Top News
2561 prikaza

Najmoćniji odvjetnički par: Tražimo slobodu za Sanadera

Jadranka Sloković i Čedo Prodanović
1/6
Zeljko Hladika (PIXSELL)
Najzaposleniji odvjetnički par u Hrvatskoj otkriva kako je braniti najeksponiranije ljude u državi. Koja im je taktika, a koje su prepreke u obrani

Koja vam je misao prošla prva kroz glavu kada ste čuli, a zatim i vidjeli, odluku Ustavnog suda kojom se poništavaju presude za Hypo i Ina-MOL vašem klijentu Sanaderu?

Jadranka Sloković i Čedo Prodanović | Author: Zeljko Hladika (PIXSELL) Zeljko Hladika (PIXSELL)

Sloković: Osjećaj olakšanja. U četiri protekle godine bili smo u situacijama da, braneći Sanadera u više predmeta, bez obzira na stanje u pojedinim predmetima, do sada i nismo imali većih šansi za uspjeh. Bili smo već pomalo rezignirani i frustrirani. Znali smo da smo u nekim situacijama u pravu, a rezultat bi u pravilu bio suprotan. Cijelo vrijeme smo strepjeli i bojali se pritisaka zbog tendencioznoga i politikantskog prezentiranja ovog predmeta kao ključnog za nacionalne interese i determinirajućeg za odnos Ine i MOL-a te da će to utjecati na sud koji bi mogao podleći tim utjecajima. Mediji i mnogi dužnosnici od početka su prejudicirali njegov negativan ishod i naravno da smo strahovali da se to može i dogoditi. Sada krećemo ispočetka, nadamo se, u normalnijim uvjetima.

Prodanović: Prvi je osjećaj da smo bili na pravom putu i da ipak ima netko tko to prihvaća. Ustavni sud je reagirao na evidentne povrede ustavnih i ljudskih prava Ive Sanadera, ne postavljajući se kao redovni sud i ne ulazeći u pitanje krivnje. Utvrđene povrede su morale rezultirati ukidanjem ranijih presuda i ponavljanjem kaznenog postupka. Ova je odluka u profesionalnom smislu vrlo kvalitetna, logična, višeslojna, utemeljena na Ustavu, Konvenciji, praksi sudova, prije svega na praksi Europskog suda, i ona treba biti obrazac i putokaz za daljenje postupanje sudova.

Predsjednik Županijskog suda Ivan Turudić prije je rekao da Ustavni sud izlazi izvan svojih okvira, a profesorica Zlata Đurević da su narušili pravni sustav s odlukom u slučaju Bandić. Slažete li se s ocjenama da je postao alibi sud kada druge sudske instance već donesu odluku?

Prodanović: Ako zagovaramo princip da se odluke Ustavnog suda moraju poštovati, a to je javno rekao i Turudić, onda bi trebao vrijediti princip da se odluke Ustavnog suda ne mogu komentirati kako on to čini, to više što je on sudac čija je presuda ukinuta.

Sudac Turudić, koji je presudio Sanaderu u sada poništenim presudama, rekao je da nema nikakve zapreke da mu opet sudi. Vama je to neprihvatljivo?

Sloković: Smatramo da ima zapreke. Podnijet ćemo zahtjev za izuzećem suca Turudića. Ustavni sud je naveo da treba ispitati može li isti sudac suditi u ponovljenom postupku. S obzirom na njegove izjave u medijima, smatramo da za suđenje treba biti nepristran sudac. Svojim istupima sam sebe diskvalificira.

Kakvi su standardi postavljeni? Ustavni sud se bavio samom procedurom i tumačenjem zakona i na osnovi njena kršenja zaključio da je Sanader imao nepošteno suđenje. Ali je odbacio glavninu vaših primjedbi da je riječ o političkom progonu, pritiscima i javnom linču, na čemu ste gradili tužbu.

Prodanović: Nismo mi ni rekli da je to politički postupak nego politički motiviran postupak. Tu je razlika. Mi smo rekli da je postupak iniciran od Jadranke Kosor i za tu tvrdnju imali smo uporište u dokumentu Ministarstva unutarnjih poslova, proizašlog iz akcije Juda..

