Na srpskog predsjednika vlade Aleksandra Vučića, ako je vjerovati detaljnim opisima iz lokalnih medija, pokušan je niz ozbiljnih ili manje ozbiljnih napada. Bez ikakvog ironiziranja tih čudnovatih događaja pokušat ćemo ih, temeljem objavljenih i nikad demantiranih informacija, pobliže rekonstruirati.
Prvi takav napad, barem po Vučićevu uzbuđenom razgovoru s tadašnjim stranačkim šefom Vojislavom Šešeljom, kojemu je osobno svjedočio srpski novinar Predrag Popović, vraća nas u 1994. Vučić je, dakle, upao kod Šešelja i ispričao kako se u stranački Yugo sa šoferom Goranom Novakovićem, poznatijim po nadimku Narkoman, na nekom beogradskom raskrižju odostraga zabio nikad identificirani automobil.
Šešelj je mirno poslušao urotničke teze svojeg organizacijskog sekretara i zamolio ga da o tome ne priča. A ako Vučića, tek imenovanog organizacijskog sekretara Srpske radikalne partije, već ubiju, rekao je šef, “radikali će ga već znati osvetiti”.
U travnju 1999., kad je Srbiju bombardirao NATO, zbog intervencije na Kosovu, u kontroverznom zračnom napadu na zgradu RTS-a (nacionalne televizije) ubijeno je 16 ljudi. Vučić je u intervjuu tvrdio da je on bio cilj napada.
‘U vreme napada na zgradu RTS-a, trebalo je da ja budem tamo zbog poziva Lerija Kinga (legendarni Larry King, sada već umirovljeni voditelj najpopularnijeg talk-showa na CNN-u, op.a.), šoumena američke televizije Si-En-Ena. Iako sam unapred odbijao svaku pomisao da gostujem u šou programu jedne agresorske zemlje, iz kabineta Lerija Kinga su tri puta zvali i insistirali da u 2,30 budem u studiju RTS-a i uključim se u živi program. Čak je na teletekstu Si-En-Ena to najavljeno. Trebalo je da tačno u dva sata uspostavimo direktnu satelitsku vezu iz tog dela zgrade koji je, šest minuta kasnije, pogođen. Izgleda da su hteli da imaju živu sliku hica u ministra i osoblje naše televizije’, ispričao je Vučić za neku ‘Veliku Srbiju’, a da to sve nitko nije dubinski provjerio.
Sljedeći matricu vlastite likvidacije od strane političkih neprijatelja, Vučić je javno i privatno spominajo još nekoliko sumnjvih situacija koje je procijenio kao pokušaje nastraja na jgeov život. Primjerice, netko mu je olabavio vijke na kotačima škode koju mu je poklonio bogataš Miodrag Kostić, srpski kraj šećera i filantrop.
Vozač je bio Nebojša Stevanović zvani Slina. Slina je spasio stvar pravovremenom reakcijom. Drugi put je kamen, Vučić tvrdi iz čista mira bez da je ispred njega bilo prometa, završio u vjetrobranskom staklu automobila. Vozača Sline nije bilo.
Treći slučaj je prolazak kroz netom spuštenu brklju na željezničkom prelazu, a vlaka niotkuda. Vučić je rasjekao lice, a incident je povezao s navodnom ranijiom porukom političkih suparnika: ‘dajemo ti dva milijuna eura da izađeš iz politike ili...!’
Kada je krenuo konačni politički obračun s mentorom Šešeljom u kronikama je spomenuto još nekoliko nastraja na Vučićev život.
Beogradskim kuloarima, a tvrdilo se da je Vučić ovu priču sam širio, pronio se glas kako je Vojislav Šešelj od srpske mafije (zloglasnog Luke Bojovića koji je, usput, Crnogorac, a ne Srbin) naručio likvidaciju svog bivšeg štićenika. Vrhunac je Vučićeva optužba da je u svemu posredovala gospođa Jadranka Šešelj, Vojina supruga.
