Sud Bosne i Hercegovine odbio je zahtjev hrvatskih vlasti za izručenjem i određivanjem pritvora nekadašnjem Dinamovu čelniku Zdravku Mamiću, koji su dostavljeni po međunarodnoj tjeralici, nego je naložio oduzimanje putnih isprava i zabranu izlaska iz zemlje, dok je Mamić novinarima rekao kako se radi o politički motiviranome procesu protiv njega.
Po izlasku iz suda BiH u kojemu se zadržao manje od sat vremena, Mamićev bosanskohercegovački branitelj Zdravko Rajić kazao je da je njegov klijent rekao kako posjeduje bosanskohercegovačko državljanstvo te se protivi izručenju u Hrvatsku. Nakon toga Sud BiH je odbio zahtjev za Mamićevim izručenjem, kao i određivanjem pritvora što se automatski traži pri raspisivanju međunarodne tjeralice.
Takav scenarij u Expressu smo najavili prije tjedna, kada smo pisali o sedam Mamićevih planova kako izbjeći odlazak u zatvor.
Sva se njegova sljedba, a ona je brojna, moćna i utjecajna, ovih dana posvetila traženju odgovora na jedno jedino pitanje: kako spriječiti njegovo izručenje u, kako je svojedobno govorio Branimir Glavaš, "hrvatski kazamat"...
Već činjenica da je optužnica protiv Mamića potvrđena tek iz sedmog pokušaja dovoljno govori koliko su bile male šanse da se Mamić vrati u Hrvatsku.
"Nema teorije da Zdravko Mamić bude izručen dok je Josip Grubeša ministar pravosuđa BiH", rekao nam je prije nepunih mjesec dana dobro upućeni izvor iz BiH. I pogodio!
Naime, bez obzira na odluku BiH sudova, kad se okrivljenik protivi izručenju, konačnu odluku mora donijeti ministar pravosuđa BiH. S obzirom na to da njihovo pravosuđe vode dužnosnici, koji ne pripadaju HDZ-ovcima sklonima Andreju Plenkoviću, naš dobro upućeni izvor bio je već tada uvjeren da će Mamić i dalje uživati slobodu u susjednoj nam zemlji. Očito će mu sloboda potrajati jer u BiH - premda je parlament uspostavljen nakon lanjskih zbora - još nije formirana izvršnu vlast na državnoj razini.
Mamić bi se od izručenja, da je odluka u utorak bila drukčija, mogao spasiti i bijegom kod nekog od jataka u BiH. No ta je opcija teška, rizična, skupa i značila bi neku vrstu polurobije za bjegunca. Zamisliv je i njegov bijeg u inozemstvo, u neki od ekstradicijskih rajeva. U ovom trenutku postoji samo šest priznatih država na svijetu koje nisu članice Interpola, a to su Sjeverna Koreja, Mikronezija te četiri manje oceanske države – Kiribati, Palau, Tuvalu i Vanuatu, pa su to ujedno jedina mjesta na kojima bi Mamić bio sto posto siguran da neće biti uhićen.
Ako bi bio uhićen negdje na području Europske unije, bio bi izručen Hrvatskoj najkasnije u roku od 60 dana, kako to nalažu pravila EUN-a, no ako bi bio uhićen izvan Europske unije, tad izručenje ide preko crvene tjeralice, i ako do njega uopće dođe, cijeli postupak može potrajati mjesecima ili godinama.
Ako se nekim čudom okolnosti u BiH promijene, Mamiću stoji na raspolaganju niz drugih rješenja. Njegov odvjetnik Veljko Miljević jednom je već postigao juridičko čudo famoznom "sinkopom", koja je Tomu Horvatinčića - koliko god joj se javnost smijala - spasila zatvora. I Mamić se može razboljeti, pri čemu će se već naći neka uvjerljiva dijagnoza, ili bar sudac koji bi joj mogao povjerovati.
Hrvatska je, jednom smo već napisali, puna čuda kao Palestina nulte godine - Milan Bandić početkom ove godine junački bježi grobaru s lopate, a prije koji dan pentra se po Dinari kao divokoza. Ivo Sanader u sudnicama se hvata štaka, a u zatvoru igra ping pong s bivšim inspektorom Dolačkim. I Mamića smo već viđali sa štakama...
Ako bi bolest bila nedovoljno jak argument, Mamić će se moći braniti i tvrdnjama o političkom progonu u Republici Hrvatskoj. Taj je argument koristio i Ivica Todorić, ali mu nije pomogao. No Todorić je u zatvoru odležao 12,99 dana, i sad se brani sa slobode, a najavljuje i pohod na vrh vlasti. On je uvijek bio prijatelj vlasti, kao i Mamić, pa bi teško bilo naći sud koji će povjerovati u tvrdnje o progonu, posebno kad se sjetimo kako je Mamić cvrkutao o Kolindi:
"Kolinda je nešto najljepše što se dogodilo Hrvatskoj", toplim je i nježnim glasom izgovorio Zdravko Mamić nakon njezina izbora na čelo države.
Na inauguraciji Kolinde Grabar Kitarović zvučao je još lirskije:
"Ona je vjesnik nove nade. Ima dobrotu, emociju..."
Mamić je bio donator Kolindine kampanje i organizator proslave njezina rođendana, tuluma koji će godinama kasnije proizvoditi političke posljedice. Navodno se njihov odnos intenzivirao u predsjedničkoj kampanji. Zdravko Mamić jedan je od njezinih važnijih donatora. Službeno joj je donirao 10.000 kuna.
