Arsen Bauk krivac je za jednu od najvećih svađa u SDP-u u zadnje vrijeme. Iako su članovi navikli da se njihovi sukobi vrte oko šefa stranke Davora Bernardića, ovaj put je Bauk digao priličnu frku svojim amandmanima za izbore u županijskim skupštinama. Točnije, Bauk predlaže da se stranački dužnosnici koji se pozivaju na sjednice stranačkih tijela, od lokalne do državne razine, a koji se nisu odazvali na barem 50 posto sjednica neće moći kandidirati na predstojećim županijskim izborima.
To rješenje bi moglo rezultirati time da se neki od istaknutih stranačkih dužnosnika koji su bili pozivani na sastanke stranačkih tijela, a nisu se odazivali, ne bi mogli kandidirati. Članovi iz uglavnom dalmatinskih organizacija procijenili su da je taj Baukov amandman uperen protiv moguće kandidature Ranka Ostojića, zbog čega su napustili dvoranu i srušili kvorum.
Bauk je tako preko noći postao velika konkurencija Bernardiću i opasno mu se približio u borbi za najomraženijeg SDP-ovca, a članovi stranke nimalo ga nisu štedili po društvenim mrežama.
Bauk je ovim potezom postao samo još jedan SDP-ovac koji nema pojma o stvarnim problemima u državi, već spada u onu skupinu ekipe s Iblera kojoj je samo stalo do vlastitih pozicija unutar stranke. Ako je točno ono što Dalmatinci predbacuju Bauku, onda je lako moguće da je amandman namjerno predložen kako bi se Ostojiću onemogućilo kandidiranje za predsjednika Splitsko-dalmatinskog SDP-a, funkciju koju trenutno obnaša sam Bauk.
Bauk inače u politici neće ostati upamćen po nekim velikim stvarima, osim po tome da je u vrijeme njegovog ministarskog mandata usvojen Zakon o životnom partnerstvu, ali nakon što im je Željka Markić sa svojim referendumom uklizala na teren i pobrinula se da hrvatski Ustav nikad neće priznati brak između partnera istog spola.
Bauk će uglavnom ostati upamćen po tome da je uvijek nastojao biti blizu Zorana Milanovića dok je bio predsjednik stranke, sad to čini kad je predsjednik stranke Davor Bernardić i naravno - pamtit će ga se po štedljivosti, neki bi rekli škrtosti, na koju je itekako ponosan.
O njegovoj štedljivoj naravi SDP-om kruže svakakve legende, od one da je od Vojka Obersnela jedno ljeto posudio japanke za godišnji odmor i vratio mu do priče kako je intervjue s novinarima obavljao mejlom da ne bi morao platiti kavu.
Dok je bio ministar uspio je svoju štednju povećati za oko pola milijuna kuna, a i kao saborskom zastupniku mi nije išlo loše, pa je veliku ušteđevinu od preko 600 tisuća kuna objasnio time da mu država plaća stan, na što ima pravo, a kada je na Braču bude kod roditelja.
No, osim ove Baukove priče oko novca, štedljivosti i škrtom Bračaninu, kao ministru uprave zamjerali su mu što je prijavljen na Braču, a živi u Zagrebu. Isto tako, Bauk je oduvijek bio SDP-ov matematičar, koji je stalno bio zadubljen u brojke i analize, dok ćemo ga iz Sabora pamtiti po tome da je uvijek više nastojao biti ciničan i trudio se prosuti neku foru, a manje se trudio biti konstruktivan, iako je imao par sjajnih trenutaka.
Proteklog vikenda je izazvao prilični kaos u stranci sa svojim amandmanom i doprinjeo da SDP opet postane predmet ismijavanja. Morate biti nevjerojatno talentirani da usred uzlaznog trenda Živog zida koji vam dahće za vratom u stranku unesete nemir i potaknete bespotrebnu svađu, umjesto da se saberete, analizirate greške i zapitate se - "gdje su nestali naši birači?".
