"Osjećamo sramotu ovakvim otkrićem u našim arhivima. Obavještavat ćemo javnost o svim užasnim detaljima sasvim otvoreno, jer to je naša dužnost", priopćio je Max Planckov psihijatrijski institut u Münchenu povodom otkrića nekoliko desetaka mozgova i dijelova mozgova u svojim prostorijama. Riječ je o dijelovima tijela Židova nad kojima su nacistički znanstvenici provodili brutalne eksperimente tijekom Drugog svjetskog rata. Institut Max Planck je objavio da su uzorci ljudskih tijela, pronađenih u teglama, pripadali Juliusu Hallervordenu, nacistu koji je u to doba provodio eksperimente na ljudima na institutu, a neko vrijeme je čak i vodio odjel za neuropatologiju, koja se u to vrijeme zvala "Kaiser Wilhelm Institut".
Vodstvo Max Plancka je odmah osnovalo povjerenstvo za utvrđivanje identiteta žrtava, što će trajati nekoliko mjeseci, ako ne i godina, kako bi ih potom sahranili u masovnoj grobnici uz pripadajući pijetet i poštovanje. Yad Vashem, muzej Holokausta u Jeruzalemu, priopćio je da su i oni iznenađeni otkrićem, jer za taj dio medicinskih eksperimenata nad zetočenicima iz nacističkih koncentracijskih logora do sada nisu znali. "Tko god misli da je taj dio povijesti gotov, u krivu je", izjavio je Dan Machman, direktor međunarodnog odjela Yada Vashema za izraelski Vojni radio. Hallervordena su, inače, ispitivali uoči suđenja nacističkim vođama u Nürnbergu, te je on tada i priznao da je koristio uzorke dijelova tijela iz koncentracijskih logora.
"Ti su mozgovi bili predivan materijal mentalno siromašnih, deformiranih zatvorenika, kao i bolesne djece. Naravno da sam ih prihvaćao. Nije bila moja briga odakle dolaze i čiji su", izjavio je u Nürnbergu prije 71 godinu. Organe mu je slao, ako je tko i sumnjao, jedan od najozloglašenijih nacista Josef Mengele, nacistički liječnik koji je svoje pseudoznanstvene eksperimente obavljao na živim ljudima, bez anestezije, na djeci i odraslima bez razlike. U svojim pokušajima da ljudima mijenja boju očiju, naravno, u plavu, u oči im je iglom direktno uštrcavao svoje sumnjive pripravke. (Ne)čuven je bio i po svojoj opsesiji blizancima, kojih je u jednom danu znao pobiti i 14 parova.
Ako njegove žrtve i ne bi umrle, često su ostajale paralizirane ili patile do kraja života od teških zdravstvenih poremećaja. Provodio je medicinska vojna istraživanja, kako bi pronašao načine za povećanje izdržljivosti njemačkih vojnika, zatim rasna istraživanja, a neke pokuse provodio je iz puke radoznalosti. Izlagao ih je negativnim tlakovima kako bi vidio kako utječe nadmorska visina na ljudski organizam, držao ih u hladnoj vodi dok ne bi umrli, kako bi izmjerio vrijeme koje će izdržati, 1943. u logoru u Dachau Rome je danima tjerao da piju samo morsku vodu, 200 ljudi je pobio samo kako bi zaključio da čovjek ne može razviti prirodni imunitet od tuberkuloze.
1942. i 1943. iživljavao se "đresađivanjem" kostiju, mišića i živaca na žrtvama bez anestezije, masovno ih je trovao, ozljeđivao i uopće radio im ono što je danas na Zapadu često nezakonito raditi čak i na životinjama. Hallervorden nikada nije osuđen za ono što je radio. Na Institutu Max Planck radio je do mirovine, 1956. čak je i odlikovan za posebne zasluge, te je umro 1965. u dobi od 82 godine u Frankfurtu. Mengele je, pak, nakon rata prebjegao u Brazil, također nikada nije na sudu odgovarao za svoje zločine, te je umro 1979. u dobi od 68 godina.