I u ovom slučaju, ali i u nekim prijašnjima, kada čovjek gleda sa strane, ispada da uopće nije važno je li netko radio kriminalne radnje i za što je optužen jer se uvijek može izvući na grešku u proceduri?

Jadranka Sloković i Čedo Prodanović | Author: Zeljko Hladika (PIXSELL) Zeljko Hladika (PIXSELL)

Sloković: To jednostavno nije točno. Zakonita procedura jamči i zakoniti ishod postupka. Ali u ovoj odluci nije rečeno da je Sanader oslobođen krivnje zbog procedure nego je rečeno da se zbog povrede Sanaderovih ustavnih prava ranije presude ukidaju i postupak se vraća u početnu fazu suđenja. Tijekom postupka sud se mora pridržavati zakona i konvencija i samo takvo postupanje može rezultirati zakonitom presudom.

Prodanović: Nema zakonitog postupka ako je kršena procedura. Pa i pod cijenu da mi činjenično znamo da je čovjek nešto činio ili je ‘kriv’. Procedura je jamstvo da netko nevin ne bi bio kriv. Bez toga ne ide.

Sloković: Pravo ne funkcionira bez forme i zato je sudski postupak strogo formaliziran. Ako se pogriješi u postupku, presuda se ukida bez obzira na činjenice. Pravo i pravda nisu sinonimi.

Prodanović: Inače imate voluntarizam, da svatko radi što želi.

Ustavni sud je rekao da je Županijski sud pogriješio jer nije i činjenično utvrdio da je Sanader službena osoba koja predstavlja državu. Nije li apsurdno utvrđivati status službene osobe za jednog legalno i legitimno izabrana premijera?

Sloković: Sve činjenice koje čine obilježja kaznenog djela moraju biti utvrđene i obrazložene. Kada čovjek slomi nogu, nesporno je da je to teška ozljeda. Ali sud ne može sam napisati da se radi o teškoj tjelesnoj ozljedi, za to mu treba nalaz sudskog vještaka. Kazneni zakon taksativno navodi tko je službena osoba, a tamo nije naveden predsjednik Vlade. Sud je trebao obrazložiti zašto ga smatra službenom osobom. Jedna od sastavnica prava na pravično suđenje je i pravo na obrazloženu odluku. Propust je formalan, ali je propust. Nije presuda samo zato ukinuta, ali to je jedan od propusta koje je Ustavni sud utvrdio.

Kako je Sanader reagirao na presudu?

Sloković: Bio je zadovoljan. Vjeruje da se sada promijenio trend u kojem je od sudova bilo teško očekivati bilo kakvu pozitivnu presudu. Rekao je: ‘Idemo dalje’.

Sanader je bio dosta aktivan u svojoj obrani, je li vam i koliko pomagao?

Sloković: Dosta, on je vrlo koncentriran i angažiran u svim pitanjima vezanima uz postupak. Ima uvid u sve predmete, prati sudske zapisnike, analizira svjedočke iskaze i sudske odluke. On je treći član tima. Određene odluke donosimo zajedno, a neke prepušta nama. Apsolutno dobro surađujemo sve ovo vrijeme. U svakom slučaju uvažava i prihvaća naše prijedloge.

Je li ‘potonuo’ u ove četiri godine?

Sloković: Nije uopće potonuo. Ima nevjerojatan instinkt za samoodržanje. Izuzetno je jaka osoba i nisam srela nikoga tko tako izdržava sve što mu se događa.

Prodanović: Nije niti jednom posustao. A većina onih koji su u zatvoru, prije ili poslije počnu kukati. Većina krivi i odvjetnike, a Sanader nam je rekao: ‘Meni je važno da vi izdržite.’ Niti jednom nije krivio nas odvjetnike.

Sloković: Mi se razbolimo, dogodi se da nemamo snage, da smo rezignirani, a on samo poručuje da mi izdržimo. Nevjerojatno kako se on dobro nosi sa svojom mukom, to je čisti stoicizam.

Zdravko Mamić se nakon kraćeg razdoblja u zatvoru požalio na hranu.

