Imao sam najbolje kino, a oni su pričali o šanku, rekao je filmski producent i direktor Zagreb Film Festivala Boris T. Matić u razgovoru ovom tjedniku prije nekoliko mjeseci, kad smo evocirali uspomene na zatvoreno kino Europa u centru Zagreba. Matićevoj Umjetničkoj organizaciji Zagreb Film Festival (ZFF), koja je kinom upravljala deset godina, ovoga je proljeća administracija gradonačelnika Milana Bandića uskratila produljenje ugovora o najmu.
Ono što je javnosti možda izgledalo kao bandićevski blitzkrieg na najbolje nekomercijalno kino, bila je tek manifestacija Bandićeve davne odluke da Europu na bilo koji način “više ne da” uspješnoj Matićevoj ekipi. I da na svaki raspoloživi način zagrebačkoj javnosti pokaže, opet i još jednom, moć u de(kon) strukciji javne infrastrukture.
Naime, dvije godine prije isteka najma Europe i taman nakon što je krovna organizacija Europa Cinemas to kino proglasila najboljim nekomercijalnim kinom u Europi, upravljačku ekipu ZFF-a sporadično su posjećivale različite gradske inspekcije ne bi li “našle nešto sporno” u njihovu poslovanju. Inspekcije nisu našle baš ništa “upotrebljivo” u tu svrhu, a Matić i ekipa su svaki račun poslovanja dali javnosti na raspolaganje.
Takva tiha dinamika odnosa Grada Zagreba kao vlasnika kina Europa i privatne organizacije ZFF-a Borisa T. Matića kao zakupca dugo je detonirala i prijetila završnim kuršlusom - iako nitko razuman u to nije htio vjerovati. Polako. U nešto više od deset godina upravljanja Europom, odnosno zgradom koju je 1925. sagradila zagrebačka, židovska obitelj Mueller i koja je u gotovo stoljeće postojanja prošla razne restauracijske zahvate, Matićeva ekipa uložila je oko pet milijuna kuna u radove neophodne za funkcionalan rad i ugodan boravak u tom prostoru.
Kino je, naravno, daleko od idealnog u uvjetima stogodišnje arhitektonike zgrade pa Matić&co. u ideji poboljšavanja funkcionalnosti tog prostora Gradu godinama šalje prijedloge i ideje o (zajedničkom) modelu ulaganja. Gradske službe, međutim, šutke prelaze preko svakog dopisa koji stiže s adrese Umjetničke organizacije ZFF-a iz Varšavske ulice broj 3. Ali Europa u deset godina odlično posluje. Ima 20 stalno zaposlenih i 25 honorarnih suradnika, ugošćuje 22 zagrebačka festivala i manifestacije, prikazuje 60% ukupnog nezavisnog filmskog programa u Hrvatskoj.
Posljednjih godina je kroz kino Europa prolazilo oko 120.000 ljudi godišnje. Po ugovornoj obavezi, zakupac kina Europa otpočetka je bio dužan, uz kinoprikazivačku djelatnost, osigurati i “ugostiteljsku uslugu” u prostoru kina. Znači, ako kao zakupac kina hoćeš vrtjeti film, moraš imati i šank-liniju, prema ugovoru s Gradom Zagrebom. Matić je ondje držao kafić čiji je jedan dio pripadao unutarnjem prostoru kina, a drugi vanjskoj terasi.
Kafić je bio megapopularan, nešto kao neformalni kulturni centar u špici grada. Ali ako naš čovjek “nešto razumije”, onda je to računica zarade na šanku u centru grada. Inspekcije Matiću nisu našle “krivi papir”, ali ga je domaća čaršija vrlo brzo “skužila” kao “uhljeba javnih sredstava i birtijaša koji svoje radnike drži na minimalcu”, a “dere lovu na terasi birtije u centru Zagreba”.
