Osim teorija, nema još konkretnog dokaza kako je došlo do zagađenja vodocrpilišta iz kojeg pije 90.000 ljudi u Slavonskom Brodu. Gradonačelnik Mirko Duspara upro je prstom u Crodux, umirovljenoga generala Ivana Čermaka, iako oni tvrde da ni u teoriji ne mogu biti odgovorni za zagađenje vodocrpilišta udaljenog nekoliko kilometara od mjesta na kojem je pukao cjevovod koji su ispitivali.
Duspara je optužio i HDZ-ova ministra zaštite okoliša Tomislava Ćorića da štiti krupni kapital, pa je tako donedavno potpuno pozitivno percipirani Čermakov posao s Rusima dobio sasvim drukčiji publicitet. Iako nema dokaza da je Crodux odgovoran za zagađenje crpilišta ugljikovodicima, Čermakov ruski deal je pod povećalom. A kako nam je potvrđeno, nakon incidenta s pucanjem tzv. produktovoda, propao je prvotni plan da se on u sadašnjem stanju prenamijeni u plinovod za potrebe Rafinerije Brod na bosanskoj strani. Kako nam je ekskluzivno potvrdio sam Čermak, oni od posla ne odustaju. Ali će ih koštati znatno više nego što su prvotno planirali.
Na kraju, sad je više pod upitnikom hoće li i cijela operacija uspjeti jer je ruski veleposlanik Anvar Azimov rekao da će razmotriti tu investiciju nakon hrvatskog protjerivanja diplomata. Najcrnji scenarij je da, uz zagađenu vodu, Brođani ne dobiju niti čišći zrak. Onaj pozitivni je da već na proljeće sljedeće godine rafinerija radi na plin i proizvodi manje onečišćenje, a da je zagađenje vode bilo kratkotrajno i prolazno, te da građani već ovaj tjedan dobiju pitku vodu.
Brođani već godinama prosvjeduju bez većeg uspjeha jer im Rafinerija Brod u vlasništvu naftnog diva Zarubežnjefta truje zrak. Nakon godina pregovora i diplomatskog pritiska, Rusi su ipak odlučili prebaciti svoju rafineriju na plin i time osigurati čišći zrak i za stanovnike Slavonskog i Bosanskog Broda. I tu je uletio Ivan Čermak, koji je barem tri godine pregovarao sa Zarubežnjeftom.
Rješenje su potpisom verificirali Ministarstvo zaštite okoliša RH te Ministarstvo industrije i energetike Republike Srpske prije manje od dva mjeseca. Čermakov Crodux dobio je opskrbu plinom rafinerije u idućih deset godina. Rusi će mu za to plaćati 150 milijuna kuna godišnje ili 1,5 milijardi kuna. Zauzvrat, Čermak treba osposobiti spoj rafinerije na hrvatski plinski sustav. I tu dolazimo do spornog produktovoda u dužini pet kilometara. On je u vlasništvu državne tvrtke Plinacro, a odgovorili su nam da su zasad bez ikakvih naknada prepustili Čermaku da ispita može li se on prenamijeniti u plinovod. Tek tad, ako on bude prenamijenjen, dogovarat će s Čermakom daljnje uvjete korištenja.
Kako nam je potvrdio Čermak, zbog dotrajalosti, koja je i izazvala puknuće zbog kojega ga sad prozivaju, to neće biti moguće.
"Kroz cijeli produktovod morat ćemo provući novu cijev. To je investicija od otprilike pet milijuna eura i u potpunosti smo je spremni financirati. Nema odustajanja. Mi smo uvjereni da ćemo do kraja godine sagraditi plinovod", kaže nam Čermak.
Prvotno je bilo planirano investirati od 10 do 12 milijuna kuna u prenamjenu, a s uvlačenjem nove cijevi investicija se utrostručila. Čermak kaže i da Zarubežnjeft planira novu kotlovnicu na plin u rafineriji, a ne smatra ni da će Rusi naprasno odustati oinvesticije, kakvu mogućnost je ostavio veleposlanik Azimov.
"Njima je interes osigurati čišći zrak na obje strane Save. Neće odustati", kaže Čermak. On je ljut što im sad, prema njegovu sudu, podmeću i lažno ih optužuju kad su potrošili vrijeme i novac kako bi problem riješili.
"Nije problem rafinerije od jučer nego se povlači 50 godina! Produktovod nije u funkciji skoro 30 godina, a mi smo našli najpovoljnije rješenje. Svi stručnjaci kažu da je nemoguće da je puknuće izazvalo zagađenje vodocrpilišta i istraga će to, uvjeren sam, i pokazati", zaključuje ovaj naftni magnat.
Tek ako mu odobre investiciju, treba dobiti sve suglasnosti da stavi produktovod u funkciju. No Čermak je uvjeren da će na kraju sve stići u rokovima.
Naftni konzultanti s kojima smo razgovarali upozoravaju da je mnogo toga nejasno u priči o korištenju produktovoda, kao i što se u njemu nalazilo. Ivo Peroš ističe da se ne zna zašto je on korišten, a Davor Štern da sve treba detaljno provjeriti.
