Teze koje je nakon ubojstva ruskog ambasadora u Istanbulu izrekao Carl Bildt, po mojoj procjeni nisu točne. Bildt misli kako bi turski atentat u vrijeme najintenzivnije rusko-turske napetosti možda doveo i do rata. Čini mi se da je ta teza promašena. Ona počiva na uvjerenju da Vladimir Putin ne skida prst s okidača, iako se, i u vrijeme kad su Turci srušili ruski avion, ponašao na način koji je daleko od ratobornog. Da je ruski ambasador u Turskoj ubijen u to vrijeme, hladni rusko-turski odnosi postali bi, vjerojatno, nešto hladniji i na tome bi sve ostalo. Rusiji taj rat u regiji u kojoj nikad nije bila jača ne bi uopće odgovarao.
Turska je u Moskvi imala oslabljenu poziciju
Moramo se prisjetiti i da je Erodgan tada naglašeno stajao iza rušenja ruskog aviona - javno je rekao: “Ja sam naredio obaranje ruskog zrakoplova”. Od tada se štošta promijenilo. Atentat se dogodio u posve različitim okolnostima. Na dan ubojstva veleposlanika turski je ministar vanjskih poslova krenuo u Moskvu, na trojni sastanak s kolegama iz Irana i Rusije, na kojem su tri regionalne velesile trebale dogovarati okolnosti “reguliranja” sirijske krize. U vrijeme kad je Turčin polijetao u Moskvu, ruski ambasador je bio živ. Vijest o atentatu ga je dočekala u Moskvi i svakako mu oslabila njegovu pregovaračku poziciju. Sergej Lavrov je rekao nakon završetka sastanka kako su se te tri države prvi put sastale u tom sastavu kako bi razgovarale o zaustavljanju sukoba u cijeloj Siriji. Sve tri države u Moskvi su se usuglasile oko stava da micanje predsjednika Asada s vlasti u Siriji nije njihov cilj. Također su zaključili kako diplomatsko-političko rješavanje krize nema alternative. U ovom trenutku ne možemo znati je li Turska na zaključak o održavanju Asada na vlasti pristala oslabljena atentatom u kojem je de facto osramoćena ili je njihov ministar u Moskvu već krenuo s Erdoganovim, promijenjenim mišljenjem o Asadu. Turski je predsjednik, naime, prije samo tri tjedna tvrdio da je svrgavanje Asada turski ultimativni cilj.
Rusija je potvrđena kao glavni akter u regiji
Turski pristanak na održavanje Asada na vlasti je geopolitička senzacija, iako je on ostao posve izvan radara naših medija i šire javnosti. Moskovski je sastanak imao veliko geopolitičko značenje, što je dijelom postignuto već njegovim sazivanjem te pristankom Irana i Turske da zajedno razgovaraju o krizi u Siriji. Znalo se da će ministri triju najvažnijih država regija Bliskog istoka i Kakvkaza učiniti važan iskorak u rješavanju krize, no ovako je bačen u drugi plan. Također je atentat na ruskog ambasadora ostao u sjeni berlinskog masakra. Čini se da su Turci, na moskovski ustupak, možda pristali i bez kontrausluga, jer je turska pozicija jako oslabljena nakon atentata. To se vidjelo i prema pristupu istrazi. Kad su srušili avion, nisu dopustili Rusima izlazak na teren niti su izručili odgovorne. Ovoga puta u Tursku je došlo čak 18 ruskih istražitelja, kojima su Turci obećali pružiti svu pomoć, čak su se nacionalni istražni organi, na neki način, stavili u drugi plan. Ne treba smetnuti s uma da je Turska nedavno ratificirala krnju inačicu plinovoda Južni tok, koji tako postaje Turski tok - ugovor je potpisao i Erdogan. Osim javne rekcije Vladimira Putina na atentat, koji je taj čin nazvao terorističkim aktom, u političkom smislu ruske reakcije na ubojstvo ambasadora mogu se smatrati prilično suzdržanima. Stav je Rusije, a u tome je podržava i Turska, kako je ubojstvo ambasadora provokacija koja je imala za cilj pogoršavanje bilateralnih odnosa.
Rusija je na atentat reagirala suzdržano
Stoga smatraju da je netko drugi osmislio atentat i vodio ubojicu. Toj pretpostavci na ruku ide i činjenica koju je otkrila Moskva, a sukladno kojoj atentator nije bivši, nego i aktualni djelatnik policije te je prije dva i pol tjedna bio čuvar ruske ambasade. Teško je zamisliti da bi netko sam išao ubiti ambasadora kojega je čuvao tijekom prosvjeda ispred ruske ambasade u Ankari zbog sudjelovanja Rusije u ratu u Siriji. No ne treba očekivati da Rusi bez dokaza upere prst u osumnjičene za organizaciju i naručivanje ubojstva, kao što su uradili Turci, koji za atentat sumnjiče Gulena i Amerikance. Logički nije neodrživa pretpostavka da je atentat trebao otežati približavanje Rusije i Turske, no za zaključke bi trebalo sačekati razvoj istrage. Kako god, geopolitičke karte u regiji su sad promiješane na drugačiji način. S obzirom na politiku Erdogana koji, narodnim jezikom rečeno, nastoji istodobno sjediti na više stolica i trgovati s najboljim ponuđačem, ne treba dugoročno ne očekivati i komplikacije u odnosima između Moskve i Ankare, no okidač će biti nešto ili netko drugi.
