Top News
17316 prikaza

Najluđe hrvatske tajne objavljene na WikiLeaksu

Što je sve Wikileaks objavio o Hrvatskoj
PIXSELL
U vrijeme kada je WikiLeaks objavio stotine tisuće tajnih dokumenata o gotovo svim svjetskim vladama, pojavile su se i mnoge vezane za Hrvatsku

Ovih dana je osnivač WikiLeaksa Julian Assange završio u zatvoru, nakon što su to britanske vlasti čekale sedam godina i ovo je idealni trenutak da se podsjetimo što je sve WikiLeaks objavio o Hrvatskoj.

Godine 2010. o Hrvatskoj je objavljeno 2053 dokumenata, a samo iz veleposlanstva SAD-a u Hrvatskoj ih je bilo 1686.

Najviše dokumenata, njih 1185 bili su iz razdoblja od 2006. do 2010., dok je prvih pet iz 1991. godine. Iz 1995., kada je bila i operacija Oluja, je 55 dokumenata, a najviše ih je, čak 288, iz 2009. godine. 

Oznaku tajno i vrlo tajno imala su 24 dokumenta, dok ih je većina imala oznaku neklasificirano i klasificirano – samo za službeno osoblje. Dokumenti su sadržavali razne pikanterije o hrvatskim vlastima, ali i pravosuđu, među kojima je jedan od opširnijih izvještaja bio onaj o bivšem glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću.

Bivši državni odvjetnik Mladen Bajić VELIKI PREGLED Top News Rušenje Bajićeva mita: Porezna inventura najvećih hrvatskih korupcijskih skandala

Iz dokumenata WikiLeaksa bilo je očito da je Mladen Bajić detaljno o svom radu izvještavao američko veleposlanstvo u Zagrebu, o čemu su oni, jednako detaljno i redovno izvještavali svoje nadređene u Washingtonu. Bliska veza domaćeg Državnog odvjetništva, USKOK-a i cijele hrvatske borbe protiv korupcije bila je vidljiva iz niza izvještaja označenih kao "povjerljivo", a koji su se pojavili na WikiLeaksu.

Dinko Cvitan i Mladen Bajić | Author: Patrik Macek (PIXSELL) Patrik Macek (PIXSELL)
Bajićevi posebni odnosi sa SAD-om išli su dotle da je veleposlaniku, ili djelatnicima ambasade glavni hrvatski državni odvjetnik pokazivao inkriminirajuće dokumente iz istrage (afer Spice), ili najavljivao optužnice danima prije nego su one doista bile podignute.

Štoviše, Bajić je političkom tajniku američkog veleposlanstva Chrisu Zimmeru 23. prosinca 2009., četiri dana prije prvog kruga izbora kazao kako istražuje čak tri predsjednička kandidata i da bi nakon izbora protiv njih mogla biti podignuta optužnica.

Bajić nije htio otkriti njihova imena dok se slučajevi ne zaokruže, a u svom izvještaju Washingtonu iz američkog veleposlanstva su spekulirali kako je "malo vjerojatno da će Bajić ići na Milana Bandića ili Nadana Vidoševića, jer će jedan od njih vjerojatno ući u drugi izborni krug". Amerikanci su u izvještaju stavili čak i ovu napomenu: "Šef USKOK-a Dinko Cvitan ranije nam je rekao kako nisu u stanju prikupiti dovoljno dokaza da bi Bandića mogli optužiti za korupciju."

Nekoliko mjeseci ranije, pak, Bajić je svojim američkim sugovornicima najavio kako planira podići optužnicu protiv bivšeg ministra obrane Berislava Rončevića i njegovog zamjenika Ive Bačića. Optužnica za 'kamione' naposlijetku je podignuta u listopadu 2009. godine., tri mjeseca nakon razgovora u kojem je najavljena.

