Izbor za novog šefa UN-a, koji se sve više zahuktava, Guardianov urednik vanjske politike Julian Borger opisao je kao put popločan nagaznim minama i minama iznenađenja. Najveće izglede zasad ima bivši portugalski premijer António Guterres, socijaldemokrat koji je nekoć bio čak i na čelu Socijalističke internacionale. Ono što ga preporučuje za vođenje UN-a jest i to što iza sebe ima 10 godina vođenja UNHCR-a, što je karizmatičan, duhovit i dokazano sposoban čovjek. Glavna prepreka mu je podrška svih pet članica Vijeća sigurnosti, odnosno bojazan da bi na njegov izbor veto mogla staviti Rusija.
Ne zato što bi Moskva imala nešto osobno protiv njega, nego zato što tvrdi da je došlo vrijeme da na čelo UN-a dođe netko iz istočne Europe. Ban Ki-moon, Južnokorejac, izabran je također iz svijeta vojne i političke alijanse oko NATO-a i SAD-a. Ali, tko bi ga znao, jer se prije nekoliko dana pojavio tweet, doduše pokazao se kao lažan, ali ipak, o tome da je Moskva pristala na Guterresa. Sljedeći najvjerojatniji kandidat je bivši slovački ministar vanjskih poslova Miroslav Lajčak, a mogao je stajati i bitno bolje, da uoči trećeg kruga glasanja za glavnog tajnika UN-a slovački premijer Robert Fico nije tijekom posjeta Moskvi kritizirao sankcije Zapada Rusiji zbog pripojenja Krima, te zbog umiješanosti u građanski rat na istoku Ukrajine. Lajčaku zato prijeti da na njegov izbor veto stavi netko sa Zapada.
Treći s izgledima da bude izabran je Vuk Jeremić, nekoć srbijanski ministar vanjskih poslova. No, njegov izbor, to je skoro sigurno, blokirat će vetom SAD, jer je Jeremić u svoje vrijeme žestoko istupao protiv nezavisnosti Kosova, a SAD nipošto ne želi riskirati da netko mjesto generalnog tajnika UN-a koristi kao platformu za nacionalističku ili revanšističku retoriku. Slijedi niz kandidatkinja, uvelike i zato što su mnogi mišljenja da je krajnje vrijeme da vodstvo UN-a po prvi put preuzme žena. Helen Clark, bivša novozelandska predsjednica vlade, svi su očekivali da će u dosadašnjim izborima stajati puno bolje nego što stoji.
No, ona ne smatra da je riječ o diskriminaciji, nego se naprosto zalomilo da je križaljka istok-zapad, sjever-jug i slične kombinacije zasad iznjedrila rezultate kakvi jesu. Procedura se, usto, i nastavlja. Među devet preostalih kandidata nalazi se i Irina Bokova, Bugarka koja trenutno vodi UNESCO i čini se da joj zapravo ide jako dobro. Sve dok se ne dozna da se u samoj Sofiji odvija drama, jer njenu kandidaturu određeni krugovi u Bugarskoj pokušavaju preusmjeriti na mlin aktualne povjerenice Europske komisije zabudžet Kristaline Georgijeve.
Na Bokovu su se usmjerili ponekad i brutalni napadi u Zapadnim medijima, demokršćanski, čak i desničarski političari stali su gurati Georgijevu, a Angela Merkel nije se libila otići toliko daleko da je na nedavnom sastanku G20 u Kini pokušala uvjeriti Vladimira Putina da je prihvati kao izbor za vrh UN-a. Angela Merkel za to je nagrađena gadnim kritikama iz Moskve, a još gorim i iz Pariza, zbog pokušaja takvog uplitanja u izborni proces. A onda je uletio skandal od 9. rujna kad je u javnost procurio e-mail jednog od pomoćnika Georgijeve koji je tražio od svih da šire akciju napada na Bokovu. Bugarski premijer Bojko Borisov na to je bio prisiljen povući kočnicu i, umjesto otvorene podrške Georgijevoj, pustiti mogućnost da se pri petom krugu glasanja Bokova možda pokaže i kao uspješna.
