Važno je paziti da ne bude staro. Ima nekoliko trikova pomoću kojih će se na vašem stolu uvijek naći samo najsvježiji komadi mesa. Treba obratiti pažnju na boju, svijetlocrvena upućuje na to da se radi o svježem mesu, ali i to može zavarati. Boja ovisi o izloženosti kisiku, ali i toplini te svjetlu u trgovini. Pomirišite meso, to je sigurno najbolji pokazatelj - ako miriše neugodno, nije dobro za jelo, ma koliko ono vama izgledalo svježe. Ako je pakirano u plastičnu ambalažu, obratite pažnju ima li u njoj nekakve “vodice”. Meso koje dugo stoji ispušta tekućinu, uvoznici i oni koji ga pakiraju toga su svjesni pa su između sjajnog, svijetlocrvenog komada mesa i ambalaže od stiropora umetnuli komadić spužvice koja će tekućinu upiti. Zato ga dobro pritisnite prstom i provjerite curi li.
Ako curi, ostavite ga na polici, uzet će ga netko drugi. Mljeveno meso može biti lukavo. Suprotno uvriježenome mišljenju, samo zato što je mljevena junetina smeđa ne znači da je loša. Salmonelu ne možete vidjeti, zato meso treba dobro termički obraditi. Iako, neki svježi proizvodi, poput voća i povrća, posebno oni uvozni, mogu biti hidratizirani u polju ili oprani s vodom koja je zaražena salmonelom. Nikad ne znate. I dobro je da ne znate. Pobrinite se da u svakom slučaju do vas ne dođu informacije o mesu ili bilo čemu što unosite u sebe. Meso pada s neba i nema potrebe da se zamarate ičim drugim osim trikovima - kako da do vašeg stola dođe svježe. Vi sami ste meso odvojeno od prirode i svijeta u kojem živite i najmanje od svega vas se tiče kako je meso u trgovinama postalo staro i što se s njim događalo prije.
Kako je moguće, na primjer, da se na carini susjedne države zaustavi mrtvo meso staro 34 godine koje vam je možda netko mogao prodati. Ne brinite o tome kako funkcionira sustav u kojem živite, sustav koji ste izgradili svjesnim izborom neznanja, ignorancijom prema pojavama koje se ne tiču vašeg vlastitog mesa. Važnije od toga je da se nedavno zaplijenjene 42 tone starog, neispravnog i zaraženog mesa što efikasnije unište kako ne bi došle na vaš stol. Podatak Državnog zavoda za statistiku koji govori da vi sami u prosjeku godišnje pojedete oko 45 kilograma mesa nemojte ni slučajno dovoditi ni u kakvu relaciju s 42 tone koje će ovih dana biti uništene, a još manje u relaciju s vašim sugrađanima koji kopaju po kontejnerima tražeći nutricionistički izbalansiran obrok.
Zašto biste bili osuđeni samo na onoliko koliko možete pojesti i što vas briga ako se preostalih četrdeset i jedna tona devedeset tisuća i devetsto pedeset kilograma mora uništiti, važno je da pritom ne dođe do zaraze i da strvinari ne budu blizu vas, neka su u Sesvetskom Kraljevcu. A kako je zapravo došlo do toga da je 42 tone životinja umlaćeno uzalud, da neće poslužiti čak ni za prehranu, nego eventualno za preradu u hranu za druge životinje ili u tehničku mast, nije vaš problem. Sva ta bića koja su svoj život započela i završila u metalnim boksovima, napucana hormonima, s ranama i infekcijama po tijelu, stvorenja koja padaju s krhkih nogu dizajnirana za prsa i butove, zbog jednostavnog zakona tržišta te nemara pojedinaca i institucija nisu čak ni ispunila svoju osnovnu svrhu – da svježa pronađu put do vašeg stola.
Ako se koji postariji komad probije do polica trgovačkih centara, vi posegnite za trikovima, izbjegnite ga, pa neka ga žvače netko drugi. Imate vi dovoljno raskoši i neistraženih predjela u sebi da biste se bavili prosječnim konzumentima mesa. Nemojte ni na trenutak pomisliti da uredno naslagane strvine pakirane po 400 grama imaju ikakve veze s važim životnim stilom. S onim dirljivim filmićima koje objavljujete na Facebook profilu, Dakotom Fanning i životinjicama koje (iako nemaju svijest) razgale tisuće vaših prijatelja, pobude u ljudima autentične osjećaje i, u krajnjoj liniji, osiguraju vam stotine lajkova te podignu rejting i sliku koju gradite o sebi, dok sjedite za laptopom dirnuti malim čudima prirode. Ujedno, često i zgroženi, naprimjer, okrutnošću ljubomornog mladića koji je u jeku svađe s osmog kata nebodera zavijorio partneričina maltezera.
Nakon što se psić smrskao o tlo, uplelo se državno odvjetništvo, organizirala se emisija na temu okrutnosti prema životinjama. Grozno čudovište. U vama će tinjati opravdani bijes i zgađenost nad ljudima još dok se budete dizali od laptopa i izlazili do dućana. Već pred policom svježeg mesa sjetit ćete se trika i, ponosni na sebe, kažiprstom pritiskati roskasto meso, da vidite curi li nekakva vodica. Kad se dokopate zadnjeg svježeg komada koji je stigao u ponedjeljak, kad dolazi svježa roba, nemojte misliti o svim onim paketima koji su ostali za vama samo kako bi fingirali bolju ponudu. Ne brinite, još koji put ih prepakiraju pa putuju u Kraljevec.
Nije to vaš problem, kao ni zakon koji je to omogućio, kao ni stranka koja ga je donijela, ona što je pobijedila na izborima kad niste glasali, jer vam se bilo lijeno u nedjelju dići s kauča, kao ni ljudi koji sjede u Saboru, ljudi koji vas predstavljaju vani i u ovom trenu podižu kvote starog mesa. Vi imate vaše trikove i znat ćete za sebe izabrati dobro. Mislim, sve i da vas iskreno zanima da znate, sve i da vam netko kaže kako meso ne pada s neba, sve i da saznate da je nekad bilo normalno postupati s robovima, crncima, Židovima ili ženama kao danas s mesom, to svejedno ne bi ništa promijenilo. Pa najveći uzgajivači mesa su na drugim kontinentima, možete biti posve mirni, nema to veze s vama. Opustite se slobodno i dobar vam tek.
