Dvije riječi zaustavit će i najhrabrije. "Opasnost. Mine". Samo to je dovoljno pročitati da se i najodlučniji pokolebaju, a tek rijetkima je posao da skupe hrabrosti i prođu kraj tih znakova u opasnost koja se skriva iza njih.
Jedan od njih je Paul Heslop. On je šef Unmasa, Programa ujedinjenih naroda za podršku razminiranju u osamnaest država, a i sam je po struci pirotehničar. "Razminiranje je najsličnije arheologiji. To je spor, staložen i repetitivan posao", kaže Heslop.
"Prvo koristimo detektor metala da otkrijemo gdje je neka mina i zatim prionemo poslu koristeći ručne alate. Dobar pirotehničar pronađe možda jednu minu tjedno", ispričao je on za BBC. Prema nekim procjena, više od 110 milijuna mina zakopano je u šezdesetak država gdje je potvrđeno njihovo korištenje. Samo u Hrvatskoj postoji 446 kvadratnih kilometara minski sumnjivih područja na kojima se nalazi više od 40.000 mina, stoji na stranicama Hrvatskog centra za razminiranje.
U posljednjih dvadesetak godina u Hrvatskoj je od eksplozije mina smrtno stradalo 38 pirotehničara. Od eksplozija mina u tom je razdoblju stradalo 590 ljudi.
Diljem svijeta tisuće ljudi pogibaju od mina, a najčešće je riječ o civilima. Pretpostavlja se da djeca čine otprilike trećinu žrtava minsko eksplozivnih sredstava. Usprkos svim tim preprekama, moguće je očistiti sve mine. Tako je Mozambiku trebalo 22 godine upornog rada kako bi uklonili više od 200.000 mina postavljenih na nekoliko milijuna kvadratnih kilometara tla.
Iako vojska postavlja sve te mine, civilne udruge snose troškove čišćenja. Dobrotvorne organizacije, kao što je Unmas ili Halo Trust odlaze na teren kako bi obučili lokalno stanovništvo korištenju detektora metala za pronalazak i uklanjanje mina.
A mine, posebno protupješačke mine, imaju doista dugu povijest. Već u trinaestom stoljeću su kineski stručnjaci koristili mine kako bi zaustavili najezdu Mongola. Europi je trebalo još tristotinjak godina da bi sustigli njihov napredak i da bi španjolski vojnik Pedro Navarro iskoristio prvu minu na europskom tlu.
Prvu protupješačku minu kakvu bi moderni vojnik prepoznao kao takvu osmislio je južnjački general Gabriel J. Rains tijekom američkog građanskog rada i obrane Yorktowna 1862. godine. Njemačka vojska razradila je njegove dizajne i ratovanje nikad više nije bilo isto. Tijekom Drugog svjetskog rata njemački stručnjaci razvili su prve odskočne mine koje su i dan danas među najpopularnijima.
Training the trainers to counter improvised explosive devices in #Iraq w/@NATO_SPS pic.twitter.com/6YiicuWbmx
— NATO (@NATO) February 6, 2017
Velike vojne sile bi najradije da nitko više ne proizvodi mine, ali ni takvi dogovori nisu potpuno uspješni. SAD, Rusija i Kina imaju ogromne zalihe nagaznih mina, a Južna Koreja, Indija i Pakistan još uvijek ih proizvode.
Trenutačno najgore mine rade nedržavni akteri kao što je Islamska država. Na jednoj snimci NATO-vi instruktori pokazuju kako su džihadisti prenamijenili mjerač krvnog tlaka u detonator. Budući da gotovo nema metalnih dijelova praktički ga je nemoguće otkriti.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
gdje god je moguce prvo se koriste strojevi. nakon strojeva dolaze pirotehnicari sa detektorima ili psi za detekciju mina. Tek na zhtjevnim terenima gdje je onemogucena uporaba strojeva dolaze pirotehnicari ii vodici sa psima