Sloković: Sanader se ni na što ne žali. Ne žali se niti na sadašnje uvjete u zatvoru, a oni su neizdrživi, s obzirom na temperaturu. Niti jednom nije rekao: ja to ne mogu.

Prodanović: Stvar je u psihi. On zna gdje je, to je prihvatio. Zna da nema ništa od kukanja i pokazivanja slabosti.

Kakvo mu je zdravstveno stanje?

Jadranka Sloković i Čedo Prodanović | Author: Zeljko Hladika (PIXSELL) Zeljko Hladika (PIXSELL)

Sloković: Ima zdravstvenih tegoba zbog čega je došlo i do prekida u predmetu koji se trenutačno vodi na Županijskom sudu. S obzirom na uvjete u kojima je, teško je to zaliječiti, ali se ne žali. Liječnički preglede još nije završio...

Spomenuli ste da bi mogao već poslije 15. kolovoza izaći iz zatvora i da ste uvjereni da će pasti presuda za Fimi mediju. Na čemu to temeljite?

Prodanović: Nakon odluke Ustavnog suda poslat ćemo prijedlog da ga se pusti. Pitanje je mogu li se zbrajati različite osnove izdržavanja kazne, odnosno lišavanja slobode. On je prošao ekstradikcijski pritvor, istražni zatvor i zatvor. I to po različitim slučajevima. Postoji odredba o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ali postoji praksa Europskog suda za ljudska prava da, bez obzira na koju osnovu, on je de facto bio lišen slobode i bio je u zatvoru. Što se tiče Fimi medije pred Vrhovnim sudom, imamo jače argumente nego u prethodna dva slučaja. Povrijeđeno je konfrontacijsko pravo. Mi, kao obrana, nismo nikad ispitali gospodina Mladena Barišića koji izravno tereti Sanadera. Prema zakonu ga nismo imali pravo ispitivati u istrazi, a na sudu je rekao da on priznaje krivnju i da ne želi odgovarati. Vrhovni sud je već prije zauzeo stajalište da je to važna povreda, da onda i dokazi nisu valjani. Zato bi presuda trebala, prema našem mišljenju, biti ukinuta..

Sloković: Veoma jednostavno, svaki okrivljenik ima pravo ispitati svjedoka protiv sebe. A Barišić je i suokrivljenik i svjedok u ovom slučaju koji nije ispitan. Takve stvari se prije nisu događale, a sada sve češće postaju praksa iako je to kršenje konfrotacijskog prava. Prema novom Zakonu o kaznenom postupku to je teža povreda kaznenog postupka. Već prije je takve slučajeve kao povredu okarakterizirao Europski sud za ljudska prava, zatim je to kao praksu prihvatio Ustavni sud, a onda i Vrhovni. Sjetite se slučaja Indeks kod Deše Mlikotin Tomić. Presuda je ukinuta jer je prvookrivljenik teško optužio druge okrivljenike, ali nije odgovarao na pitanja. Sudac Marin Mrčela iz Vrhovnog suda je doktorirao na konfrontacijskom pravu, pa ne sumnjamo da će razumjeti naše argumente.

Ako se toliko krše procedure, je li naše sudstvo onda neovisno i jamči li građaninu pošteno suđenje?

Prodanović: Padanje na proceduri ne znači jesmo li neovisni ili ne nego znači jesmo li mi sposobni ili ne.

Čedo Prodanović | Author: Zeljko Hladika (PIXSELL) Zeljko Hladika (PIXSELL)

Sloković: Očito je da u ostvarenju prava na pošteno suđenje sudovi, a i svi drugi sudionici u kaznenom postupku, moraju još mnogo raditi i učiti. Pogotovo u pitanjima koja su u praksi Suda za ljudska prava postala pravni standardi. Na snazi je i loš Zakon o kaznenom postupku. U posljednjih nekoliko godina bile su brojne izmjene zakona, dio zakonskih odredbi ukinut je kao neustavan, pa je stvoren bastard između starog i novog zakona. On je neusklađen, ne jamči jednaku poziciju stranaka u postupku. Čini se da je stari zakon bio konzistentniji.

Prodanović: Primjerice, u jednom smo trenutku imali unakrsno ispitivanje, pa onda poslije opet sud sam provodi ispitivanje, sve u istom predmetu.