Bajić je prilično detaljno Amerikance izvještavao o istragama protiv Sanadera, a u veljači 2010. godine, opet političkom tajniku veleposlanstva Zimmeru, pokazao je i dva dokumenta koja su su trebala pojasniti kako su u 'Spiceu' Damir Polančec i menadžeri Podravke pokušali preuzeti firmu.

Andrej Plenković, Kolinda Grabar Kitarović, Zoran Milanović Mediokritetski Top News Plenki, Kolinda, Zoki: Najgori su u izboru pravih suradnika

Vrijeme u kojem je Bajić sa Zimmerom održavao najintenzivniji kontakt bilo je nakon Sanaderovog neuspjelog puča: u prvoj polovici siječnja 2010. oni su se sastali nekoliko puta, a Bajić je pričao o više istraga koje ciljaju prema Sanaderu i bivšim i aktualnim ministrima. 

U komentaru na kraju izvještaja o tom nizu sastanaka s Bajićem, međutim, veleposlanik SAD-a Folley nije zaboravio svojim nadređenima u Washingtonu napomenuti: "Nekoliko godina Bajić je izuzetno oklijevao s otvaranjem makar formalne istrage, a kamoli da bi tražio optužnice protiv visoko rangiranih dužnosnika, osim ako nije bio siguran da ima posve nepropusan slučaj."

Ivo Sanader i Carla del Ponte

Iz američkih depeša se doznalo kako Ivo Sanader nije ni dočekao da formalno preuzme vlast, već je četiri dana prije nego je postao premijer telefonski razgovarao s Carlom del Ponte i obećao joj punu suradnju, odnosno drugim riječima, ispunjenje svega što ona bude tražila. S druge strane, u to vrijeme nije bilo baš politički oportuno surađivati s glavnom haškom tužiteljicom, naročito nakon Sanaderovog govora na splitskoj Rivi i sličnim stvarima koje su ga i dovele na vlast, pa je trebalo u tajnosti zadržati Sanaderovo obećanje Carli del Ponte. Jamstva da hrvatska javnost neće doznati za njihov dogovor dao je Thomas Osorio, voditelj Ureda haškog suda u Zagrebu. U dokumentu s WikiLeaksa stoji ovako:

"Nastupajući premijer Hrvatske Ivo Sanader nazvao je glavnu tužiteljicu Carlu del Ponte 19. prosinca kako bi naglasio svoju želju za održavanjem bliske suradnje sa Sudom za ratne zločine. Tom Osorio (striktno zaštićeno), voditelj gradskog ureda ICTY-a u Zagrebu, rekao nam je da je nakon telefonskog razgovora glavna tužiteljica bila "ekstremno sretna" sa Sanaderovom inicijativom. Rekao je da je razgovor bio konstruktivan i da postavlja odnose nove vlade s Haagom na vrlo dobre temelje. Ranije, 19. prosinca, Osorio se sastao s predviđenim ministrom vanjskih poslova Miomirom Žužulom i raspravio spektar tema na kojima će nova vlada raditi sa Sudom.

Sanaderov poziv Carli del Ponte 19. prosinca uslijedio je nakon što je rekao veleposlaniku, ranije istog dana, da želi pokrenuti inicijativu, ali da je zabrinut – budući da ne želi da se za sada bilo kakav njegov razgovor s Carlom del Ponte pojavi u medijima. Ubrzo nakon što smo o tome izvijestili Osoria, on se sastao s Žužulom i ponudio garancije. Sanader je nazvao kasnije istog dana. Što se njega tiče, Osorio je rekao da je njegov razgovor s Žužulom, njegov prvi s predviđenim ministrom vanjskih poslova, prošao dobro. Opisao je rad svog ureda, kod čega su odnosi s prijašnjom vladom bili dobri, a pri čemu su zakazali, prvenstveno u svezi s izručenjem bjegunaca, prvenstveno Ante Gotovine."