Neki "zlobnici" tad su tvrdili da je ipak riječ o mnogo izdašnijem iznosu, pa se tako spominjalo da je Mamić izdvojio čak pet milijuna kuna. No za to nije bilo potvrde, pa je očito riječ o špekulaciji. Kolinda Grabar Kitarović u jeku predsjedničke kampanje izjavila je da neće vratiti donaciju Zdravka Mamića.
"Zašto bih vratila? Oprostite, sve su donacije transparentne i sve su prijavljene Državnom izbornom povjerenstvu. Čemu uopće takvo pitanje", uzvratila je novinarima.
Na dodatno pitanje je li joj Mamićev novac sporan s moralne strane Kolinda je izrekla znakovitu rečenicu:
"Politika se ne bi trebala miješati u sport."
Mamić je i inače u težem položaju od Todorića jer ga terete brojni dokumenti. Zdravko Mamić i njegova ekipa očito su imali toliko uhodan posao i bili sigurni u svoj model izvlačenja novca iz Dinama da su radili početničke pogreške. Mamića i ortake tereti se da su iz Dinama izvukli 200 milijuna kuna kroz niz lažnih ugovora o posredovanju i isplaćivanja odšteta igračima kojih u stvarnosti nije bilo, objavila su svojedobno 24sata.
U sedam godina Mamić je s desecima off shore kompanija potpisao mnogo takvih ugovora, a te dokumente često obilježava potpuni šlamperaj. Uskokovi istražitelji su pomno detektirali te nelogičnosti kao dokaz da je postojalo zločinačko udruženje na čelu s njim. Primjerice, za prelazak Etta u Dinamo Mamić je potpisao isplatu 200.000 eura tvrtki Real Sports Management. Novac je trebao biti naknada za posredovanje, samo što su se malo zaigrali, pa je off shore tvrtka poslala račun 11 dana prije nego što su s Mamićem uopće potpisali ugovor o posredovanju!
Slično je bilo i s transferima Luke Modrića u Tottenham 2008. godine te Eduarda da Silve u Arsenal! Dinamo je platio 2,2 milijuna eura tvrtki Real Sports Management jer su posredovali da Modrić ode u Tottenham, samo što je ugovor kojim Modrić odlazi potpisan između Tottenhama i Dinama u travnju, a tvrtka koja je navodno posredovala u tom transferu osnovana je dva i pol mjeseca kasnije.
Dakle, kad je Luka Modrić potpisao, oni nisu niti postojali.
Tvrtka Rasport Management dobila je 575.000 eura i 500.000 funti kao proviziju što su pomogli da Eduardo da Silva bude prodan u engleski Arsenal. Samo što je Dinamo potpisao ugovor o zastupanju s njima dva i pol mjeseca nakon što je Eduardo već otišao. Sklopili su sporazum da će pomoći transferu Eduarda u Englesku u trenutku kad je on već odavno igrao za Arsenal. Sam Eduardo je rekao da nikad nije čuo za tu tvrtku koja je navodno zaslužna za to što je on zaigrao za "topnike".
Mamić se - bježeći od zatvora - može uzdati i u dosadašnju praksu a ima još jedan razlog koji bi bosanskohercegovačke vlasti mogao uvjeriti da otežu sa slučajem.
Naime, i oni od nas već više godina uzaludno potražuju jednu svoju državljanku. Sutkinja Lejla Fazlagić krajem 2016. iz BiH je pobjegla u Hrvatsku, neposredno prije nego je protiv nje pokrenuta istraga za korupciju. Gospođa Fazlagić ima hrvatsko državljanstvo, ali je privedena te je protiv nje pokrenut ekstradicijski postupak. Ona se međutim usprotivila izručenju. Županijski sud u Rijeci, a zatim i Vrhovni sud, odlučili su kako ne postoje zapreke za njezino izručenje BiH, pritom citirajući upravo odredbe sporazuma prema kojemu bi trebao biti izručen i Mamić.
"Nije u pravu izručenica kad ističe da je prvostupanjski sud trebao odbiti njezino izručenje jer se radi o hrvatskoj državljanki. Naime, odredbom čl. 7. st. 1. Ugovora o izručenju propisano je da će se izručenje vlastitih državljana u svrhu kaznenog progona dopustiti ako su ispunjeni uvjeti propisani ovim Ugovorom" piše u pravorijeku.
"Izručenica Lejla Fazlagić dvojna je državljanka, odnosno državljanka RH i BiH, što znači da je u konkretnom slučaju omogućeno izručenje hrvatskog državljanina drugoj državi, ako je s drugom sklopljen međunarodni sporazum o izručenju ili ako je izručenje u skladu s pravnom stečevinom Europske unije", navedeno je u pravomoćnoj odluci Vrhovnoga suda.
Gospođa Fazlagić je protiv ove odluke Vrhovnoga suda podnijela i ustavnu tužbu, no u prosincu 2017. Ustavni sud ju je odbio. No odluku o izručenju ministar pravosuđa Bošnjaković još nije donio, jer ne postoje zakonski rokovi, a kako ne postoje za gospođu Fazlagić, ne postoje ni za Mamića.
Dvije bi države, doduše, mogle trgovati oko zamjene - mi njima sutkinju, oni nama Maminja. Hoće li do takve trgovine doći?
Bi li hrvatskim vlastima odgovaralo da se taj nekontrolabilni aparat, koji je šakom i kapom financirao HDZ, vrati u Hrvatsku? To je, blago rečeno, upitno. Mamićeva zadnja opcija - ako do izručenja dođe - jest angažiranje goleme mreže "spavača" po ustanovama, koje je godinama plaćao suhim zlatom.
Poznavajući Mamića, i poznavajući Hrvatsku, nekako nam se čini da ćemo mu prije staviti soli na rep nego lisice na ruke.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
ZNAČI DA NEKIDUŽNOSNICI IMAJU PRSTE U PEKMEZU.