Otkupnine za slobodu su međunarodni biznis koji se temelji na tuzi i teroru, očaju i nasilju, a profitiraju oni koji provode nasilje. Nedavno je jedan visoki dužnosnik američke vlade rekao kako su otmice ljudi zbog otkupnine drugi najveći izvor prihoda terorističkih organizacija, dok je prvi izvor prihoda još uvijek direktno financiranje od strane neke države.
Vlade SAD-a i Velike Britanije odbijaju plaćanje otkupnine za svoje građane, no neke druge vlade, privatne kompanije, pa i pojedinci do danas su teroristima islamske države i Al Kaide predale milijune dolara u zamjenu za oslobađanje taoca.
Stručnjaci koji se bave sigurnosnim pitanjima rekli su ABC-u kako je prije smaknuća novinara Jamesa Foleya više taoca iz Europe oslobođeno, no tek nakon što su ISIS-ovci dobili dva do tri milijuna dolara za svakog taoca. Prema neslužbenim podacima iz američke vlade, od 2008. godine džihadisti su samo na račun otkupnina dobile 165 milijuna dolara.
ABC je napravio intervjue s ključnim ljudima koji sudjeluju u svakoj fazi pregovora oko oslobađanja taoca, koji su ispričali svoja osobna iskustva o pregovorima s teroristima.
Nestanak i prvi kontakt
Svaka talačka kriza je drukčija, ali većina počinje isto – odjednom nastane šutnja. Kada je u Siriji u studenom 2012. otet novinar James Foley njegova obitelj i njegova redakcija od njega nije čula glas tjednima, kao ni od njegovih otmičara.
Prema uputama vlade, njegova obitelj sve do siječnja 2013. godine nije ništa govorila, a potom su se obratili javnosti kako bi pozvali na oslobađanje svoga sina. Američka vlada pokrenula je međunarodnu kampanju kako bi ga pronašli, ali nikakvih vijesti o njemu nije bilo do studenog 2013., godinu dana nakon što je bio otet. Tada je jedan mejl promijenio sve, a glavni urednik GlobalPosta za koji je Foley radio je ispričao kako je uslijedio mučan period.
Život u zatočeništvu
Nicolas Henin bio je francuski novinar koji je bio zatočen zajedno s Foleyem u džihadskom zatvoru u Siriji. Ispričao je kako su ih držali u improviziranim ćelijama, te da su većinu vremena provodili pod zemljom.
"Neki od čuvara su bili prema nama dobri, a neki nasilni. Povremeno su nas udarali, ali znali su proći mjeseci da nas ne bi ni taknuli", rekao je Henin.
Pregovarači s teroristima
Iako američka vlada odbija platiti otkupninu za svoje građane, to ne znači da za zatočenike nema nade. Profesionalni pregovarači poput Jacka Cloonana su neka vrsta koordinatora između terorista, diplomata i onih koji su spremni platiti otkupninu, a najčešće su to šefovi velikih korporacija čiji su zaposlenici oteti.
Cloonan je bio uključen u 154 takve situacije diljem svijeta. To su situacije koje su kontroverzne i oko kojih postoji jako puno podjela, jer s jedne strane imaju cilj za oslobađanje taoca, no s druge strane takvim se akcijama financiraju terorističke grupe.
"Koliko košta ljudski život? Razumijem stav američke vlade. No, kao građanin znam da bih napravio sve što mogu da oslobodim nekog kolegu ili nekog iz moje obitelji. Nemam grižnju savijesti zbog onoga čim se bavim", rekao je Cloonan.
Tko je 'glavni'?
Čak i kad u ovakvim situacijama sudjeluju profesionalci, rijetko je jasno tko je odgovaran za taoce i kako s njima stupiti u kontakt. Kad je Foley otet u Siriji, nitko nije znao u čijim je rukama. Američki dužnosnici tada su stupili u kontakt s kim god su mogli – Turcima, Rusima, pa čak i Česima kako bi stupili u kontakt s otmičarima.
Par dana nakon što su teroristi objavili video Foleyevog smaknuća, druga džihadistička skupina u Siriji, al-Nusra Front, neočekivano je na slobodu pustila američkog pisca kojeg je držala zatočenog, Petera Thea Curtisa. U njegovom je slučaju ključnu ulogu u pregovorima odigrala vlada u Kataru.
Završna faza pregovora, dogovor
Ukoliko dođe do dogovora između obiju strana, pregovarači svejedno i dalje moraju biti izrazito oprezni. Kako je Cloonan rekao za ABC, teroristi ne primaju kreditne kartice i plaćanje je vrlo komplicirano.
"To je jako, jako teška i komplicirana situacija. Plaćanje otkupnine znači da novac putuje međunarodnim kanalima. Morate paziti na zakone države preko kojih taj novac putuje."
Cloonan je naveo kako se transfer novca i razmjena taoca ponekad događaju odvojeno i često preko posrednika. To znači da oni koji plaćaju, ali i oni koji drže taoca moraju imati jako veliko povjerenje u posrednika. Posrednici, kaže Cloonan, također ponekad žele biti plaćeni za ono što rade, a još je gore ako slučajno negdje na pola puta ukradu novac namijenjen za otkupninu.
"Vidite koliko se ta stvar može zakomplicirati. Neka netko napravi pogrešan korak, a teroristi drže stvar u svojim rukama i vi možete izgubiti taoca. Ako je netko usijane glave i zbog toga možete ostati bez onoga koga želite osloboditi. Kako god da gledate, sve je to veliki rizik. Zato se sve mora odvijati bez velike pompe, u tišini, morate biti oprezni, ali i morate imati puno strpljenja. Sve što može krenuti krivo u transferu novca može krenuti krivo ako niste oprezni."
Nakon postizanja dogovora
Ne uspije baš svaki pregovor. Mnogi civili su još uvijek zatočenici islamske države. Ono što je najgore, ispočetka se događa da teroristi niti ne žele pregovarati. U slučaju Jamesa Foleya prvi zahtjevi terorista bili su apsurdni – tražili su otkupninu od 132 milijuna dolara i puštanje na slobodu visokopozicioniranih terorista koji su bili u američkim zatvorima. To su zahtjevi za koje čak i teroristi znaju da neće biti ispunjeni, a kako navodi Cloonan, džihadisti su tu tražili osvetu, a ne novac.
U drugim slučajevima, taoci uspiju dočekati slobodu. Peter Theo Curtis je navodno pušten bez da je itko platio centa za njega. Njegovo iznenadno puštanje na slobodu bilo je i dio PR kampanje koju je al-Nusra odradila kako bi se distancirala od brutalne taktike koju provodi islamska država.
Bivši talac, Nicolas Henin rekao je kako je teško opisati kako se osjećao kada je oslobođen.
"Bio sam presretan jer je to bio trenutak koji smo svi čekali. No, istodobno sam bio uznemiren jer sam iza sebe ostavio druge. Bio sam naivan kada sam Foleyu rekao: Vidimo se!".
