Bivši ministar financija računa opet zasjesti u saborsku klupu kao zastupnik, a ako se plan izjalovi i ne dobije dovoljan broj glasova, onda, kaže nam Linić, stvarno odlazi iz politike.
Zašto ste odlučili na izbore izaći baš s Josipovićem i Čačićem?
Iz jednostavnog razloga - dvije stranke su podijelile Hrvatsku, tuku se negativnom kampanjom, straše birače, najavljuju lustracije i smjene kazališnih ravnatelja, vrijeđaju se međusobno. Svojim/našim izlaskom želim poručiti da ima i onih političara koji su ostvarili dobre rezultate i imaju iza sebe konkretno ostvarene projekte. Vrlo smo različitih karaktera, Josipović je miran i tih, ja i Čačić smo eksplozivni, želim kazati da to što smo drukčiji uopće nije važno, važno je da iza svih nas stoji rezultat.
Kako komentirate napise da je savez Naprijed Hrvatska zapravo lista ‘otpisanih’ koji se silom žele vratiti u vlast?
Za sebe mogu kazati da me kao nezavisnog zastupnika nitko ne može participirati u budućoj vlasti pa stoga ne idem na izbore radi eventualne dužnosti u izvršnoj vlasti. Osobno smatram da imam iza sebe velike rezultate te da mogu u svojoj izbornoj jedinici biti koristan u korigiranju vlast.
Tko će biti bolji premijer, Karamarko ili Milanović?
Po političkom opredjeljenju pripadam lijevoj opciji, kad promatram demokratska načela, lijeva opcija dopušta izražavanje slobodnog mišljenja, proeuropski je orijentirana, ne prijeti zatvaranjem riječkog kazališta, na primjer, pa sam u tom smislu, naravno, daleko bliži Milanoviću kao premijeru. I sami primjećujete da se Karamarko bavi isključivo prošlošću, to nije dobro za Hrvatsku. Lijeva opcija treba dobiti izbore, ali mislim da Milanović ne treba više biti premijer, a to sam mislio i dok sam bio ministar.
Što danas mislite o Milanoviću?
Mislim da je uludo potrošio mandat. Četiri godine ništa nije radio i sad se pred izbore hvalisa mojim uspjesima. Predstečajne nagodbe, fiskalizacija, sanacija brodogradilišta, pa to su sve od reda rezultati nas koji smo otišli iz vlade. On je kao premijer iznevjerio birače jer nije ostvario Plan 21. Za ono što je iz tog plana napravljeno zaslužni smo Čačić i ja.
Koga biste voljeli vidjeti na mjestu premijera?
Opredijelio bih se za nekoga s naše liste.
Mislite da bi Čačić mogao biti premijer?
Daleko bolji od Milanovića.
Gospodarski program, imate li ga?
Da, imamo ga, i to je ono što koji put nije rado prihvaćeno. Osnovni problem Hrvatske je preveliki deficit, prije svega mirovinskog sustava koji svake godine starta sa 17 milijardi deficita. Na to idu kamate na zaduženje više od 11 milijardi i evo nas s trideset milijuna minusa odmah, a da nismo ni krenuli. Jedino rješenje za to je otvaranje 150.000 novih radnih mjesta, a to se može napraviti samo ulaganjem u energetiku. Treba obnoviti dvije rafinerije, eksploatirati plinska polja u Jadranu, uložiti u termo i hidroelektranu i pokrenuti tako kompletno gospodarstvo. Bez toga nema napretka.
Kako doći do sredstava za ulaganje?
Jednostavno. Ina je državna tvrtka koja radi pozitivno i može vraćati kredite. Isto kao i HEP. Treba reinvestirati dobiti velikih poduzeća u nove projekte i iskoristiti novac iz EU fondova. Svako javno poduzeće koja posluje s dobiti mora dalje ulagati i otvarati nova radna mjesta. Za to, naravno, mora postojati i strateški plan na razini države, što je Plan 21i bio, ali ga Milanović nije provodio nakon što smo Čačić i ja otišli.
Izrecitirali ste glavne točke HDZ-ova programa. Oni povezuju u svom planu točno sve to.
Da jedna stvar bude jasna, sve to što sam kazao pisalo je u planu 21. Kad smo dolazili na vlast to su bile naše programske odrednice, no ministri nisu bili u stanju to i implementirati. Jedan Grčić nije bio u stanju pokrenuti investicijski ciklus, Hajdaš Dončić nije riješio autoceste, ni zračni prijevoz, ni HŽ infrastrukturu, apsolutno ništa. U željeznicama koje su trebale biti ključ za otvaranje radnih mjesta on je potpuno podbacio. Kad država pokrene investicijski ciklus, onda nije problem pokrenuti ni ciklus u privatnom sektoru. Uvijek sam se svađao s ekonomistima koji su govorili da nam ne trebaju državne investicije. Da budemo jasni, osim željeznica, ništa drugo nisu državne investicije. A što se opet tiče željeznica, nepovratna sredstva stoje u EU i treba samo za njih početi rješavati dokumentaciju. Država je ostala vlasnik javnih poduzeća, ali ulaganje u investicije stvar je tržišnog plasmana, a ne ulaganje države. Umjesto da spašavamo Petrokemiju, mi je gasimo. Tragedija. Govore da nismo imali plan. Gluposti. U pravu su samo oni koji kažu da se nitko nije bavio njime otkad smo Čačić i ja otišli. Četiri godine je Milanović bacio u vjetar. S Inom se moglo mnogo toga riješiti, no premijer je svom prijatelju Siniši Petroviću, predsjedniku Inina nadzornog odbora dopustio da radi što hoće - točnije, da ne štiti nacionalne interese. Predlagao sam da se otkupi tih sedam posto dionica od fondova i da država postane ponovno vlasnik Ine koja bi bila ključna za pokretanje investicija. Milanović je odbio. Nikada nije objasnio zašto. Lakše je valjda na kraju mandata galamiti da su za sve krivi Sanader i Mađari.
Kako komentirate novog Milanovića?
Ne sviđa mi se što Hrvatsku vodi svađom koju je prenio i na susjede. Kako Hrvatska može živjeti prosperitetno u svom okruženju kad ni s jednim susjedom nismo u dobrim odnosima? To nije štićenje nacionalnih interesa nego bahatost i neznanje. Kako zemlju može voditi osoba koja stalno nekoga proziva, upire prstom, svađa se, a pri tom sam nije odradio ništa?
Što mislite o predsjednici i njezinoj politici?
Nikako se nije smjela spustiti na svađalačku razinu, a upravo je to učinila. Pala je ispod svoje razine, i to je njezina najveća pogreška. Prozivaju je kao nekompetentnu, da ništa ne zna, stalno svi govore o njezinim zanemarivim ovlastima i ona se tu s pravom našla povrijeđena na razini osobnog ega. No morala je shvatiti da je to politika, da tu nema milosti i trebala je ostati daleko iznad toga. Umjesto toga, jeftino se upecala na njihov mamac.
