Dio katolika u Hrvatskoj, na čelu s Hrvatskom biskupskom konferencijom (HBK) i predstavnicima Hrvatskog sabora, šokiran je dopisom Engelberta Guggenbergera, upravitelja Koruške biskupije u Klagenfurtu, u kojemu stoji da se ove godine neće odobriti tradicionalno misno slavlje na Lojbaškom polju pored Bleiburga. Guggenberger je ovu odluku obrazložio "političkom instrumentalizacijom" same komemoracije i sramežljivim distanciranjem od nacističke ideologije, što šteti ugledu Katoličke crkve.
Austrija je već prije nekoliko godina počela blajburšku komemoraciju promatrati kao "sigurnosni i moralni problem" te je ne tako davno na snagu stupio zakon koji strogo zabranjuje, između ostalog, i ustašku koreografiju iz vremena NDH. Poslovično hladni i indirektni Austrijanci su već neko vrijeme prilično uznemireni činjenicom da se u njihovoj državi indirektno slavi nacistički režim i "nanosi šteta ugledu Austrije".
Ako itko zna namirisati naciste, onda je to zemlja koja je svijetu svojedobno dala Hitlera, oduševljeno dočekala nacističke trupe i uvelike pridonijela razvoju njemačkog nacionalsocijalizma te se kasnije suočila s vlastitim promašajima i sama prolazila vlastitu katarzu. Važno je shvatiti da do ove odluke Katoličke crkve u Austriji nije došlo preko noći, nego je riječ o posljedici duljih konzultacija, analiza i pregovora s predstavnicima Katoličke crkve u Hrvatskoj i austrijskih sigurnosnih organa.
Već je i biskup Alois Schwarz tijekom svojega mandata u Koruškoj dao službeno odobrenje za misno slavlje na Bleiburgu, ali pod uvjetom da se izbjegne bilo kakav pokušaj politizacije samoga slavlja. Sad već bivši koruški biskup Schwarz, koji je u svibnju 2018. imenovan novim biskupom u St. Pöltenu, koruškom biskupijom upravljao je od 2001. do 2018.
Nakon Schwarzova odlaska, upravljanje koruškom biskupijom Gurk-Klagenfurt preuzeo je monsinjor Engelbert Guggenberger, koji je pak od prvog dana svoje službe suočen s pritiscima javnosti zbog navodnih financijskih malverzacija biskupa Schwarza.
Iako Austrijska biskupska konferencija na čelu s uglednim kardinalom Schönbornom nije pretjerano oduševljena nekim Guggenbergerovim potezima u Koruškoj, važno je naglasiti da većina austrijskih biskupa, kad je riječ o Hrvatima i Bleiburgu, dijeli Guggenbergerovo mišljenje. Iako mu je to bilo vjerojatno posljednje na umu, Guggenberger je Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj udijelio lekciju iz vjere, politike i morala.
Umjesto da prihvate kritiku, pojedini hrvatski biskupi i političari se preko svojih "glasnogovornika" grubo i vulgarno obračunavaju s crkvenom hijerarhijom u Austriji, čiju odluku smatraju "nepoštovanjem žrtve i gubitkom osjećaja za patnju nedužnih". No za razliku od HBK, Crkva u Austriji razlikuje misu i molitvu za pokojne od komemoracije jedne mrtve ideologije. Da su naši bili barem malo ponizniji, i oni su mogli tako. A nije da nisu mogli i da im se nije sugeriralo.
Da su se HBK (kao suorganizator) i Sabor (kao pokrovitelj) glasnije i jasnije ogradili od revizionista povijesti i simpatizera NDH, koji su Bleiburg redovito doživljavali kao svoje "utočište", do ove međunarodne blamaže ne bi ni došlo. Ovdje mi nisu jasni svi oni koji se sad čudom čude i snebivaju, jer kao kako se netko može usuditi zabraniti misu za pokojne. Zar je ovdje doista na djelu kolektivna amnezija ili nešto drugo?
Prodajni štandovi i podignuti šatori s ražnjima i alkoholom na Bleiburgu više su podsjećali na nekakav seoski dernek u Zagori nego na jedno euharistijsko slavlje i dostojanstvenu komemoraciju. Žalosno je što su hrvatski nacionalisti godinama iskorištavali Bleiburg kao "mjesto slobode" na kojem se mogu ispuhivati bez ikakvih posljedica, što je, nažalost, potisnulo u drugi plan činjenicu da su na onom polju likvidirani nevini ljudi.
Unatoč brojnim uputama i savjetima, na blajburškim komemoracijama se godinama propuštala prilika izmiriti se s vlastitom prošlošću i izrijekom osuditi nacističku NDH, i to bez onih klasičnih zamjena teza. Umjesto da komemoraciju održe strogo apolitičnom i pomirbenom, kako i priliči, odgovorni su dopustili da se improvizirani liturgijski prostor iskoristi za plasiranje određenih političkih ideja i poruka.
Nejasno mi je da mnogi ne vide kako su tvrdokorni nacionalisti, uz prešutnu podršku Crkve, jednu strašnu tragediju i katolički obred zloupotrijebili kao platformu vječite borbe protiv partizana i ostalih "hrvatskih neprijatelja". Koliko god takvi sebi umišljali drugačije, u njihovu kvazikršćanskom projektu nema ništa kršćansko. Ovdje više nije stvar ni u tome što su takvi iskoristili kršćanstvo i pretvorili ga u obični folklor, nego to što su im odgovorni sve to dopustili.
Ovaj šamar će nam dobro doći da razmislimo kako o samoj organizaciji ove komemoracije, tako i o molitvi za sve nevino ubijene.
Koliko god blajburška komemoracija bila kontroverzna, ne bih je ukidao, nego bih joj vratio pravi smisao - Hrvati trebaju shvatiti da su u jednom ratu svi žrtve i gubitnici, i to je zapravo najsnažnija kritika svih ideologija i režima. Ovakve komemoracije su inače savršena prilika prisjetiti se svih žrtava, promisliti o zločinima (pogotovo onima koji su počinjeni "u naše ime"), oprostiti i zatražiti oprost te se oslobođeno okrenuti budućnosti.