Sloković: Prije se znalo koja su prava okrivljenika. Obrana je u konstantnoj neravnoteži s tužiteljstvom. Tužiteljstvo vodi istragu potpuno samostalno, bez bilo kakva utjecaja i kontrole od strane obrane. Tužiteljstvo donosi rješenje o provođenju istrage, obrana ulaže žalbu, a sudac dobije spis od 50.000 ili 80.000 stranica i u kratkom roku treba odlučiti o osnovanosti rješenja. Naravno da on nije u stanju u tako kratkom vremenu niti pročitati spis, a kamoli donijeti kvalitetnu odluku. Tako se često nužno događa da sud donosi rješenje de facto poklanjajući a priori povjerenje tužiteljstvu.

Prodanović: Isto je tako i kada se određuje istražni zatvor, koji se prema sadašnjim propisima može odrediti čak i prije pravomoćnog otvaranja istrage, kojim se rješenjem tek ustanovljuje postojanje osnovane sumnje. Tako može doći do situacije da je određen istražni zatvor, a da se istraga uopće ne otvori. Prema današnjim zakonskim propisima, tužitelj, kao jedna od strana u postupku, provodi sve radnje u istrazi, bez ikakve ozbiljne kontrole sve do faze optuženja, tako da se pogreške u istražnom postupku pokazuju tek na glavnoj raspravi. Zbog toga postoji opasnost da prava okrivljenika budu nepopravljivo narušena.

Ustavni sud je u odluci Sanaderu iznio stav da za ratno profiterstvo ipak ima zastare ako je ona nastupila prije izmjene Ustava 2010. Između 1991. i 2010. je prošlo 19 godina. Je li onda većina tih djela u zastari? A odredba o nezastarijevanju ratnog profiterstva i kriminala u privatizaciji politička floskula? Pa uvjeravali su nas da ta djela ne zastarijevaju?

Sloković: Jedno od temeljnih načela kaznenog prava je zabrana retroaktivnosti. Tako 2010. mora biti međaš. Za djela koja su obuhvaćena Zakonom o nezastarijevanju uglavnom je do danas nastupila zastara. Ako je do 2010. nastupila zastara kaznenog progona za pojedino djelo, ona više ne mogu biti procesuirana. Stoga smatram da se u tim slučajevima više uopće ne mogu goniti kaznena djela ratnog profiterstva i kriminala u pretvorbi i privatizaciji.

Prodanović: Intencija Ive Josipovića koji je to predložio je bila da uopće nema zastare. Čini se da se sada mijenja stav s obzirom na sadašnju različitu interpretaciju ovog propisa od Ustavnog suda.

Vodite složene slučajeve, od Sanadera, Mamića, Merzel, Bandića... Jeste li se umorili?

Sloković: Ponekad malo kolabiraš. Ja obično dobijem upalu pluća, gripu ili herpes. A Čedi se ne događa ništa. Ipak on kaže da je on više umoran. Ja sam fanatik, a on je više strateg.

Možete li se privatno isključiti iz predmeta, odvojiti privatni život od posla.

Sloković: Ne, ne možemo. S tim se diže i liježe.

Jadranka Sloković i Čedo Prodanović | Author: Zeljko Hladika (PIXSELL) Zeljko Hladika (PIXSELL)

Prodanović: Sve radimo zajedno. Ona više komunicira s ljudima i sve više proživljava nego ja. Nije stalno isti intenzitet posla niti su problemi jednako važni i jednako složeni. Kada za pisanje žalbe imamo rok od 15 dana, a radi se, na primjer, o presudi koju je sud pisao osam mjeseci, onda moramo raditi danonoćno. Doslovno ne dižemo glavu od stola...

A vi opet svakih šest mjeseci novi veliki slučaj, kako ih birate, koga odbijate?

Prodanović: Oni biraju nas. Odbijemo kada smo preopterećeni ili jednostavno nismo stručni u nekom području. Ne uzimamo predmete iz područja koja nisu naša specijalnost.

Što radite kada klijent preko puta vas laže?

