"Isprike svima što je Most išao s HDZ-om. I to dvaput!"

Robert Podolnjak (Most) ni sam ne zna kako je ostao budan 33 sata, koliko je trajala najdulja sjednica u povijesti Sabora o najvećem broju amandmana podnesenih na neki od zakona. Most je na Zakon o financiranju političkih aktivnosti izborne promidžbe i referenduma uložio 888 amandmana. Podolnjak je govorio i o dva propala pokušaja funkcioniranja Vlade HDZ-a i Mosta te se zbog toga ispričao građanima.

Jeste li pokazali političku hrabrost ili političku naivnost držeći se filibustera zbog Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma?

Tijekom rasprave prošlo mi je kroz glavu da ono što radimo jest dobro poznata praksa u američkom Senatu kad senatori žele spriječiti donošenje nekog lošeg zakona dugotrajnom raspravom. Primijenili smo tu dobro poznatu tehniku s namjerom da zakon ne bude izglasan i da ne stupi na snagu dan prije raspisivanja izbora za Europski parlament te mislim da smo ispravno postupili.

Zakon je na kraju izglasan. Rasprava o amandmanima trajala je 33 sata. Je li vrijedila ta borba?

Apsolutno da. Javnosti smo željeli pokazati da inzistiramo na obrani Ustava, dobre parlamentarne i međunarodne prakse te da slijedimo preporuke Ustavnog suda. S 888 amandmana i dugotrajnom raspravom željeli smo upozoriti što se sve krije iza procedure donošenja zakona. Podsjećam da je Vlada imala dovoljno vremena odraditi sve na vrijeme, ako su imali namjeru da se on primjenjuje i na europske izbore, jer je zakon u proceduri od sredine studenog prošle godine. Međutim, vladajući su pokazali da im je odredba koja omogućuje da za izbornu promidžbu potroše 4 umjesto 1,5 milijuna kuna bila toliko važna da su zapravo silovali demokratsku proceduru. Zakon je napravljen da pogoduje parlamentarnoj većini i najvećoj stranci koja želi iskoristiti puno više novca za izbornu promidžbu kako bi ostvarili što je moguće bolji rezultat i utjecali na biračko tijelo.

Tomislav Miletić/PIXSELL

Jeste li razočarani što vam se u borbi nije priključila i ostala oporba?

Druge oporbene stranke očito nisu procijenile važnost ovoga zakona. Da su se priključili i drugi oporbeni klubovi, mogli smo puno kvalitetnije i dulje raspravljati o puno većem broju amandmana. Siguran sam da smo mogli raspravljati i cijelu subotu te da zakon ni tad ne bi mogao doći na glasanje.

Koliko vremena vam je trebalo da se oporavite nakon najdulje rasprave u povijesti Sabora?

Teško mi je sad razumjeti kako sam ostao budan toliko dugo, ali kako smo pred sobom imali cilj i znali da radimo ispravno, to nas je motiviralo i davalo snagu da izdržimo do kraja. Budući da je svaki zastupnik Mosta svakih 15 do 20 minuta obrazlagao amandman, morali smo non-stop biti u Saboru. Nismo mogli na dva ili tri sata otići osvježiti se ili odspavati. Bilo je situacija u kojima smo kolegama, koji su bili vidno umorni, sugerirali da se odmore, ali nitko nije želio odstupiti jer su znali da bi se tako skratila rasprava, što je bila želja vladajućih.

Zazivali ste predsjednicu države da raspiše izbore dok je trajala rasprava ili da ne potpiše zakon, no nije vas poslušala. Kako to komentirate?

Predsjednica države imala je mogućnost raspisati izbore u petak ili u subotu ne potpisati taj zakon. Nažalost, ona se stavila u službu Vlade i parlamentarne većine te potpisala zakon isti dan kad je donesen. To nije trebala učiniti. Sve to samo govori o sinkroniziranom djelovanju parlamentarne većine, Vlade i, nažalost, predsjednice države.

Goran Stanzl/PIXSELL

Hoćete li taj zakon rušiti na Ustavnom sudu?

Stava sam da Ustavni sud temeljem vlastite inicijative treba pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti ovoga zakona i ukinuti ga jer je on nedvojbeno protivan Ustavu. Ako on to ne učini, Most će svakako uskoro uputiti takav zahtjev, jer ovakav zakon ne smije ostati na snazi. Želimo time testirati Ustavni sud i vidjeti odlučuje li u svakom važnom i velikom slučaju tako da stane na stranu parlamentarne većine i Vlade ili će ipak reći: 'Ne, ovo parlamentarna većina nije smjela napraviti'.

Ranije ste se jako angažirali oko izbora novog saziva Ustavnog suda. Jeste li zadovoljni kako sud radi?

Nisam zadovoljan, ali dobro je poznato da Most nije glasao za sve suce koji su izabrani. Podsjetio bih da se u vrijeme dok sam bio predsjednik Odbora za Ustav biralo deset sudaca, a kasnije još tri. Most je glasao samo za šest sudaca jer nismo bili zadovoljni prevelikim brojem kandidata koji su došli iz redova politike. U pregovorima koji su vodile dvije najveće stranke isključeni su svi kandidati sa sveučilišta i njihovom nagodbom dobili smo sastav suda u kojemu danas nemamo ni jednog profesora prava. To se nikad u povijesti nije dogodilo. Previše je sudaca koji su više ili manje bili politički aktivni. Taj sastav nije ono što smo mi očekivali od Ustavnog suda.

