Vladimir Putin i Viktor Orban stišću obruč oko Plenkovićeve vlade. Mađarski premijer, makijavelistički, tvrdi da je odmah spreman ustupiti Inu Hrvatskoj - dakako za odgovarajući novac – znajući da Hrvatska taj novac nema, dok u pozadini lagano gasi rafineriju u Sisku, demontirajući buduću konkurenciju MOL-u metodom "spaljene zemlje". S druge strane, sad se jasno vidi da je nedavni intervju Igora Sečina, šefa Rosnjefta, sadržavao "ponudu koja se ne može odbiti".
Sečin je ponudio kupnju Ine, uz održavanje rafinerije u Sisku, što je, danas se jasno vidi, značilo da se hrvatskog premijera gura u klopku iz koje nema izlaza: ili će preuzeti odgovornost za zatvaranje rafinerije u Sisku, s Mađarima ili bez njih, ili će dopustiti ulazak Rusa u Inu, što bi njemu osobno s jedne strane bilo poniženje, a s druge smetnja njegovim ambicijama. Plenković je, naime, više puta otvoreno prkosio Rusima u Ukrajini, a sad bi došao u situaciju da moli te iste Ruse za pomoć. Rosneftu je na čelu Igor Sečin, nekadašnji Putinov zamjenik.
"Rosneft je kompanija u većinski državnom vlasništvu u ključnoj grani gospodarstva - energetici. Ako baratamo s tezom da je Rosneft produžena ruka Moskve, moramo postaviti pitanje je li Eni produžena ruka Rima i Italije? Je li Agrokor produžena ruka Zagreba? Je li Exxon-Mobil produžena ruka Washingtona? Svaka pametna država, barem potiho, promatra što im rade ključne kompanije, pogotovo iz energetske industrije", kaže naftni stručnjak Igor Dekanić.
Hrvatski premijer je samouvjeren. Raspisao je natječaj za konzultante u otkupu Ine i izgleda kao da ima dobre karte u rukama. Navodno će mu pristići pomoć sa zapada, u vidu jedne kanadske tvrtke koja će kupiti MOL-ov udio u Ini. No moguće je da je Plenković samo dobar blefer. Ipak, Vlada nema samo jedan problem. Osim rafinerije u Sisku, u problemima su i Petrokemija iz Kutine, Uljanik, rafinerija u Rijeci...
"MOL je već odavno u izlaznoj varijanti i ne želi ništa dobro Ini. Mislim da su Mađari davno donijeli odluku o izlasku, samo je pitanje po kojoj cijeni, a prije toga žele uništiti hrvatske rafinerije", rekao je za N1 Darinko Kosor. No nije u igri samo zatvaranje sisačke rafinerije, tvrdi naš izvor iz energetskog sektora, nego je u pitanju opstojnost i rad riječke rafinerije na Urinju:
"Ona je i modernija te na boljem položaju i baš zato je to problem za MOL (to je njima dugoročna konkurencija riješili se oni udjela u Ini ili ne). Prema svim planovima, sisačka rafinerija je za gašenje, ne zna se samo kad i na koji način". On rusku ponudu ocjenjuje ozbiljnom.
"Rusi, tj. Rosneft svakako žele proširiti utjecaj u regiji i ući na ovo tržište, i to ne samo zbog Ine, nego i zbog JANAF-a (naftnog transportera). Ulaskom u Inu osigurali bi si dobavne pravce prema EU, ušli bi dosta dobro i u EU, i to ne samo na područje nafte, nego i prirodnog plina, a najvjerojatnije bi vremenom ušli i na elektroenergetsko tržište. Znači, Rusi bi radili sve, od proizvodnje nafte i plina pa do distribucije.
Dobro bi im došao Jadranski naftovod i JANAF, a potom bi ušli u gradnju termoelektrana na prirodni plin te tako ušli na elektroenergetsko tržište i Hrvatske i EU. Ina još nije završila sa svojom pričom u Siriji, a i ne zna se točno koliko i za koji iznos bi MOL prepustio svoj udio u Ini (a to sigurno neće biti jeftino)", kaže nam jedan naš sugovornik iz naftne industrije.
No Ruse u Ini Plenkovićeva vlada gotovo sigurno neće poduprijeti, jer bi izbacivši Orbana uveli Putina, a ako tome dodamo da Pelješki most rade Kinezi, to se čini kao geopolitička noćna mora za Plenkovića. Naftni stručnjak dr. Igor Dekanić kaže da je eventualna ponuda Rosnefta za preuzimanje Ine još tek u fazi iskazivanja interesa. Misli da bi Rosneftu u priči o preuzimanju udjela bilo puno logičnije otvoriti pregovore s MOL-om, nego s hrvatskom vladom.
"Bilo koja veća naftna kompanija koja bi bila novi strateški partner Ini sigurno je u boljoj poziciji za pregovore s trenutačnim Ininim partnerom, nego s Hrvatskom. U naftnoj industriji veličina korelira s respektabilnošću kompanija - što ste veći, to vas više poštuju. Zbog toga je Ina, a time i Hrvatska, u manje povoljnom položaju ako želi pregovarati o otkupu vlastitih udjela, nego ako neka veća kompanija želi otkupiti udjele od MOL-a", rekao nam je Dekanić.
Davor Štern je rekao u razgovoru za Express da bi "moratorij oko gašenja pogona u rafineriji bio najbolje rješenje, barem dok se ne završe svi pregovori i čitavo pitanje Ina-MOL". Petrokemija Kutina je idući "bolesnik". Naši izvori bliski bivšoj vladi Zorana Milanovća kažu da je Radimir Čačić na svoje prvo putovanje kao potpredsjednik vlade otišao u Moskvu. Ondje je razgovarao sa zainteresiranima za kupnju Petrokemije, no sindikati su se "digli na noge" i spriječili prodaju tvrtke.
"Morate znati da su za tvrtku poput Petrokemije bitne dvije stvari - cijena sirovine, plina, i blizina tržišta. Ono mora biti u radijusu do 500 kilometara, inače je transport preskup. Vrdoljak je tad, mimo burzovnih običaja, sklopio dugoročni ugovor s fiksnom cijenom plina, visokom, koja je uništila svaku ideju o rentabilnosti. Taj je ugovor Petrokemiji nagomilao velike dugove, a to današnju situaciju čini još težom", kaže naš izvor. Naftni konzultant Ivo Peroš upozorava:
"Petrokemija u Kutini je kompanija u državnom vlasništvu, ali ne vidim tko bi je mogao ili htio preuzeti. Naime, dominantna stavka njihovih troškova je sirovina, a to je prirodni plin. Dok je država subvencionirala cijenu plina, poslovanje se održavalo na, recimo to tako, pozitivnoj nuli. Međutim, otkad je država prestala subvencionirati sirovinu, poslovanje je otišlo u minus". Ako i riješe Sisak, Vladi će, dakle, "buknuti" Kutina...