“To je pitanje metra šanka, a ne kulture”, izjavio je Bandić kad je urbi et orbi bilo jasno da će Matić i ekipa biti “deložirani” iz kina.
Gradonačelnik pri tome nije naglasio da “sporna” terasa kina Europa uopće nije vlasništvo Grada Zagreba, nego se nalazi na čestici u vlasništvu Erste Banke, kojoj su ZFF-ovci plaćali najam od 7000 kuna mjesečno. Javnost kojoj je kino Europa značilo nešto više od šanka prosvjedovala je po naivnoj građanskoj navadi ne bi li spriječila ili barem malo odugovlačila neminovni bandićevski rasplet. I to na istoj onoj adresi gdje je 2010. bezuspješno prosvjedovala protiv prenamjene stambenih “štakornjaka” u šoping centar Cvjetni Tome Horvatinčića.
“Uzalud vam trud svirači”, kriptično će na to gradonačelnik.
Tako se u svibnju, dok su Matić&co. brojali sitno do svojeg totalnog fajrunta, u prostor zgrade kina ušetala nova inspekcija koja je ovaj put ostavila pisani trag. Službenici Gradskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode su po nalogu Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu grada “proveli očevid radi utvrđivanja stanja predmetnog kulturnog dobra” i 27. 5. 2019. donijeli Rješenje u kojemu se navode “mjesta dotrajalosti predmetnog kulturnog dobra”, zbog čega je vlasnik, odnosno Grad Zagreb, u roku od najkasnije 120 dana dužan gradskom Zavodu za zaštitu spomenika dostaviti detaljnu tehničku dokumentaciju za sanaciju kina Europa.
Sanacija je, naime, (odjednom) nužno potrebna. Da je tome tako, krajem svibnja građanima su simbolički svjedočile postavljene skele uz bok zgrade kina - nema veze što nitko na tom frekventnome mjestu grada radnike na skelama nije vidio, predstava uvijek ima dekoracije. Matić i njegovi suradnici su, dakle, u antiklimaksu lipnja tiho napustili Europu - dvadesetak ljudi je ostalo bez posla, a kino je zatvoreno.
U nekom trenutku vrućeg ljeta građevinske skele su nestale s kina, da bi se opet pojavile najesen, kad je nekome sinulo da je Grad Zagreb “probio sve rokove”, kamoli onih 120 dana, za dostavu službene tehničke dokumentacije za sanaciju kina. Što su radile i što rade nadležne službe, pitali su mediji u studenom 2109.? Na pitanje je li Grad u zadanom roku ispunio svoj dio obaveza, pročelnik Zavoda za zaštitu spomenika Stipe Tutiš rekao je, očekivano suhoparno, da je “u tijeku izrada konzervatorske dokumentacije koju izrađuju ugovoreni ovlašteni stručnjaci”.
Pa iako je bilo evidentno, krajem studenog, da Grad nije ispunio svoj dio obaveza u roku i smjeru sanacije Europe, iz montipajtonovskih razloga je zgodno vidjeti što o istom problemu, “kašnjenju” jedne službe Grada Zagreba prema drugoj, “sestrinskoj” službi, kaže pročelnik Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu grada Damir Lasić.
“Grad Zagreb je stupio u posjed poslovne zgrade Varšavska 3 (kino Europa) 28. 6. 2019., kojom prilikom je konstatirano da je objekt star i u potpunosti dotrajalom stanju te je potrebno pristupiti izvođenju radova na sanaciji krova, fasade, električnih instalacija, sustava grijanja, hlađenja i unutarnjeg uređenja. Slijedom navedenog, predmetni objekt nije moguće koristiti tijekom obnove jer ne zadovoljava minimalne sigurnosne i tehničke uvjete korištenja”, napisao je pročelnik Lasić i na kraju donio najzanimljiviju vijest za narod.
