Top News
1344 prikaza

"Jer Bog želi betonsku crkvu usred parka!"

Misa u parku na Savici, glavne zvijezde don Damir Stojić i pater Ivan Mandurić
1/4
Igor Kralj/PIXSELL
Don Damir Stojić i pater Ivan Mandurić jurišnici su nove katoličke konzervativnosti na sekularnost Republike Hrvatske

Sezonu lova na komunjare i vještice otvorio je gradonačelnik Milan Bandić još prije nekoliko dana kad je rekao: "Ja sam čuo da se to tamo protiv crkve bune unuci onih što su proganjali Stepinca." Riječ je bila o gradnji crkve usred parka u zagrebačkoj četvrti Savica, a zašto bi se monumentalni armiranobetonski Božji hram imao graditi usred parka koji je desetljećima savršeno služio djeci za igru i kvartovskim žiteljima kao oaza prirode, pater Ivan Mandurić ima neoboriv argument: "Zato što Bog tako hoće." Tim je riječima najavio happening u parku kako bi s don Damirom Stojićem molitvom isposlovao "da Bog ubrza rješenjeg građevinske dokumentacije", otprilike tako je rekao, i slične tehnikalije.

Pod kojim urudžbenim brojem je Mandurić među građevinskom dokumentacijom pronašao "volju Božju oko crkve usred parka", pater tijekom propovijedi nije otkrio. Stojić i Mandurić kao tandem zanimljivi su već zato što je riječ o katoličkim svećenicima izrazito konzervativnih, kakvih pola koraka od ekstremnih nazora, čija je zadaća prvenstveno rad sa studentima. Don Damir Stojić tako je studentski kapelan, dok pater Ivan Mandurić vodi Studentski katolički centar u Zagrebu, a obojica djeluju poput vjerskih jurišnika, kojima se nerijetko omaknu krajnje skandalozne tvrdnje. Poput Stojićeve izjave iz travnja 2014. da su slučajevi kad žena zatrudni zbog silovanja "najmarginalniji" u raspravi o pobačaju i da je "medicinski nevjerojatno da djevojka zatrudni u tom slučaju".

Naknadno je sam Stojić postao svjestan koliko je devijantno to što je rekao, pa se ispravio da trudnoća uslijed silovanja ipak jest moguća. Ali i dalje je najmarginalniji slučaj u raspravi o pravu žene na odlučivanje o pobačaju. Ovako kontroverzni stavovi još su neobičniji, ako se zna da je Stojić, prije nego što je 1993. došao u Hrvatsku na ljetovanje, 20 godina živio u Kanadi u obitelji tamošnjih hercegovačkih imigranata. Upisao je, stoji u njegovoj biografiji, studij teologije u Zagrebu i nakon devet godina diplomirao na temu "Teološko značenje golotinje u Svetom pismu". Bila je 2002. i nekako u to vrijeme vjernici koji su navraćali u "Sveti mati slobode" na Jarunu, sjećaju ga se kao mladog trenera odbojkašica tinejdžerica OK Don Bosco, salezijanske sportsko-vjerske uspješne priče.

Ne zadugo jer ubrzo odlazi na poslijediplomski studij u Washington i vraća se u današnju duhovničku poziciju tek 2007. Od njegovih brojnih izjava kojima je zagrebao po ušima zapadnog suvremenog društva, ona o silovanju i trudnoći svakako je jedna od najgorih. Paranoja od "okultnog" i utjecaja drugačije duhovnosti iz drugih religija nije nipošto tipično za Stojića kao pojedinca, koliko za konzervativni dio katoličke crkve u cijelosti. Ali, i u toj crkvi malo tko se usuđuje, poput Stojića, ustvrditi da je po prisutnosti magije suspektna čak i "Crvenkapica" ili da su, primjerice, svećenici osuđeni za pedofiliju najčešće tek blaži oblici pedofilije kao pojave.