Most je sudjelovao u koalicijskoj vladi koja se razbila sama od sebe i uvela Hrvatsku tad u nestabilno razdoblje. Nakon toga opet ste išli s HDZ-om i dobili košaricu. Biste li to napravili i treći put - formirali vladu s HDZ-om?

U svakom slučaju ne. Iako je ovo moj stav, smatram da ga dijele i u Mostu. Danas je nedvojbeno jasno da se HDZ ne može reformirati i da je to stranka koja, temeljem svih iskustava koje imamo, nije spremna ozbiljno provesti one reforme koje smo mi htjeli i koje javnost očekuje. Mislim da bi bilo kakav treći pokušaj bio uzaludan.

Je li vam žao što drugi put niste dali šansu SDP-u i s njima formirali vladu?

Na izborima je SDP doživio toliko loš rezultat da je i njihov predsjednik Zoran Milanović dao ostavku. Oni su sami prihvatili poraz. S druge strane, imali smo novoga lidera HDZ-a Andreja Plenkovića koji je došao iz Europskog parlamenta. Možda nismo znali puno o njemu, ali smatrali smo da će on HDZ pretvoriti u europsku stranku i umjeriti je prema poštovanju svih vrednota koje se cijene u EU. Smatrali smo tad da je on političar koji je sklon demokratskom odlučivanju, kompromisu i da iskreno želi vladu koja će reformirati zemlju. No vrlo brzo se pokazalo da te spremnosti nema. Danas mi, ali i cijela javnost, vidimo drugo lice Andreja Plenkovića, ali vjerujem da je malo tko to mogao pretpostaviti 2016. godine. Želim se ispričati svim građanima što smo dva puta s HDZ-om formirali vladu. Mislim da je to bila pogreška i da je treba priznati.

Goran Stanzl/PIXSELL

Jesu li ove tri godine pojeli skakavci s obzirom na izostanak bilo kakvih suštinskih reformi?

Reforme koje su nužne mogu provesti samo političke opcije koje nisu zarobljenici postojećeg sustava. Nažalost, ne možemo očekivati da ćemo nakon idućih parlamentarnih izbora dobiti novu većinu koja će pripadati jednoj opciji i biti spremna provesti reforme. Izgledno je da će se morati tražiti savezi s opcijama koje su spremne reformirati pravosuđe, javnu i lokalnu upravu te gospodarstvo. Za te promjene je nužna i promjena izbornog sustava, važno je i da građani izađu na izbore, a ne da ih 50 posto ostane kod kuće. Građani koji ne glasaju sigurno nisu zadovoljni. Oni su apatični i misle da se ništa ne može promijeniti. Ako njih dovedemo da glasaju na izborima, oni mogu biti prevaga, odnosno mogu stvoriti kritičnu masu koja bi osigurala da zemlja napravi novi iskorak koji je toliko potreban ovom društvu.

Koje su to političke opcije kod kojih vidite reformski potencijal?

Ne bih govorio o pojedinim strankama ili opcijama. U Hrvatskoj je problem što imamo mnogo stranaka i time se razmrve moguće reformske opcije koje bi mogle dovesti do promjene. Bojim se da će se i ovoga puta na izborima pojaviti mnogo stranaka koje će završiti ispod izbornog praga, a zbog izbornog inženjeringa to koristi najvećoj političkoj stranci.

Kako gledate na prijetnje Milorada Pupovca (SDSS) da izlazi iz koalicije, da bi nakon tri tjedna sve bilo po starom?

Svima u Hrvatskoj je jasno da će Milorad Pupovac uvijek biti uz parlamentarnu većinu i da se on ne želi izuzeti čak ni od loših odluka koje ta većina donosi. Bez osam zastupnika manjina ne bi bilo vladajuće većine i ova Vlada ne bi postojala. Manjinski zastupnici su sami sebi nametnuli teret odgovornosti, a mislim da ga ne bi trebali nositi, jer to nije dobro za njih. Naravno da zastupnici manjina trebaju surađivati sa svakom vladom, ali ne bi trebali biti odlučujuće ruke bez kojih nema parlamentarne većine.

Tomislav Miletić/PIXSELL

Je li ministrica Gabrijela Žalac nakon što je u javnost izašla priča o skupocjenome Mercedesu i kumi postala uteg ove Vlade i treba li joj se premijer zahvaliti na suradnji?

Mi smo kao stranka poznati da inzistiramo na političkoj odgovornosti. To smo pokazali u prvoj i drugoj vladi. Mi smo zbog političke odgovornosti odlučili da Tomislav Karamarko ne može više biti potpredsjednik vlade, zbog sukoba interesa, posebno nakon odluke povjerenstva. Tu je, kao što je poznato, došlo do raspada vlade. U drugoj vladi glasali smo za nepovjerenje ministra financija Zdravka Marića. Tad je on, samo zbog jednoga glasa, i to Tomislava Sauche, ostao ministar. Pitanje je kako bi se povijest pisala i bismo li imali ovu Vladu da njegova glasa nije bilo.

Znači, premijer Plenković zbog političke odgovornosti treba smijeniti ministricu?

Apsolutno da. Mislim da je ona trebala podnijeti ostavku, a ako to već nije učinila ona, onda je to morala biti odluka premijera Plenkovića. Međutim, pojam političke odgovornosti je zapravo nestao u Hrvatskoj. Mi smo pokušali inzistirati na tome i dvaput smo prestali biti dio vlade. Uvijek ćemo po tom pitanju biti principijelni tako dugo dok taj kriterij ne postavimo na čvrsti temelj u društvu.