I sad teško odlučujemo što nam luđe ovdje izgleda: stručna, službena konstatacija gradske službe iz studenog 2019., gdje se navodi da je “objekt” (sagrađen 1925.) “star i u potpunosti dotrajalom stanju” pa je u svakom smislu boravak u njemu opasan po život, iako proteklih deset godina očito nije bilo ni povoda ni potrebe za stručnim nadzorom evidentne ugroze za publiku Europe. Kao da su Matić&co. deset godina sustavno demolirali, a ne obnavljali taj prostor.
Ili možda bolje djeluje “cool” stav Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove po kojemu je sasvim u redu da se projektna dokumentacija za obnovu kino pasivno čeka godinu dana, iako je rok za takvu isporuku (pra)davno istekao. Tko pak taj dokument radi i koliko će građane Zagreba stajati taj projekt, nemoguće je saznati.
Mediji su to ipak pokušali, kad su gradonačelnika zaskočili pitanjem o “ugrozi kina Europa po život njegove publike” i općenitom statusu te stvari. Evo što smo dobili, u izjavi Milana Bandića u emisiji “Zagrebi po Zagrebu” Hrvatskog radija 27. studenog, na novinarsko pitanje zašto još nije počela rekonstrukcija kina Europe, koje je radi toga zatvoreno prije četiri mjeseca.
Sve je kako smo planirali, ni za zarez drugačije. Uvodnu zaštitnu podlogu radi profesor Baumann s Arhitektonskog fakulteta i čim bude gotova ide natječaj za obnovu. Radi se o zaštićenom pojedinačnom objektu, spomeniku kulture, i moramo voditi računa o tome. Prema tome, ne vidim razloga za nervozu. A kad već inzistirate na kinu Europi, plačete i cmoljite za Matićem, sad ste dobili odgovor - izgubio je povjerenje gradonačelnika i Grada Zagreba. Snimite mu imovinu koju je stvorio dok je upravljao tim kinom pa to objavite! On je to kino, neodržavanjem osam ili devet godina, doveo u situaciju da se tamo više nije moglo ništa raditi i bilo je opasno po zdravlje tamo biti, rekao je gradonačelnik.
I posve logično, u nedavno usvojenom proračunu Grada Zagreba za 2020. nema osiguranih sredstava za obnovu kina Europa. Kako bi i bilo, kad Braun ili neki drugi stručnjak tek u lipnju sljedeće godine treba izračunati “koliko to bude došlo”? Do tada stanje fakata je ovakvo: skele su prezentne, a terasa kina Europa je u vrijeme Adventa “u funkciji” jer neki novi birtijaš Erste banci plaća najamninu. Cijenu najma skela nismo uspjeli saznati, naravno.
Ali, okvirno, ako je u pitanju cijena dnevnog najma skele od deset kuna po metru četvornom, nije nemoguće izračunati koliko će taj performans za umrlo kino stajati građane. Usput, zašto gradonačelnik misli da građani “cmolje za Matićem”? Pa svatko razuman bi za dvije sekunde zaboravio birtijaša i sav njegov filmsko-tregerski napor da je Bandić umjesto Matića postavio nekog drugog birtijaša i/ili filmaša. Pa da se taj u kontroliranim uvjetima minimalne prihvatljivosti po život publike i projektne sondaže “starog i dotrajalog” objekta kojemu se sprema renovacija ipak bavi osnovnom kinoprikazivačkom djelatnošću. Očito, gradonačelnik u personaliziranom “slučaju Matić” nije imao plan B.
Ili ga ipak ima, iako još nije jasan? Vrijeme će pokazati jer će vremena za takve spoznajne procese biti. Ako se, primjerice, prva projektna dokumentacija u smjeru renovacije dovrši do lipnja 2020. godine, krenut će se, vjerojatno, u izradu projektnog plana s EU fondovima, jer je izvjesno da Grad Zagreb ne namjerava (niti je potrebno) samostalno financirati temeljitu obnovu zgrade koja ima status zaštićenog kulturnog dobra.
