Kako bilo, u srpnju 1992. u Globusu izlazi prvi tekst o Todoriću, i to zbog afere. Tad je šira javnost prvi put čula za uspješnog cvjećara koji polako postaje važan poslodavac. U Globusu je prozvan zbog načina na koji se uključio u privatizaciju bivših društvenih poduzeća.
Iako tad, iz današnje perspektive, njegov Agrokor nije imao puno - samo zadarsku Sojaru i Agropreradu Ivanić Grad - novinarki nije bilo jasno kako je to stekao. Činjenica da netko vrijedno radi po cijele dane nije dostatno objašnjenje za zgrtanje znatnog imutka i društvene moći. Već 1992. godine u tisku izlazi prva od nekoliko Agrokorovih afera, redom vezanih uz trgovinu poljoprivrednim proizvodima.
"U formi priče o jednoj prilično ružnoj poslovnoj transakciji, kreditom Zagrebačke banke od šest milijuna maraka, Agrokor je trebao kupiti od poljoprivrednog kombinata u Osijeku pšenicu i kukuruz za robne rezerve RH, no dio te robe Agrokor je izvezao u inozemstvo, prodao devize Ini, a da bi se izbjegao skandal zbog praznih državnih skladišta i pravdao kredit, nabavili su pšenicu po niskim cijenama od vojvođanskih poduzeća".
Navodno se realizirao tek dio posla za koji je odobren kredit, umjesto 184.800 tona pšenice i kukuruza kupljeno je 116.500 tona manje. A kao dokaz u tekstu se navodi nalaz inspekcije HNB-a koja je ušla u trag tom kreditu. Mediji su izvijestili da je zbog toga HNB protiv Franje Lukovića, tadašnjeg direktora Zagrebačke banke, koja će i godinama kasnije pratiti Todorićevo širenje, podnijela kaznenu prijavu zbog privrednog prijestupa.
"Nakon svega, nije bilo ni državnog novca ni državne pšenice i kukuruza, ali je Agrokor nastavio kupovati društvena poduzeća uz očiti blagoslov države", zaključuje autorica teksta. Zaredalo je još nekoliko napisa u kojima se kritizira Agrokorov način poslovanja. Tako je povodom vijesti da je "Zagrebačka banka dala kredit od 80 milijuna maraka za otkup kukuruza, a financijska policija otkrila da je od toga 48,9 milijuna maraka Agrokor nenamjenski potrošio", u Slobodnoj Dalmaciji je 1992. objavljen intervju s Nikolom Baračem, direktorom tad moćnog Dalmacommerca, koji je podignuo krivičnu prijavu protiv Agrokora i Zagrebačke banke.
Barač je ljutito izjavio kako takve kredite za poticanje proizvodnje za izvoz, gdje je kamata četiri umjesto tad standardnih 12 posto, dobiva samo Todorić. "Ako je Agrokor 80 posto potrošio nenamjenski, jasno je koliku je protupravnu dobit ostvario. Na Zapadu bi platio i realnu kamatu i poveliku kaznu, a uz to bi bio uvršten na crne liste i zatvorio bi vrata vlastite poslovne budućnosti. Zato sam odlučio javno reagirati", rekao je tad Barač.
"Nitko u Agrokoru nema nikakvog saznanja o navodnoj krivičnoj prijavi niti nas je itko povodom iste pozivao. Ako je postojala, vjerojatno je zbog neutemeljenosti odbijena", rečeno nam je u Agrokoru. Naknadno je priča dobila potvrdu tekstom u Globusu, u kojem se tvrdi da je "Ivica Todorić zloupotrijebio oko 50 milijuna DEM namjenskog kredita dobivenog od Zagrebačke banke po posebnom režimu".
Citira se pritom izvješće Financijske policije iz ožujka 1994., u kojem je navedeno da je Agrokor potkraj 1991. nenamjenski potrošio kredit Zagrebačke banke te da je dobio novac i prije nego što ga je kreditni odbor odobrio. HNB je zbog toga nadležnom sudu podnio prijavu protiv Zagrebačke banke zbog nenamjenskog trošenja kredita Agrokora (otkup pšenice iz Robnih rezervi 1991.). Na našu molbu da nas informiraju kako je taj slučaj okončan, iz središnje banke nam je odgovoreno:
"Nepoštovanje odluka koje je 1991., vezano uz korištenje sredstava primarne emisije, donosila Narodna banka Hrvatske bilo je sankcionirano kao privredni prijestup temeljem tad važeće Uredbe o NBH. Prijava za privredni prijestup podnosila se okružnom javnom tužilaštvu. Na temelju podnesene prijave okružno javno tužilaštvo odlučivalo je o podizanju optužnog prijedloga za privredni prijestup te optužni prijedlog podnosilo na odlučivanje tadašnjem mjesno nadležnom okružnom privrednom sudu. U predmetu na koji se odnosi Vaš upit HNB ne raspolaže informacijama o ishodu postupka, odnosno rješenju nadležnog suda".
Ukratko, još jedan u nizu slučajeva kad se neka afera počela raspetljavati, a onda je sve stalo. U Globusu je sam Todorić priznao da nisu snosili nikakvu prekršajnu odgovornost. Ipak, najviše se pisalo o tzv. pšeničnoj aferi, kad su Državne robne rezerve preko Agrokora prodale viškove pšenice po cijeni nižoj od tržišne, a kupac je bio Agros Trading, švicarska tvrtka iz Zuga u vlasništvu Agrokora.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
zašto je čudno što je bio u gardi .bio sam i ja u istoj kasarni još 1965. moj otac je bio u domobranima 5 mjeseci a stric 2 godine s prekidima.
Jedino što tata nije zatvoren zbog hrvatskog domoljublja i "hrvatskog proljeća", već zbog pljačke i uništavanja "Agrokombinata"...ali, danas se ionako svašta trpa u domoljublje...
i osvetio je oca ,samo što čemo svi mi to platiti a svi oni koji su mu pogodovali svih ovih godina trebaju zajedno sa njim u Remetinac,dizao kredite i lovu spremao u inozemstvo iz godine u godinu ,namjerno dovodio agrokor ... prikaži još!r u uništenje s namjerom da hrvatske građane baci na prosjački štap ,ni krivi ni dužni a oni koji su mu se zamjerili bogato nagradio,eeeee moj narode hrvatski, naivnost nas je dovela tu gdje jesmo i to ne više svoj na svome,već svoj na tuđem