Tomislav Saucha Tomislav Saucha Top News Dečko koji je obećavao, ali samo je za Zokija htio učiniti sve

WikiLeaks je nakon Sanaderovog mandata objavio da je Sanader podnio ostavku zbog prijetnji mafije da će mu ubiti obitelj, ali Sanader je to demantirao i rekao da je ostavku podnio zbog slovenske blokade pregovora s Hrvatskom.

Spomenutu je tvrdnju izrekao analitičar Marko Papic za svoju središnjicu u Sjedinjenim Američkim Državama.

- Izvor nam je rekao kako je Ivo Sanader, hrvatski premijer, dao ostavku zbog organiziranog kriminala. U osnovi, imao je neke dogovore u luci Ploče gdje je Hrvatska trebala graditi LNG terminal. Upleo se u poslove s kriminalom i oni su mu dali izbor: da se povuče iz politike ili će mu početi ubijati članove obitelji. Odlučio je slijediti njihove naredbe - navodi se u e-pošti koju je Papic 17. rujna 2009. poslao Eugeneu Chausovskyju iz Stratfora.

Ivo Sanader | Author: Patrik Macek (PIXSELL) Patrik Macek (PIXSELL)
U nastavku Papic podsjeća da u ranijim porukama i analizama navodio kako 'Hrvatskom potpuno vlada organizirani kriminal' te da je 'do vrha puna kriminala'.

Papic ističe da je 'jugoslavenski građanski rat imao vrlo snažan utjecaj na cijelu regiju, dopuštajući ratnim profiterima da zapravo nastave s aktivnostima organiziranog kriminala i nakon rata'. 

- Srbija također ima organizirani kriminal, no nije jak kao u Hrvatskoj zbog ubojstva premijera Zorana Đinđića što je zemlji dalo povod da očisti veći dio jako moćnog organiziranog kriminala - piše Papić. 

Kao izvor navedenih informacija Papić navodi švedskog političara dobro povezanog sa švedskim ministrom vanjskih poslova Carlom Bildtom i dobrim vezana na Balkanu. 

Eugene Chausovsky je 2. listopada 2009. odgovorio Papicu pokazujući interes za primljene informacije.

- Wow, ovo je vrlo interesantna roba... Dio sa Sanaderom je ludilo (iako očekivano) - odgovorio je Chausovsky.

Stipe Mesić

Dokument iz prosinca 2003. godine, a koji je vezan uz Stipu Mesića i Ivu Sanadera također je jedna od 'poslastica' koja pokazuje kako je djelovala hrvastka politika.

"Glavni savjetnik predsjednika Mesića za unutrašnju politiku, Igor Dekanić, bio je pozitivniji nego što smo očekivali na našem prvom sastanku nakon izbora koji su svrgnuli s vlasti Račanovu reformsku koaliciju. Rekao je da predsjednik Mesić dobro razumije želju hrvatskih glasača i da namjerava u potpunosti najbolje iskoristiti nove okolnosti, i probati dobro surađivati s vladom koju predvodi HDZ. Mesić, čiji su odnosi s Račanom uvijek bili klimavi, čak je spomenuo da je bio "član osnivač" HDZ-a, što je točno, prije nego što ga je napustio 1993. – i prihvatio da je stranka posljednjih godina prošla kroz reforme. "U svakoj šali ima istine," rekao nam je Dekanić. Dodao je da je Ured predsjednika dobio privatne garancije da će odnosi s dolazećom vladom biti mnogo bolji nego za Račana. Dekanić je naznačio da se HDZ čak može pridružiti Mesićevim tradicionalnim saveznicima u sadašnjoj Račanovoj vladi u otvorenoj podršci Mesiću za mjesto predsjednika kada će se, početkom 2005., prema svim očekivanjima ponovno kandidirati. Kao alternativu, Dekanić je čvrsto dodao, HDZ može ponuditi svog slabog kandidata, osiguravajući tako Mesiću pobjedu."