"Što znaci da ako neki svećenik spava sa curom od 17 godina sutradan će u medijima izaći vijest o svećeniku pedofilu?", lupio je tako Stojić u intervjuu za E-Sava, savršeno nesvjestan da je u slučaju seksualnog zlostavljanja kod svećenika najgore to što je riječ o seksualnim napadima na osnovnoškolsku djecu, silovanjima, a ne o druženju mladih svećenika s tinejdžericama, primjerice oko sportskih događanja, kad se onda, eto, "dogodi". Kakvog je materijala Stojić pokazuje i njegova izjava da ljudi zapravo ne razumiju kad kažu da je SAD ovakav ili onakav u smislu raskalašenosti. On objašnjava da je SAD najkonzervativnija zemlja koju je ikad upoznao i da je šteta što Hrvatska SAD ne slijedi u toj vjerskoj konzervativnosti.

Konačno, jedan od njegovih posljednjih ispada je onaj kad je za šutnju povodom nedavnog cipelarenja trudnice u petom mjesecu trudnoće napao feministkinje za to što nisu reagirale na slučaj, pa i medije. Kao, feministkinje nisu reagirale zato što je riječ o trudnici, a mediji su pisali o "bebi" i "nerođenom djetetu", što, eto, nešto objašnjava o pobačaju. Pritom je Stojić elegantno zaobišao činjenicu, a to u svojim ideološkim sukobima povremeno običava, da potrebe za intervencijom udruga za zaštitu prava žena nije bilo jer je policija reagirala promptno, jer nije bila riječ o obiteljskom nasilju niti o nasilju čiji bi povod bilo bilo što vezano u spol žrtve. Usput je i pri argumentiranju o fetusu od pet mjeseci savršeno prešutio da se zakonski pobačaj smije obaviti do najkasnije četvrtog mjeseca trudnoće.

Pa kad se takva sklonost demagoškom tumačenju svijeta poveže sa scenskim nastupima pred šatorašima ispred Ministarstva branitelja, tako se može čuti i da "rat još nije gotov" i da su "tako govorili prije 20 godina kad su dolazili ubijati", mada je on u Hrvatsku prvi put došao tek 1993. i tek tada stao upoznavati zemlju koja zapravo nije niti domovina njegovih roditelja. Što se tiče patera Mandurića, drugog duhovnika u molitvi za nakanu da Bog ubrza pravno-građevinsku proceduru oko izgradnje više desetaka visoke moderne crkve u parku na Savici, on je bitno manje složen slučaj. Porijeklom iz Posušja, 54-godišnji isusovac nije sklon poput Stojića riskirati s izjavama na rubu društvenog skandala. On je bivši branitelj, diplomirani je arhitekt, da bi se zaredio tek sa 47 godina, znači 2009.

I on svoj pedigre gradi propovijedima studentima, kao što se ne libi niti zalijetanja u politiku, kao onda kad je odigrao svoju utakmicu na Trgu Svetog Marka s izvjesnim braniteljskim udrugama koje su pobjegle u crkvu kako ih se ne bi moglo ukloniti s trga zbog nezakonitog prosvjeda. U posljednjoj bici u parku na Savici, međutim, dojam je da nije riječ o samo još jednom udaru nove hrvatske vjerske konzervativnosti na građanski prostor svjetovne i slobodne Hrvatske, u ovom slučaju Zagreba, nego još jednom i o politici, ako ne i o ovladavanju još jednog društvenog prostora.

Neovisni novinski portal Lupiga već je pisao o ugovoru o nagodbi koju je Grad Zagreb sklopio s tri župe Zagrebačke nadbiskupije; župom Krista Kralja, Sv. Terezije i Bl. Alojzija Stepinca, pri čemu je crkva dobila gradsko zemljište u Miramarskoj ulici i dio parka na Savici za gradnju crkve po ishođenju pravomoćne lokacijske dozvole. Za zamjenu Grad traži od župe Krista Kralja da odustane od zahtjeva za povrat zemljišta na Krugama, ali i od župe Sv. Marka Evanđeliste, koja uopće nije ugovorna strana, da odustane od zahtjeva za povrat zemljišta Taksi-remonta, privatne kompanije. A kako, kako kaže Mandurić, "Bog tako hoće", ovjereno i uručeno u triplikatu, Bandić se u tom slučaju nema čega plašiti.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.