Prodanović: Ništa. Većina njih ne govori istinu. Radimo prema spisu.

Gospođo Sloković, vi ste atraktivna žena, koliko vam je to bilo otežavajuće ili olakšavajuće u karijeri.

Sloković: Nisam imala ideju da je to važno. Naravno, često se morate dokazivati. Imala sam i neugodnih situacija. Mi smo tijekom postupka bliski klijentima, a onda kada sve završi, nude vam večere i ručkove. Zna zasmetati način na koji vas ponekad stranke doživljavaju, ali se potvrđuješ onim što radiš. Nikada mi nije palo napamet da nešto ne mogu jer sam žensko. Činjenica je da je naše društvo muško, pa muški često traže zato muškarca odvjetnika koji i fizički izgleda kao da ih može obraniti. Ovo je još izrazito diskriminirajuće društvo prema ženama i na svakoj od nas je da se izbori za svoj prostor. Ja nisam imala velikih problema, ali svjedok sam vremena u kojem ih žene imaju.

Prodanović: Ja nemam tih problema... (smijeh)

Tko je veći optimist, vi ili Jadranka, tko pristupa slučaju na pozitivniji način?

Prodanović: Ona je majstor za pesimizam, prvo počnemo s katastrofičnim prognozama, da bi se s vremenom pokazalo da ide u dobrom smjeru. Nama ne treba nitko da nas dodatno kontrolira u odlukama. Jadranka pretrese apsolutno sve varijante. Što se analize tiče, ima je i previše.

Kako biste ocijenili tužiteljstvo prije devedesetih i sad?

Ivo Sanader | Author: Goran Stanzl (PIXSELL) Goran Stanzl (PIXSELL)

Prodanović: Političkih je pritisaka bilo uvijek, i tad više na sudove, danas na Uskok. Ono što je sigurno, tad nije bilo ovakvih orkestriranih akcija putem medija. Uskok je posljednjih godina razradio strategiju pritisaka kroz kontakt s povlaštenim medijima kojima se dostavljaju određeni dokumenti. Uskok je s tim postigao da im se s jedne strane aplaudira, a s druge strane ne preispituje kritički njihov rad. Slučaj Sanader od prvog dana ima isti prizvuk u javnosti: Očekuje se samo mjera koliko, a ne da li uopće. To je neprihvatljivo. Odjednom ministri u slučaju Ina barataju iznosima od nekoliko milijardi dolara. Kad netko okarakterizira da je slučaj toliko težak, pritom se stalno barata konzekvencama koje su od nacionalnog interesa, to je jako velik pritisak na sud.

Mnogi odvjetnici rade pro bono. Prema kojem kriteriju vi birate takve slučajeve?

Sloković: Da se razumijemo, takva odluka nije iznimka, ja vas sad mogu odvesti u ured da poslikate hrpu spisa u kojima nisam plaćena. Ljudi jednostavno angažiraju nekog odvjetnika i nemaju pojma da će im kazneni postupak trajati sljedećih 15 godina. U nekom trenutku ostanu bez novca, u ovim vremenima to je česta praksa.

Prodanović: Ima predmeta koje uzimamo iz čiste empatije.

Ako se ne varam, tako ste branili i generala Rahima Ademija pred haškim tribunalom.

Sloković: Generala smo branili u Haagu, postupak je trajao dvije godine i plaćao nas je sud. Kad je slučaj ustupljen Zagrebu, znali smo da general nema primanja ni imovine. Nije nam mogao plaćati obranu, a mi ga nismo htjeli zbog toga napustiti. Poslije je sve troškove podmirila država, jer je on bio oslobođen.

Biste li za sebe kazali da ste bogati?

Sloković: Prošle godine je u Zagrebu bilo u blokadi oko tisuću odvjetnika. Radi se zapravo o djelatnosti koja dijeli sudbinu svih ostalih ljudi u ovoj državi. Mi imamo neki standard koji je za naše uvjete jako dobar, ali pritom želim reći da radimo od jutra do mraka, i da nismo bogati ljudi.

Prodanović: Nemamo ni jahte ni avion, ni skupe aute, ništa.

