"Hrvatska se ne može iskreno suočiti s ustaškim zločinima"

Lovac na naciste i šef Simon Wiesenthal centra Efraim Zuroff za The Jerusalem Post napisao je veliki članak o Hrvatskoj i nemogućnosti suočavanja s prošlošću, čiji sadržaj donosimo u nastavku.

Dva su se događaja proteklog mjeseca odigrala u Hrvatskoj koja reflektiraju fenomen distorzije i prekrajanja povijesti kada je u pitanju Holokaust, sindrom od kojeg se masovno boluje u post-komunističkoj Europi.

Jednom je događaju prisustvovalo barem 200.000 osoba, i milijuni su to pratili na televiziji, dok je na drugom bilo malo uvaženih gostiju te je bio zatvoren za javnost te jedva spomenut u medijima. Oba su važna ako želimo shvatiti prijetnju koju predstavlja izmišljanje novog narativa kada su u pitanju Drugi svjetski rat i Holokaust, te zašto borba protiv toga do sada nije bila pretjerano uspješna.

Upadi u svlačionicu Top News Vratolomije na SP-u: Kolinda si samo krčila put za izbore

Prvi je događaj javni doček hrvatske nogometne reprezentacije pri povratku u Zagreb 16. srpnja, nakon što su osvojili srebro na nedavnom svjetskom natjecanju održanom u Rusiji.

Hrvatska je odlična u mnoštvu sportova, no nitko nije mislio da će ekipa otići ovako daleko, te izgurati favorite poput Argentine i Engleske. Niz pobjeda pratila je euforija u državi od samo 4.2 milijuna stanovnika, i na glavnom se trgu glavnoga grada skupilo barem 200.000 ljudi koji su htjeli pozdraviti svoje heroje.

U nadi da će izbjeći ikakve kontroverze, organizatori su unaprijed rekli kako se na pozornici neće pojaviti političari ili glazbenici, no to se nije dogodilo.

Marko Perković, možda najpopularniji pjevač u Hrvatskoj, poznatiji po nadimku "Thompson" (prema britanskoj pušci koju je nosio u ratu devedesetih), otišao je na zagrebački aerodrom kako bi osobno pozdravio igrače, a oni su ga zatražili da ih prati na trg te otpjeva dvije pjesme, koje su bacile sjenu na cijeli događaj.

Thompson je zloglasan radi svojih ultranacionalističkih stihova i uzdizanja genocidnog ustaškog režima, a svoje koncerte otvara ustaškim pozdravom "Za dom spremni". Umjesto da bude fantastično slavlje hrvatskog uspjeha, sve se pretvorilo u neo-fašistički događaj tijekom kojeg su sa njime pjevali i nogometaši. 

Nitko se nije postavio i spriječio nastup ili se bunio, a oni koji su preko medija ili društvenih mreža bili vokalni oko neslaganja, uključujući i mene samoga, dobili su standardne zle poruke i poruge. 

Ako je itko mislio kako je Thompsonova popularnost prvenstveno u marginalnim krajevima hrvatskog društva, i sama predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović rekla je kako je on njezin najdraži pjevač.

Neugodna istina Top News Thompson: U domovini ikona, u inozemstvu sramota

Ništa od toga nije pretjerano iznenađenje, s obzirom da Hrvatsku nemogućnost da se iskreno suoči sa zločinima ustaša prati otkad je postala neovisna. Od samog je početka prvi predsjednik Franjo Tuđman krenuo s ultranacionalističkim narativom, i iako je njegov nasljednik Stjepan Mesić bio uvjereni antifašist koji se nedvosmisleno ograđivao od režima, ultranacionalisti i dalje imaju moć i utjecaj, a školski sustav nikada nije poduzeo korake da se mlađe generacije zaista obrazuje o zločinima režima protiv Srba, Židova, Roma i politički protivnika tijekom Drugog svjetskog rata.

Čak i u muzeju Jasenovac, najvećem ustaškom logoru smrti i simbolu ustaške okrutnosti i masovnih ubojstava, izložba je očišćena od groznih detalja, te nema fotografija niti jednog od pet upravitelja, sve odreda masovnih ubojica, niti spomena o suđenju iz 1999. godine kada je demokratska Hrvatska osudila Dinka Šakića, jednog od zapovjednika fanatičnih ustaša.

Svi ovi fenomeni jedva da su privukli išta pozornosti ili kritike, uz iznimku Srbije i djela židovskog svijeta. U Izraelu primjerice Hrvatska nikada nije pošteno pozvana na red po tom pitanju, a do nedavne kontroverze oko poljskog zakona, Izrael se nije niti potrudio boriti se protiv Holokausta na ozbiljan način.

Točnije, sve do prošlog tjedna, kada je izraelski predsjednik Reuven Rivlin posjetio Jasenovac i dao govor koji je vjerojatno najvažniji govor njegovog života kad je riječ o Holokaustu.

Rekao je:

"Ustaški režim, jedan od groznih režima koji su surađivali s Nacistima, nastao je ovdje u Hrvatskoj. Znamo da su postojali i drugi, no bili su u manjini. Ustaše su bili aktivni sudionici ubojstava. 

Ima onih koji preferiraju potisnuti prošlost i zakopati je duboko u crnu rupu koja ne traži preispitivanje, a ima onih koji smatraju i kako ih činjenica da su bili okupirani oslobađa od ikakve moralne, osobne ili državne odgovornosti za zločine koji su odigrali u njihovim državama.

Očekujemo vidjeti trud i napor od strane Republike Hrvatske kako bi se pobrinuli da ovi događaji ne utonu u povijest. 

Suočavanje s zločinima prošlosti je dugo putovanje, koje mora biti odrađeno usprkos svim teškoćama, odlučno i hrabro. Mogućnost Hrvatske da se obračuna s prošlosti i ne ignorira utjecaj prošlosti na sadašnjost je moralni dug ne samo svakog društva, nego i važan element prijateljstva između Hrvatske i države Izrael."

Rivlin na kraju ističe "svi smo dužni poštovati sjećanje na sve ubijene, te ne donositi zakone koji otežavaju povijesna istraživanja o zločinima Nacista i režima koji su im bili saveznici. Samo ako se iskreno i hrabro razračunamo s prošlošću i educiramo mlade generacije možemo zaista na ovom groznom mjestu reći "više nikada". 

Hrvatska je nedavno donijela zakon prema kojem se osobni dosjei zatvaraju na dulje vrijeme, što će otežati istraživanje individualaca koje se tereti za zločine.

Nakon dugo vremena jedan je izraelski lider otvorio pitanje povijesne istine kao važnog elementa na kojem će se graditi bilateralni odnosi sa zemljama istočne Europe čiji su građani aktivno sudjelovali u ubojstvima Židova tijekom Holokausta.

Ovaj je odličan govor vrlo slabo popraćen u Izraelu, gotovo da ga nije prenio niti jedan veliki medij, a odzvanjao je samo u Srbiji (gdje je Rivlin onda otišao) gdje ga je odlično primio predsjednik Aleksandar Vučić.

Za izraelske političare Hrvatska ne vrijedi kao Poljska, i dok se to ne promijeni biti ćemo prisiljeni živjeti s opasnim fenomenom divljajućeg prekrajanja povijesti diljem istočne Europe, i sramotne tišine naših političkih lidera.