Znamo kako su ti izbori završili. Jadranka Kosor je u prvom krugu predsjedničkih izbora 2. siječnja 2005. bila obavila tako dobro posao slabog kandidata, da je nezavisni kandidat Boris Mikšić vodio prema izlaznim anketama. Ipak, tijekom noći se pri brojanju glasova u Državnom izbornom povjerenstvu Mikšićeva prednost istopila, i Jadranka Kosor je ušla u drugi krug i time je Mesićeva pobjeda 2005. bila osigurana. Da će se sve to dogoditi, kao što depeša otkriva, znalo se još i prije Sanaderove prisege u Saboru 23. prosinca 2003.

Zbirka Patrika Maceka Biti fotoreporter Life Nikad viđene fotke Kolinde, Zokija, Jace i Mesića

U nastavku istog dokumenta analiziraju se i koalicijski odnosi.

"Dekanić je opisao Sanaderovo petljanje s koalicijom otprilike onako kako je to bila prikazano u tisku, s usklađenim naporima vođe HDZ-a da izgleda odgovorno i reformski orijentirano. Dekanić je rekao da je Sanader ozbiljno prihvatio što su europski veleposlanici rekli nakon izbora o desnoj Hrvatskoj stranci prava (HSP), i da će učiniti sve kako bi izbjegao dovođenje te stranke u bilo kakvu koaliciju – posebice na početku. Početkom svog mandata, predviđa Dekanić, Sanader bi trebao imati komfornu parlamentarnu većinu. Nova vlada može računati na podršku Seljačke stranke (HSS) te čak i srpskih predstavnika izabranih na manjinskoj listi, iako niti jedna od tih stranaka ne će biti dio koalicije predvođene HDZ-om. Dekanić je potvrdio da predsjednik HSS-a Tomčić ima ozbiljnih poteškoća unutar vlastite stranke, što onemogućuje da se pridruže bilo kakvoj HDZ-ovoj vladi. Dodao je da su trojica srpskih predstavnika u Saboru tražili mnogo za svoju podršku – no, nešto od toga, nagovijestio je, može biti samo nastup koji će se smiriti. Ostavio je mogućnost, bar malu, da bi se predstavnike srpskog SDSS-a na koncu moglo uvjeriti da se pridruže vladi."

Nije to bilo sve o Mesiću, WikiLeaks je imao i neke zanimljivosti i njegovim obećanjima američkoj vladi.

Stjepan Mesić obećao je američkom veleposlaniku 2007. godine da će Hrvatska vojska kupiti oklopna vozila od američke tvrtke General Dynamics. Navodno je Mesić, tadašnji hrvatski predsjednik, na sastanku s Richardom Bradtkeom obećao kako će se ugovor podijeliti između General Dynamicsa i finske tvrtke Patria. Diplomatski izvještaj o sastanku u Zagrebu sastavljen je 7. veljače 2007. godine.

Ivo Sanader i Ivan Matešić TKO JE IVAN MATEŠIĆ? Top News Što je sve govorio tužitelj koji se fotkao sa Sanaderom

Richard Bradtke je primijetio da se General Dynamics natječe za posao te je rekao kako bi sklapanje ugovora bilo korisno i za Hrvatsku i za SAD, odnosno za pojedine kompanije. Hrvatska je u srpnju 2007. godine naručila 84 vozila od Patrije te je potpisan ugovor vrijedan 112 milijuna eura. 

Američki je veleposlanik na istom spomenutom sastanku pokrenuo pitanje povratka imovine američkih državljana koja je zaplijenjena za vrijeme socijalističke vlasti. Poručio je Mesiću kako će uskoro razgovarati s ministrom pravosuđa, a tada je na toj funkciji bio Ivan Šimonović. Pitanje povratka imovine stranim državljanima riješeno je kada je Vrhovni sud presudio da nasljednici brazilskih državljana imaju pravo na povrat zgrade u Zagrebu. Amerikanci su reagirali na tu odluku te tražili da se proširi i na imovinu oduzetu za vrijeme NDH.

