Neuspjeh terorista: Novi Zeland voli imigrante

U svjetlu brutalnog terorističkog napada Brentona Tarranta u novozelandskom gradu Christchurchu, kad je u suludom pohodu u dvije džamije ubio 49 ljudi, mnogi se pitaju kakvo je raspoloženje Novozelanđana prema imigrantima. Odgovor je - Novi Zeland je iznimno prijateljski raspoložen prema imigrantima. 

Islam u Novom Zelandu predstavlja manjinsku vjersku pripadnost koja predstavlja oko 1% ukupnog stanovništva. Mali broj muslimanskih imigranata iz južne Azije i istočne Europe nastanio se na Novom Zelandu još početkom 20. stoljeća i to je trajalo do 60-ih godina. Useljavanje većeg broja muslimana počelo je sedamdesetih godina s dolaskom stanovništva iz Fidžija, a 1990-ih su ga slijedile izbjeglice iz raznih ratom razorenih zemalja. Prvi islamski centar otvoren je 1959. godine i sada postoji nekoliko džamija i dvije islamske škole. Većina muslimana na Novom Zelandu su suniti, s velikom manjinom šiita i nekim Ahmadi muslimanima, koji vode najveću džamiju u zemlji.

Istraživanje javnog mnijenja, koje je provela novozelandska ispostava agencije Ipsos potkraj prošle godine, pokazalo je da su Novozelanđani blagonakloni prema izbjeglicama i imigraciji.

Većina Novozelanđana u anketi je tada navela da žele i dalje prihvaćati izbjeglice i čak 62% njih nisu bili za potpuno zatvaranje granica.

Čak 56% stanovnika ove udaljene države vjerovalo je da se većina izbjeglica koje dođu na Novi Zeland uspješno integriraju u društvo.

Od ukupnog broja ispitanih, 55 posto ih je izjavilo da imigracija čini Novi Zeland zanimljivijim mjestom za život, a 51% smatralo je da su imigranti dobri za gospodarstvo ove zemlje.

Polovina ispitanika nije se složila s tvrdnjom da postoje teroristi koji se pretvaraju da su izbjeglice i da će izazvati nasilje.

Ipak, njih 65 posto smatralo je da bi prednost trebalo dati imigrantima s visokim obrazovanjem i kvalifikacijama potrebnim da popune radna mjesta koja traže takve osobe.

Manjina ispitanih – njih 40 posto smatrala je da ima previše imigranata i da oni mijenjaju Novi Zeland na lošije. Unatoč prijateljskom okružju za imigrante stanovnici ove otočne zemlje smatraju da imigranti rade preveliki pritisak na javne usluge kao što su prijevoz, zdravstvo i obrazovanje. To je mislilo njih oko 50 %.

Komentirajući nalaze, dr. Richard Griffiths, voditelj istraživanja, Ipsos Novi Zeland, je rekao: “Tijekom proteklog tjedna bilo je mnogo pitanja o kojima su izvijestili glavni mediji o imigraciji i izbjeglicama. To uključuje i premijerku Novog Zelanda Jacindu Ardern koja je najavila za udvostručavanje kvote izbjeglica koje dolaze u zemlju. Rezultati naše ankete o imigraciji ohrabruju. Novozelanđani su se većinom izjasnili da imigranti našu zemlju čine zanimljivijim mjestom za život i imaju percepciju da će se izbjeglice moći uspješno integrirati u naše društvo. Ključ uspješne imigracijske politike je u tome da se potiče imigrante s potrebnim vještinama i da se osigura da se naša javna služba i infrastruktura mogu nositi s tim.

Carin Hercock, direktor, Ipsos Novi Zeland je tad rekao: "Neto migracija bila je glavni pokretač rasta stanovništva u posljednjih pet godina, s procjenom da je naše stanovništvo u kolovozu 2018. dostiglo 4,9 milijuna stanovnika, tako da je razumijevanje percepcije i stavova Novozelanđana o imigraciji važan uvid u to kako Novozelanđani razmišljaju o društvu i kulturi u kojoj živimo.

Početkom 20. stoljeća rasna ideologija snažno je utjecala na imigrantsku politiku Novog Zelanda.

Zakon iz 1920 godine državnim je službenicima omogućio da spriječe dolazak Indijaca i drugih nebijelih britanskih stanovnika na Novi Zeland.
Do šezdesetih godina prošlog stoljeća politika isključivanja ljudi na temelju nacionalnosti dovela je do toga da je većina stanovništva imala europsko podrijetlo, a onda je to promijenila potreba za niskokvalificiranom radnom snagom. To je rezultiralo povećanim brojem useljenika iz južnog Pacifika. Gospodarska kriza ranih 1970-ih dovela je do povećanja kriminala, nezaposlenosti i drugih socijalnih tegoba, što je nesrazmjerno jako utjecalo na zajednicu pacifičkih otočana.

Rekordan broj migranata stigao je 1970-ih godina, kad je samo u godinu dana – od 1973. do 1974. uselilo 70.000. Nakon toga Novi Zeland je davao prednost imigrantima iz Britanije, Europe i Sjeverne Amerike, zbog sličnosti jezika i kulture Konačno 80-ih počeo je davati prednost školovanima, bez obzira na nacionalnost.