Ivo Sanader | Author: Daniel Kasap (PIXSELL) Daniel Kasap (PIXSELL)

Sloković: Nismo bogati. Odvjetnici koji rade trgovačko pravo zarađuju goleme svote. Evo primjer, naša kaznena prijava košta tisuću kuna plus PDV. A prijava koju napiše odvjetnik trgovačkog prava sto puta toliko. Radim slučaj s jednim odvjetnikom za trgovačko pravo i moja kaznena prijava od deset strana, u kojoj je niz vještaka i u kojoj je sumiran cijeli slučaj, stoji tisuću kuna plus PDV. On u istom slučaju ima dva, tri podneska i prijedlog za ovrhu. Cijena njegove prijave ukupno je sto tisuća kuna! Oboje smo godinama radili na tužilaštvu, plaće su bile vrlo prosječne, kasnije u advokaturi se dalo nešto zaraditi, ali ponavljam, nije nas obogatilo. Imamo financijsku stabilnost samo zato jer strašno puno radimo.

Prodanović: Raditi na tužilaštvu nije bilo nikakav luksuz. No želio bih kazati, s obzirom na to da se dotičemo svako malo njih, ni Jadranka ni ja se nikad nismo odrekli tužilaštva. Cijenimo njihov rad, ako izuzmemo nekolicinu onih koji zaista ne znaju svoj posao, ostali ga rade korektno, pogotovo kad se uzmu u obzir jako loši uvjeti u kojima rade. Iako smo po definiciji kontra tužilaštva, u pravilu smo na njihovoj strani.

Svojedobno vam je nuđeno mjesto glavnog tužitelja.

Prodanović: Da, 2000. godine. Ali kad jednom uđeš u priču, onda se jako glupo vraćati natrag.

Sloković: Dobro, ali nije bilo samo to. Došli su na tužiteljstvo politički podobni ljudi koji nisu pojma imali o poslu. Tražila sam da me razriješe, iako mi to tad nimalo nije odgovaralo. Imala sam dijete, muža, sestru, oca i majku bez posla. Ja sam bila jedina koja je radila u obitelji.

Prodanović: Ja sam iz tužilaštva otišao ranije, iako i to što sam ostao cijelu devedesetu nije bilo zato što su to htjeli nego zato što su bili toliko nesposobni da me čak nisu znali ni smijeniti, prtljali su s kojekakvim procedurama čitavu godinu.

Vrh HDZ-a u svom pohodu na vlast najavljuje lustraciju. Što mislite o tome?

Milan Bandić i odvjetnici | Author: Sanjin Strukić (PIXSELL) Sanjin Strukić (PIXSELL)

Prodanović: U zemlji u kojoj Karamarko zaziva Tuđmana i njegovu doktrinu pomirenja svih Hrvata, ovo sve skupa nalikuje na umobolnu ideju. Apsolutna je kontradikcija da ti zazivaš pomirenje, a lustraciju provodiš u zemlju u kojoj je 250.000 bivših članova SK. Pa puta dva člana obitelji, evo nas na pola milijuna ljudi koji dolaze u obzir za lustraciju. Totalno je izvan pameti u isto vrijeme govoriti o svehrvatskom pomirenju. Pogotovo s takvim vremenskim odmakom. Karamarku se već dogodilo da je tjerao lisicu, a istjerao Manolića, Milanović ga je upozorio na to. Ja ne znam je li Karamarko bio, prema Manolićevim navodima, uistinu Udbin suradnik ili ne, ali upravo tako bi izgledala lustracija - svaki treći građanin bi se morao prati od nečega što je možda istina, a možda i nije. Odgovoran političar danas ne smije zagovarati tako nešto.

Prije četiri godine došli ste u stožer Kukuriku koalicije i dali do znanja čiju politiku podržavate. Što mislite sad o Vladi kojoj ste dali podršku, biste li otišli opet?

Prodanović: Pa nisam išao iz profiterskih razloga, što se u konačnici i vidi, išao sam tamo gdje po ideji i svjetonazoru pripadam. Bliže smo njima nego nekome drugome, i naravno da nismo zadovoljni, ali treba uzeti u obzir i da ova Vlada vuće veliku prtljagu prijašnje vlasti. Vlada je u određenom dijelu ispala neodgovorna, ne smije se dogoditi da se ministri međusobno svađaju i da su ovako bahati samo zato što su na poziciji, bez iskustva u realnom sektoru. No koliko god imao primjedbi na Milanovića, uvijek ću biti za tu opciju, a ne recimo za Glavaša ili tome slično.

