"I danas zadrhtim kad se toga sjetim", počinje svoju priču Chino Kuwashiro, sićušna 86-godišnjakinja koja se prisjeća kako je s prijateljicama iz škole morala mahati i mahati kamikazama dok ne bi u potpunosti nestali iz vidokruga.
Ona i ostale djevojčice zvale su se Nadeshiko, po krhkom ružičastom cvijeću koji je smatran simbolom ženstvenosti u Japanu.
Nadeshiko je bilo stotinjak djevojčica koje su nepunih mjesec dana u proljeće 1945. godine morale raditi u vojnoj bazi u Chirani. Njihovi poslovi uključivali su čišćenje, pranje rublja, šivanje gumba i mahanje pilotima na odlasku, što je onima koje su bile odabrane za tu posebnu ulogu, palo jako teško.
Danas je živo još svega desetak Nadeshiko žena, koje su ispratile neke od 439 kamikaza, od kojih su neki bili tinejdžerske dobi kao i one u to vrijeme.
Chiran danas ukazuje na horor i ekstreme rata, te građani ovog gradića s 10.000 stanovnika žele da se njihovom gradu dodijeli UNESCO-va titula Svjetske kulturne baštine.
Iako se ime kamikaze obično povezuje uz pilote mornarice, oni koji su bili dijelom vojske, poput mladića iz Chirana, bili su poznati pod imenom tokko. Oni pak koji su odbili dati život za domovinu, završili su u zatvoru.
"Nosim veliki osmijeh, majko, dok krećem na prvi i posljedni čin sinovske ljubavi. Ne plači. Molim te zapamti da sam učinio dobro djelo", napisao je 19-godišnji Fujio Wakamatsu u jednom od pisama koji su nedavno pokazani na izložbi.
Jedan dio izložbe bio je posvećen Nadeshiko djevojkama, te se u njemu prikazuju video intervju koji su napravljeni krajem 1980-ih godina.
Reiko Akabane, Nadeshiko koja je preminula 2006. godine, izjavila je u videu da je prišla jednom vojniku prije nego je poletio kako bi mu vratila ostatak novaca koje joj je dao da pošalje pismo njegovim roditeljima. Umjesto da uzme sitniš, Shinji Sakaguchi je iz džepa izvadio novčanik i predao joj ga za uspomenu.
Drugi pilot koji je stajao u blizini, Nobuo Taniguchi, požalio je što joj nema isto što za dati, pa je čučnuo i podigao dva kamenčića. "Ovo je posljednje kamenje koje se nalazilo ispod mojih nogu", Akabane se sjeća da joj je rekao.
I kamenčići i novčanik nalaze se danas izloženi u maloj građevini nalik kolibi, nazvanoj Hala krijesnica. To je replika restorana kojeg je vodila Tome Torihama, žena koju su mnogi piloti smatrali majčinskom figurom, a čiji je unuk odlučio obnoviti uspomenu na baku izgradnjom ove kuće 2000. godine.
Majka koju su svi trebali u posljednjim trenucima
Inače, ime je građevina dobila po 19-godišnjom pilotu Saburou Miyagawi koji je obećao Torihami da će se vratiti u obliku krijesnice. Otprilike u isto vrijeme kad je njegov avion pao u ocean, posebno velika krijesnica je uletjela u vrt Torihaminog restorana.
Krijesnice se, uz to, često koriste u Japanu kao simbol kamikaza i smrti jer ih se povezuje s ljubavi, poezijom i kratkim životom.
"To se sve ljudi koji su otišli ravno na nebo. Svi su bili nježni i željela sam da mi svi budu djeca", izjavila je Torihama u videu koji se prikazuje u muzeju, piše New York Post.
Navodno su djevojke, kad bi išle po posteljinu za pranje, redovito pronalazile jastučnice natopljene suzama, ali kad su odlazili, mladići bi imali hrabre izraze lica.
Kuwashiro pak smatra da su izgledali kao živi anđeli: "Izgledali su hrabro. Nisu uopće imali tužna lica".
