosu na vjersko. 

Političari su se na neki način “ogrebali” za Komaričin moralni kapital, i vjerojatno je to bio osnovni povod zašto je upravo on bio pozvan predvoditi misu na Bleiburgu. 

U Komaričinu obranu stao je, pored Dragana Čovića, koji je to napravio pilatovski, prebacujući loptu na federalni teren, na Bihać i Tuzlu i na poratno curenje Hrvata iz tih gradova, i Bakir Izetbegović, koji se, primjerice, nije oglasio prošle godine kada je Medžlis Islamske zajednice u Bugojnu pokušavao minirati Božićni sajam u organizaciji bugojanske Matice Hrvatske. 

On se oglasio po uvjetovanom refleksu “sranja u Ruandi” (kojega, evo, svako malo spominjem) kao vrhuncu “političke pameti” u BiH, ali i svojevrsnog simbola lažne principijelnosti. 

S druge strane, Milorad Dodik je Komaričinu pomalo nespretnu i nezgrapnu izjavu dočekao kao novu slamku spasa, što je republičkosrpska oporba kukavički odšutjela i pokušavala se nadovezati na njegov “pragmatični” radikalizam, iako su, uvjeren sam, propustili lijepu priliku da Dodika ostave na nacionalističkoj vjetrometini, a da politički gotovo ništa ne izgube Treći slučaj vezan je za reisa Islamske zajednice u BiH Huseina ef. Kavazovića, kojega sam u svojim ranijim tekstovima često hvalio. 

Naime, on je tijekom posjete bošnjačkoj zajednici u Švicarskoj, povodom predstojećih lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini, pozivao tamošnju dijasporu da sudjeluje na njima, a posebno u Srebrenici.

Tom prilikom je izjavio “kako ‘vlah’ ne može vladati Srebrenicom”. Video s tom izjavom bio je postavljen na YouTube, ali je nakon prvih negativnih reakcija uklonjen. 

Kavazovićeva izjava ima dugu i mučnu pretpovijest i treba je, ipak, bez obzira na političku nekorektnost, sagledati i u tom svjetlu. 

Ako ništa, ona je benigna u odnosu na slike četničkog orgijanja u Srebrenici na dan donošenja oslobađajuće presude Vojislavu Šešelju, na primjer. 

Ta pretpovijest seže još u dane pada srebreničke enklave s kojom bošnjačka politika nikada nije ozbiljno računala. 

Srebrenica je, uz Goražde, bila neugodni kamenčić u geopolitičkoj cipeli Alije Izetbegovića i njegove SDA uoči Daytona kao jedan od dva preživjela otoka u pretežno bošnjačkoj istočnoj Bosni, svojevrsnoj Atlantidi iz devedesetih koja je potonula u moru vlastite krvi. 

Stvari su se donekle promijenile kada su na svjetlo dana izišli razmjeri zločina koji su tamo počinjeni, ali i to iz “pragmatičnih razloga”, iako je Srebrenica i politički pragmatizam moralno nedopustiva rabota koja se najčešće svodi na korištenje mrtvih za postizanje jeftinih dnevno-političkih poena.

Tada počinje nešto drugačija politika koja, pored toga što je licemjerna, računa na kraće staze. Nastojao se animirati što veći broj ljudi da se prijave na birališta u Srebrenici kako bi za gradonačelnika bio izabran Bošnjak. 

Čak je Federalna televizija svojevremeno javno agitirala u tom smislu, dok je urednica na FTV-u Duška Jurišić otišla i korak dalje: prijavila je Srebrenicu kao mjesto prebivališta uoči prošlih lokalnih izbora i paradirala s tim kao vrhunskim činom patriotizma. 

Nedavno su republičkosrpski mediji objavili vijest kako su u jednom stanu u Srebrenici prijavljene 72 osobe. Naravno, licemjerno se zgražajući, jer po njima svaka priča o Srebrenici uključuje šutnju o genocidu koji je tamo počinjen. 

Te političke igre, na žalost, nisu donijelo neke vidljivije pomake za Srebrenicu i tamošnje Bošnjake povratnike. Možda bi ovaj izborni inženjering imao svoje opravdanje da je napravljena određena strategija za “dan poslije”, jer ostaviti Srebrenicu u sastavu Republike Srpske daleko je najveći krimen balkanskih geopolitičkih krojača koji se otvoreno može nazvati zločinom i vrištećom povijesnom nepravdom. 

Za usporedbu: pokušajte zamisliti poratni Vukovar kojemu je gradonačelnik, na primjer, Milan Martić, što je nešto nezamislivo, dok je u Srebrenici realno stanje stvari višestruko gore. 

Međutim, nakon preuzimanja vlasti od strane bošnjačke politike, stvari bi stale. Srebrenica bi nestala iz medija i još jednom, u konačnici, kad se sve zbroji, bila zlouporabljena u svrhu dolaska na vlast određene politike, i ništa više, što je na neki način prvorazredno licemjerje ravno onome koje je prepustilo Srebrenicu Mladićevim krvnicima. 

Ovo mazanje očiju i mrcvarenje Srebrenice, koje traje dvadesetak godina, očito će se nastaviti i dalje, o čemu najbolje svjedoče izjave reisa Kavazovića. 

Komaričine i Kavazovićeve izjave, iako nisu usporedive, republičkosrpska politika, Dodik i oporba podjednako, zapakirala je u isti paket i poturila ga pod nos srbijanskom premijeru Aleksandru Vučiću, zgražajući se nad onim “što im udruženim snagama rade Hrvate i Bošnjaci”. 

Mehanizam je jednostavan i bezbroj puta dosada viđen: od hrvatsko-bošnjačke muhe napravi se slon koji se onda bjesomučno gađa puškom za slonove.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.