Za izradu projektne dokumentacije nekog EU fonda potrebno je najmanje godina dana do dvije, a to znači da ćemo još (najmanje) tri sljedeće godine buljiti u ostatke nekadašnjeg filmskog i kulturnog centra Zagreba. Kino Europa je bilo ključni kotačić mehanizma u promociji domaćeg filma i produkcije nekomercijalnog stranog filma. Sljedećih godina, međutim, program filmskih manifestacija i strane filmske produkcije rasporedit će se na dvije preostale adrese manjih, nekomercijalnih kina u Zagrebu. Prva je kino Tuškanac, kojemu je Bandić u dogovoru s filmskim profesionalcima svojedobno obećao status Filmskog centra, da bi 2017. drastično smanjio dotacije i od tada tiho sabotirao svaku inicijativu tog kina da funkcionalno napreduje.
Druga je adresa Kinoteka, kultno i tehnološki zapušteno kino iz 1980-ih, kojemu je iste 2017. godine Bandić pompozno otvorio vrata, odnosno obnovio ugovor o najmu s Katoličkom crkvom, koja je vlasnik prostora kina. Građani će se naviknuti na druge okolnosti, bez sumnje. Seid Ružić iz Discovery filma, najvećeg domaćeg zastupnika nekomercijalnog filma, kaže da će “unatoč velikom žaljenju za idealnim prostorom kina Europa ipak uspjeti rasporediti prikazivačku dinamiku art filma u Zagrebu”.
To načelo potvrđuje i Ministarstvo kulture, čiju smo Upravu za zaštitu kulturne baštine pitali za stav. “Kulturno dobro može izgubiti pravni status zaštite u slučaju gubitka svojstva, odnosno značajki temeljem kojih je vrednovano i upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske”, stoji u odgovoru iz Ministarstva kulture. “Prijedlog za prestanak svojstva razmatra stručno povjerenstvo za utvrđivanje svojstva kulturnog dobra Ministarstva kulture i upućuje prijedlog Hrvatskom vijeću za kulturna dobra koja o tome daje mišljenje”, nadalje stoji.
A ako kao zainteresirani građani i/ili kulturni profesionalci nismo zadovoljni rješenjem Gradskih ureda po kojemu je “boravak u kinu Europa opasan po život”, iz čega slijedi da je nemoguće istodobno boraviti u kinu i izvoditi građevinske radove renovacije, koje su nam opcije borbe za drugačiji ishod? Može li se zatražiti alternativno mišljenje o stanju “starog i dotrajalog” objekta kina?
“Ministarstvo kulture ne raspolaže dokumentacijom o procjeni sigurnosti zgrade zbog koje bi način dosadašnjeg korištenja bio neadekvatan. U tom smislu potrebno je zatražiti očitovanje gradskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, nadležnog za područje Grada Zagreba”, odgovaraju iz Ministarstva.
Također, “inicijator ima pravo zatražiti neovisnu stručnu ekspertizu stanja građevine i provesti novo vještačenje na temelju dopuštenja vlasnika i odobrenje nadležnog Zavoda. Podnositelj zahtjeva, odnosno inicijator, snosi troškove ekspertize”, zaključuje se u odgovoru. A ima li prostora optimizmu promjene ovoga slučaja, treba sad dobro razmisliti.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Вok! Pоsjetite mоju stranicu u Sеx Clubu ––– w︆w︆w︆.︆Ki︆s︆s︆tok︆.︆c︆o︆m
Pogledаjtе mоjе videоzapisе о mastuгbaсiji na web каmегu – w︆︆w︆︆w︆︆.︆︆f︆︆ck69︆︆.︆︆site
bandos je usavršio kupovanje glasova našim novcem , ,bandić napravio ovo bandić napravio ono ,a što je napravljeno sa 8 mrd? kapitalne investicije ne financira grad ode na populističko kupovanje