Priča kaže da je jedan zaposlenik Ministarstva vanjskih poslova u nekom internom upitniku na pitanje kakve su mu ambicije i što bi želio biti u MVP-u odgovorio da bi želio biti Piculin pas. Tonino Picula bio je tad ministar vanjskih poslova. Biti pas ministra vanjskih poslova nije mala stvar, ne bi se za tog zaposlenika moglo reći da nije ambiciozan, ne može baš svaki pas dogurati do pozicije psa ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske, o tome sanja mnogo hrvatskih pasa.
Piculin pas nije jedini hrvatski pas koji je dogurao do kabineta ministra vanjskih poslova, to je uspjelo i psu Vesne Pusić. Ostat će upamćeno kako je ministričin pas išao u šetnju pod budnim okom policajaca, valjda da ga slučajno ne bi napala kakva narodna, ulična džukela. Kako su i političari u krajnjoj liniji, kad se sve zbroji i oduzme, samo ljudi (premda se užasno trude ostaviti dojam da su bića superiorna ljudskima), nije uopće rijetkost da i oni, baš poput drugih ljudi, imaju kod kuće pse i druge životinje.
Recimo, bivša ministrica Milanka Opačić ima kujicu Page, bivši ministar zdravstva Siniša Varga ima jedanaestogodišnjeg Ozzyja, a bivša ministrica okoliša (bože, koliko bivših ministara u ovom tekstu!) Mirela Holy ima čak tri psa, dva terijera i maltezera. Svi oni govore o terapeutskom, blagotvornom djelovanju njihovih pasa. Predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito imao je mnogo pasa. U ratu je imao vučjaka Luksa, koji mu je u borbama na Sutjesci 1943., kaže priča, spasio život.
Tijekom bombardiranja Luks se bacio preko Tita i primio gelere koji bi inače završili u Titovu tijelu. Luks, naravno, nije preživio. Inače, Tito je Luksa 1942. našao vezanog u nekom dvorištu u Prozoru, koji su partizani netom bili oslobodili. Kasnije se Tito pojavljivao u društvu lovačkih pasa te pudlica, koje su se u rezidencijama motale oko nogu, njegovih i nogu mnogih uglednih stranih gostiju.
Njegov suborac i general Franjo Tuđman, prvi predsjednik Republike Hrvatske, nije, koliko znam, imao psa, on se radije bavio stokom krupnog i sitnog zuba. Psa, ako se ne varam, nisu imali ni predsjednici Mesić i Josipović. Tu tradiciju prekinula je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović udomivši Kiku, mješanku labradora i terijera, trenutačno najpoznatiju kujicu u Hrvata. Susret današnje predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović s Kikom ni izbliza se nije odvio u tako dramatičnim okolnostima kao susret Tita i Luksa.
Susrele su se u Virovitici, u skloništu za životinje, nije baš jasno što je hrvatsku predsjednicu dovelo u taj grad. Što god da ju je dovelo, bio je to pun pogodak za Kiku, koja je ostvarila tipičnu hrvatsku biografiju koja vrvi tipovima koji su od cvjećara, vozača kamiona, vodoinstalatera ili geometara dogurali do multimilijardera. Tako je Kika od azila dogurala do Predsjedničkih dvora, postala je Prva kujica Republike Hrvatske.
Nije, također, jasno što je ponukalo hrvatsku predsjednicu da udomi psa. Je li to bio potez francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, koji je lani iz azila udomio mješanca ptičara i labradora Nema. Tako Macron dopušta Nemu da bude na sastancima, a mediji su jesenas izvijestili kako je usred sastanka predsjednika i troje ministara Nemo podigao stražnju nogu i pomokrio se u kamin u zlatnom uredu Elizejske palače ("Baš sam se pitala otkud stiže taj zvuk", rekla je ministrica ekologije Brune Poirson).
Ili je hrvatska predsjednica, inače američka učenica, imala na umu izjavu bivšeg američkog predsjednika Harryja Trumana, koji je jednom kazao: "Ako u Washingtonu želite imati prijatelja, nabavite si psa". Inače, pas u Bijeloj kući nije rijetkost, to je gotovo dio američke tradicije. Postoji čak i knjiga "Prvi psi: američki predsjednici i njihovi najbolji prijatelji", čiji je suautor Roy Rowan kazao: "Mislim da je bivši američki predsjednik Calvin Coolidge bio taj koji je jednom rekao da čovjek koji ne voli pse ne zaslužuje biti u Bijeloj kući".
Rowan kaže da su on i njegovi kolege otkrili da su svi predsjednici, osim možda dvojice ili trojice, imali psa, čak i prije nego što je postojala Bijela kuća. "Predsjednik Warren Harding", kaže Rowan, "imao je erdel terijera kojeg je nazvao Laddie Boy. Njega je koristio kad bi u intervjuima kritizirao političare iz oporbe, tako da je izgledalo kao da govori pas, pa se predsjednik nije držao odgovornim kad bi ružno govorio o drugim političarima.
A tu je i primjer predsjednika Clintona, koji je usred skandala s Monikom Lewinsky odjednom nabavio psa Buddyja, čokoladnog labradora, kako bi ublažio skandal. Tako su predsjednici ponekad svoje pse koristili kao oruđe za odvraćanje pažnje javnosti". Poznat je i slučaj psa koji je pomogao preokrenuti rezultat predsjedničkih izbora. Rowan kaže kako se 1928. konzervativni kandidat Republikanske stranke Herbert Hoover "doimao preukočen i preozbiljan za pobjedu na izborima.
Zbog toga su organizatori njegove kampanje odlučili napraviti izborne plakate na kojima se Hoover pojavljuje sa svojim velikim policijskim psom. King Tut, kako mu je bilo ime, dao je svom gospodaru topliji imidž i s njim se uselio u - Bijelu kuću".
Ne treba u slučaju hrvatske predsjednice posve isključiti naglo probuđeno suosjećanje s odbačenim bićima, psima i mačkama, koji izbavljenje čekaju u azilima za životinje. No sudeći po dosadašnjem njezinom ponašanju, stavio bih obje ruke i noge u vatru da je riječ o Hooverovoj strategiji, o čistom koristoljublju, o iskorištavanju kujice Kike i ostalih nesretnih bića u azilima za pridobivanje simpatija široke javnosti, kao lovca na glasače na predstojećim predsjedničkim izborima.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Primitivcu se nema što komentirati...Sve je rekao o sebi a i na što liči vidi se kakav je lik čovjeka
Ovo je čak i donekle prihvatljivo , to rade svi i na zapadu, i to sa svojom djecom i ženom umjesto psima, paradirajući ih pred medijima u želji da se prikažu kao "porodični ljudi"; ona želi projicirati sliku da voli ... prikaži još!i životinje, što samo po sebi i nije tako loše. Mislim, uzimajući u obzir njene moralno-intelektualne kompetencije, može se svašta očekivati, a ovo sigurno nije nešto najgore.