Sloković: Želi kazati da nije slijepi idolopoklonik nego dobar kritičar.

Jeste li kad za svog klijenta dali jamčevinu?

Sloković: Ne. Naši propisi to ne zabranjuju, ali smatram da se radi o situaciji svojevrsnog sukoba interesa koju bi trebalo izbjegavati upravo iz razloga što takav čin može narušiti onaj temeljni odnos koji mora postojati između odvjetnika i njegova branjenika.

Ministar Miljenić je najavio mogućnost ukidanja jamčevine jer kroz nju bogati kupuju slobodu.

Prodanović: Potpuno je apsurdno da isti ljudi koji su dužni provoditi zakon i postupati prema njemu, sada ga zbog dva slučaja žele osporiti. Prvo se najavljivala izmjena zbog Bandića, a onda sad zbog Mamića. Ne možete zakon mijenjati zbog pojedinačnih slučajeva. Miljenić i Ostojić reagiraju neprimjereno jer prigovaraju zakonitoj primjeni propisa.

Jadranka Sloković i Čedo Prodanović | Author: Marko Prpić (PIXSELL) Marko Prpić (PIXSELL)

Sloković: I nije točna tvrdnja o kupovanju slobode bogatih. Jamčevina se uvijek određuje, među ostalim, i razmjerno primanjima i imovini onog kome se određuje. Brojni uhićenici su izašli iz zatvora sa znatno manjom jamčevinom, primjerenom njihovom imovnom stanju. O tome se ne govori jer je riječ o osobama koje nisu zanimljive javnosti. Prema stavu Ustavnog suda koji se primjenjuje, jamstvo ne smije biti određeno u iznosu koji neka osoba nikako ne može platiti. Ne može se nekom bez imovine i s prosječnim primanjima odrediti milijunska jamčevina. Takvo postupanje bilo bi izigravanje propisa o jamčevini. Prodanović: Osobe koje žele mijenjati tu odredbu, znaju to, ali svjesno dovode javnost u zabludu. Dakle, jamčevina nije privilegij bogatih. Tko to tvrdi, svjesno obmanjuje javnost.

Kakav je klijent Zdravko Mamić?

Sloković: Zdravko Mamić je osoba koja vrlo impulzivno reagira na provokacije i nepravde i zapravo nikad ne reagira pogrešno nego je problem u intenzitetu reakcije. Imamo dugogodišnju suradnju, moram reći da, bez obzira na percepciju njega u dijelu javnosti, smatram da je dobar čovjek, socijalno osjetljiv, često pomaže ljudima, a o tome se u javnosti ništa ne zna. Ponekad, zbog njegova i moga karaktera, dođe do izvjesnih nesuglasica i s pravom se može postaviti pitanje kako s tim izaći na kraj. Svjestan je on i sam svog ponašanja, ali si nekad jednostavno ne može pomoći. Na kraju nesuglasice riješimo i, tijekom godina, unatoč svemu, postali smo prijatelji.

Imate još jednog ‘neposlušnog’ u jatu. Milan Bandić je poznat po tome da ne sluša nikoga.

Prodanović: Mi nemamo takvo iskustvo. Gradonačelnik je kooperativan.

Sloković: Naša odvjetnička praksa glasi da nema popuštanja, nije nam važno je li klijent predsjednik države, premijer ili predsjednik nogometnog kluba. Sanader nam je, eto, na početku nekoliko puta rekao: ‘Pa moja koža je u pitanju, bit će kako ja kažem!’ No, nismo posustali i sad se pokazalo da smo bili u pravu. S vremenom klijenti shvate da smo mi tu da im pomognemo. Mi preuzimamo odgovornost za njihovu obranu i zato ne odstupamo od svojih stavova, inzistiramo na taktici obrane koju smo postavili, a oni s vremenom shvate da je to ispravan put.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.