"Trebalo bi provjeriti put tog cjevovoda i koliko se njegova putanja nalazi unutar područja koja su u vrijeme Domovinskog rata bila pod okupacijom. Sjećam se kako su na nekim cjevovodima pobunjeni Srbi pokušavali izvući tekućinu. Može biti da je ta rupa ili možda i neke druge rupe duž cjevovoda od toga, pa da je nakon toga sanirana, i to možda loše sanirana, i da je propustila", naglašava Štern.
Ekološka katastrofa dogodila se za vrijeme procesa čišćenja cijevi, tzv. pigginga, procesa kojim se zapravo produljuje život cjevovoda. Riječ je o čišćenju cjevovoda u kojem se tlačnim potiskom skidaju onečišćenja i hrđa s unutrašnjih stijenki. Hrđa je ujedno čep, kako objašnjava Peroš, koji je zapravo prekrio rupe koje su nastale zbog korozije ili nečeg drugog. Pravo je pitanje koliko takvih rupa diljem produktovoda ima i kud zapravo sve te cijevi prolaze.
Hidrogeolog Darko Mayer, gostujući na HRT-u, istaknuo je kako nije moguće da nafta prodre na dubinu od 70 metara, gdje se nalazi voda, jer je nafta lakša od vode.
"Benzin je iscurio u vrlo vlažno tlo i pojavio se na površini terena. U početku je to curenje bilo ograničeno jer je cjevovod zatrpan glinenom zemljom i to je polagano curilo, a tek kad se otkopalo, vidjelo se da curi. Cijela ta lokacija je oko 2,5 km od prvog zdenca na crpilištu Jelas. Zdenci su zaštićeni zahvaljujući tim zaštitnim zonama. Ovaj se incident dogodio izvan druge zone sanitarne zaštite", objašnjava Mayer te ističe kako je vodi da dođe do zdenca na crpilištu potrebno 50 dana, za 48 sati, smatra, to je gotovo nemoguće.
"Ugljikovodici nađu svoj put, posebno do podzemnih bunara", smatra Peroš i objašnjava kako je njihov put moguć kapilarno kroz porozne cijevi. "Obično dođu tamo gdje ne trebaju. A ako nije riječ o produktovodu, mora se utvrditi što se dogodilo", naglašava.
"Čim je Crodux otvorio cijev zbog ispitivanja cjevovoda, možda je negdje propustila rupa koja je do tada držala. Ne bih krivio Crodux jer mislim da oni nisu mogli napraviti toliku štetu, posebno toliko daleko do vodozaštitnog područja. Pitanje je zapravo gdje je sve curilo i koliko blizu vodozaštitnih područja", napominje Štern.
Nakon incidenta stanje vode u Slavonskom Brodu se popravilo, barem što se tiče onečišćenja, tako je, naime, pokazala analiza Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Analizirani su uzorci vode uzeti na vodocrpilištu Jelas, u vodospremama i na vodoopskrbnoj mreži.
"Iz zaprimljenih se rezultata uočava trend pada razine ugljikovodika u vodi za ljudsku potrošnju. Važno je istaknuti da ni u jednom do sada analiziranom uzorku nisu pronađeni benzen, toluen, ksilen i etilbenzen, za koje je Svjetska zdravstvena organizacija postavila maksimalno dozvoljene koncentracije i navodi da ih je potrebno pratiti u ovakvim situacijama", stoji u službenom izvješću.
Napominju kako ugljikovodici u koncentracijama koje se nalaze u Slavonskom Brodu, zbog toksikoloških svojstava i koncentracije, ne predstavljaju akutnu opasnost za zdravlje i nije moguće očekivati ikakve štetne posljedice ako se takva voda u kraćem razdoblju pije, u njoj kuha hrana ili služi za pranje.
"Ne bi trebalo očekivati ni štetne učinke njezina dugotrajna uzimanja, no zbog opreza je javnost pozvana da do rješenja situacije ne koristi vodu iz vodoopskrbne mreže za piće i pripremu hrane", kažu u HZJZ-u.
Stanovnici Slavonskog Broda tako, uz već problematičnu situaciju s onečišćenjem zraka zbog rafinerije Brod, strahovati i zbog problema s vodom. Posebno brine i što se ova tragična situacija za Brođane politizira i koristi u svrhe međusobnog prepucavanja gradonačelnika Duspare, ministra Ćorića i ostalih.
Štern upozorava i da se stavljanjem ovog cjevovoda u funkciju, najvjerojatnije neće znatno smanjiti onečišćenje zraka.
"Rafinerija Brod radi i prerađuje naftu, ako je nafta visoko sumporna, što u ovom slučaju jest, jer se vidi po emisiji u zrak, onda postoje dva problema. Iz te nafte se radi mazut i tim mazutom su se grijala postrojenja u rafineriji. Jedan dio tih mirisa je dolazio upravo od izgaranja mazuta za potrebe grijanja procesnih jedinica same rafinerije. I prelaskom na plin taj dio će nestati. To će se sanirati. Međutim, rafinerija će i dalje prerađivati visoko sumpornu naftu, i taj sumpor će i dalje odlaziti u atmosferu. Možda će smanjiti taj problem, ali ga neće eliminirati. Dok god u rafineriji Brod budu prerađivali visoko sumpornu naftu, koja dolazi tankerima u Omišalj, odakle se transportira cjevovodom do Broda, bojim se da će taj problem i dalje postojati", ističe Štern.