SDP i Zoran Milanović

Izvješće veleposlanstva SAD-a, s datumom od 19. studenoga 2007., koje je tadašnji veleposlanik Robert Bradtke poslao u sjedište State Departmenta poslano je u Washington s oznakom povjerljivo i naslovljen "Izbori 2007.: profil glavnog takmaca - oporbeni SDP".

Analitičar ambasade, koji je sastavio izvješće za veleposlanika Bradtkea, pojašnjava da je “disperzirana struktura vrha SDP-a u snažnom kontrastu s HDZ-ovom gdje potpuno dominira Sanader.”

To se, prije svega, odnosi na to što je SDP kandidirao Ljubu Jurčića kao kandidata za premijera, a nositelj svih lista bio je šef stranke Zoran Milanović.

Ta je činjenica ili stanoviti dualizam vrha, napominju Amerikanci, “u određenoj mjeri zbunila glasače oko toga tko će zaista donositi odluke u Vladi koju će voditi SDP.”

Američka analiza tvrdi da je SDP-ova izborna taktika, pod sloganom “Tim SDP” (radilo se o skupini jakih ljudi, potencijalnih ministara, koji će raditi zajedno, nasuprot superdominantnom Sanaderu koji istodobno utjelovljuje i predsjednika stranke i premijera), bila i njihova najslabija točka. Uz razdvajanje ovlasti između šefa stranke Milanovića i kandidata za premijera Jurčića.

Zoran Milanović | Author: Zarko Basic (PIXSELL) Zarko Basic (PIXSELL)
Američki diplomati u Zagrebu Milanovića opisuju kao utjelovljenje “nove energije i snage u SDP-u, iako ga mnogi birači u javnim nastupima doživljavaju kao ‘nabrijanog’ i agresivnog”. Za Jurčića, koji se tek nedavno priključio stranci, Amerikanci zaključuju da u kampanji nije pokazao držanje i karizmu državnika.

Sanader je, u tom smjeru, javno napadao SDP, stvorivši jasnu zamjerku da su Milanović i Jurčić “dva kormilara bez kormila”, a tome treba dodati zbunjenost birača, zbog razlike u stilovima Milanovića i Jurčića, o tome tko bi uistinu trebao donositi odluke u budućoj SDP-ovoj vladi.

Ambasador Robert Bradtke razgovarao je s jednim od savjetnika tadašnjega predsjednika Stipe Mesića o izbornoj kampanji 2007. godine. U depeši stoji da je neimenovani savjetnik predsjednika države detaljno opisao Mesićeve muke i dvojbe iz studenoga 2007. Prema onome što je prenio američkom veleposlaniku, šef države je doslovno rastrgan zbog stanja u kampanji.

Ukratko, Mesićeva naklonost je općenito na strani politike i stajališta SDP-a čiju je podršku imao tijekom predsjedničke kampanje u kojoj se sučelio s kandidatom HDZ-a.

Ipak, izvor američkog veleposlanstva objašnjava da je predsjednik države postupno stekao poštovanje prema Sanaderu i njegovu načinu vođenja politike u protekle četiri godine.

Mesićev suradnik nastavlja da je njegov šef, upravo zbog toga, sklon podržati Sanadera i HDZ nasuprot onome što nudi SDP.

Sažetak je to koji potvrđuje dogovore ispod stola između Mesića i Sanadera o tome kako će HDZ podržati Mesića u predsjedničkoj kampanji, odnosno da će mu suprostaviti kandidata koji protiv njega nema nikakve šanse.

  • 2m3666 21:00 23.Travanj 2019.

    Odavno je trebalo procesuirati šljam iz DORH-a i posebno ološ iz USKOK-a !

  • BESTpartizan 18:21 14.Travanj 2019.

    sanader haha

  • Vatroslav 17:25 13.Travanj 2019.

    Ili autor članka na doživotnu robiju, ili Mladen Bajić na doživotnu robiju