Tek posljednji u nizu gafova aktualne predsjednice bila je izjava da je ona rođena s "krive strane Željezne zavjese". Izjava je, u najmanju ruku, bila nespretna pogotovo zato što tadašnja Jugoslavija nije gajila pretjerano prijateljske odnose sa zemljama Varšavskog pakta koje su stvarno bile s druge strane zavjese. Sjedinjene Američke Države, ali i ostale članice NATO-a, pokušavale su na mnoge načine približiti se Titovom režimu. Često su pozivali učenike i studenta na školovanje.
Kako se Kolinda Grabar školovala u Americi, iza Željezne zavjese? O svojem školovanju dala nam je prije prošlih izbora za predsjednika detaljan intervju, iz kojeg se vidi kako je američki školski sustav vrlo zaslužan za to što je izrasla u državnicu. No i ona je znala iskoristiti priliku koju bi mnogi prokockali.
"U godinu dana u Americi naučila sam o životu i učenju više nego u sve vrijeme školovanja u Hrvatskoj", rekla je Kolinda Anamariji Burazer pa nastavila:
"Štrebanje nije postojalo nego učenje s razumijevanjem. Omiljeni mi je predmet bio zakon i vlada jer u Jugoslaviji takvo nešto nije postojalo."
Buduća državnica maturirala je 1986. na Los Alamos High School, u Los Alamosu u Novome Meksiku.
A kakva je to bila teška Željezna zavjesa može posvjedočiti i predsjedničin stranački kolega Željko Reiner. Tadašnji jugoslavenski režim ga je tjerao od nemila do nedraga, od Zagreba do Oklahome.
Željko Reiner magistrirao je 1978. godine, tri godine prije smrti diktatora Josipa Broza. 1982. g. je doktorirao a od 1979. do 1983. specijalizirao internu medicinu u KBC "Sestre milosrdnice" u Zagrebu i u Sveučilišnoj bolnici Eppendorf u Hamburgu, Njemačka. Na postdoktorskom usavršavanju bio je u Oklahoma Cityju, SAD, od 1984. do 1985.g. Sistemsko nasilje išlo je i dalje. Za docenta je izabran 1986. g., a za redovitog profesora Medicinskog fakulteta u Zagrebu izabran je prvi puta 1988!
U nekoliko minuta čeprkanja po biografijama prvih hrvatskih ministara, redom HDZ-ovaca, vidjeli smo da je i njima bilo neopisivo teško.
Zoran Jašić, nekadašnji ministar financija, 1967. godine magistrirao je na području razvojne ekonomije na Williams College u SAD-u. Iduće četiri godine proveo je na specijalizaciji javnih financija u Njemačkoj, i to s obje strane granice između komunizma i zapadnog svijeta.
Dvije godine bio je na Sveučilištu Humboldt u Istočnom Berlinu, a dvije na Sveučilištu J. W. Goethe u Frankfurtu na Majni u Zapadnoj Njemačkoj. Prije nekoliko godina imenovan je u Savjetodavno vijeće HDZ-a u društvu istaknutih drugih stranačkih kolega poput Ljilje Vokić ili Franje Gregurića.
Spomenimo ovdje i pokojnog Franu Vinka Golema, osnivača Zavoda za endokrinološku kirurgiju na Klinici za kirurgiju KBC Zagreb, ministra zdravlja s početke devedesetih i zastupnika HDZ-a u prvom sazivu Sabora RH.
Njegov kratki životopis, još uvijek dostupan na stranicama Ministarstva vanjskih i europskih poslova, navodi sve ste uspjehe, ali i spominje čak tri usavršavanja u inozemstvu; Milano (1976.), Pasadena (1958. - 1968.), Los Angeles (1985.). Osmrtnica objavljena u lokalnim losanđeleškim novinama piše da je često posjećivao taj dio Sjedinjenih Američkih Država, te da je proglašen počasnim građaninom Los Angelesa.
Za kraj ćemo navesti primjer pokojnog Hrvoja Šarinića. Večernji list u detaljnoj biografiji spominje kako je Marijan Šarinić, Hrvojev otac, nakon Drugog svjetskog rata proglašen narodnim neprijateljem, a obitelji je zaplijenjena imovina.
Arhitektonsko-građevinski fakultet, smjer mostogradnje, upisao je u Zagrebu 1952. Studirao je deset godina. Tijekom studija upoznao je buduću suprugu Eriku u crkvi sv. Vinka. Nakon diplomiranja zaposlio se u Hidrogradnji. 1963. je dobio tromjesečnu stipendiju u Francuskoj. Otišao je sa suprugom koja je bila trudna i "neplanski" produljio svoj ostanak u Francuskoj.
Napredovao je u tvrtki Citra od tehničkog crtača, do šefa projektnog tima. Potom prelazi u poduzeće za javne radove Spie Batignolles gdje je bio zadužen za nuklearne probe za atomske bombe. Od 1967. do 1974. bio je regionalni direktor te tvrtke, kontrolirao je tad nekoliko njihovih podružnica. Svaki mjesec je išao na „put oko svijeta“ na relaciji Pariz-Carachi, Singapore-Darwin u Australiji-Nova Kaledonija-otoci Fiji i na kraju Tahiti gdje se najduže zadržavao jer je tamo radio za vojsku.
Bio je voditelj izgradnje nuklearne elektrane u Bordeauxu 1971. Najveći posao kojim je rukovodio bila je izgradnja dviju elektrana u Južnoafričkoj Republici 1974. gdje je ostao šest godina. Radio je i za francusku vojsku. Dobio je francusko državljanstvo, Legiju časti koju je potpisao predsjednik Jacques Chirac.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Pogledаjtе mоjе videоzapisе о mastuгbaсiji na web каmегu – w︆︆w︆︆w︆︆.︆︆f︆︆ck69︆︆.︆︆site
zbog toga što su sovjetske kolonije bile jadnije od jugoslavije, mnogi su, iako svjesni da su živjeli u komunističkom jednoumlju, uobrazili da su s prave strane - ne samo zavjese. a, zbog toga što je albanija bila dno komunističke kace, ... prikaži još!e, bugarska i rumunjska koje su plutale tik iznad nje, smatrale su se "zapadom".
Šarinić se zaposlio u Hidroprojektu a ne u Hidrogradnji. Iz Hidroprojekta odlazi u Francusku i ne vraća se više.