Već danima američki predsjednik Donald Trump nalazi se u središtu novog skandala. Ova rečenica zvuči stvarno poznato i gotovo svaki tekst o Trumpu napisan od pobjede na izborima mogli smo početi njome. Međutim, ovih dana polako na površinu izlazi priča kako je Donald (navodno i možda) ucjenjivao Ukrajince uskraćivanjem stotinama milijuna dolara pomoći ne pristanu li oni istraživati Josepha R. Bidena Jr. Sam američki predsjednik priznao je da je Biden bio tema razgovora s ukrajinskim kolegom.
Navodni dio s ucjenom dogodio se nakon što je Vladimir Zelenski kazao da će istraživati Bidena, ali samo po ukrajinskima zakonima i za moguće optužbe za korupciju u Ukrajini. Trump je kasnije govorio da bi trebalo usporiti, a možda čak i ukinuti nekih 250 milijuna dolara vojne pomoći već ranije obećanih Ukrajincima. Teorija kaže da je sve to bilo upravo zbog Zelenskijevog odbijanja.
Danima su američki mediji pisali o pritužbi anonimnog zviždača koji je pokušavao natjerati Bijelu kuću da progovori i o ovom skandalu. Američki parlamentarci iz donjeg, Predstavničkog, doma, također žele doznati o čemu je riječ, Bijela kuća uporno šuti kao zalivena i sada se ponovno dižu novi napori za opoziv američkog predsjednika.
Predsjednica Predstavničkog doma, Nancy Pelosi, do sad je govorila da ne treba brzati s opozivom zato što je svjesna da nema šanse da gornji dom, Senat, podrži takve pothvate sve dok ga kontroliraju Republikanci.
Sad je čak i ona shvatila da je vrag odnio šalu i uputila je jasan zahtjev Bijeloj kući, isporučite nam sve što je zviždač napisao do četvrtka ili riskirate ozbiljnu eskalaciju u odnosima. Upravo zbog zakona šutnje Bijele kuće, mnoštvo stvari nije jasno. Nije jasno kako je točno Trump pritiskao Ukrajinu, što je htio da oni urade, a sam Trump je rekao: "Razgovor je bio većinom čestitarski, a o korupciji smo govorili u kontekstu da ne želimo da potpredsjednik Biden i njegov sin donose još korupcije u Ukrajinu".
Pobornici Trumpovog opoziva govore da je propušteno već nekoliko prilika za micanje predsjednika iz Bijele kuće, ali činjenica je da ni javnost, a ni Republikanci ne misle da bi to trebalo uraditi. A Republikanci su ključ svega.
Ukratko, predsjednički opoziv nevjerojatno je kompleksan proces koji mora proći oba doma američkog parlamenta, odbor za pravosuđe, tajnu sjednicu Senata i mnoge druge prepreke. Pravno gledano, opoziv (impeachment) je formalna optužba da je neki američki dužnosnik ogriješio se o pravila funkcije koju obnaša i nikako ne znači da se dužnosnik ogriješio o bilo koji američki zakon. Sami proces počinje kad Predstavnički, donji, dom američkog parlamenta razmotri dokaze nezavisnog istražitelja.
Istragu može početi ministarstvo pravosuđa, sami parlament ili posebno povjerenstvo. Dokazi prikupljeni tijekom istrage predstavljaju temelje kasnije optužnice koje predaju parlamentarnom povjerenstvu za pravosuđe. Povjerenstvo razmotri dokaze i počne sastavljati Članke za opoziv, kako je službeni naziv prijedloga za opoziv.
Donji dom američkog parlamenta zatim raspravlja o prikupljenim dokazima i traženju opoziva, te ako većina od 435 zastupnika podrži zaključke, dokazi i optužbe se šalju u Senat. Tamo počinje pravi proces opoziva. Optuženi, u ovom hipotetskom slučaju bi bila riječ o Trumpu, bi imao pravo na obranu. Parlamentarni odbor za pravosuđe bi u tom slučaju igrao ulogu tužitelja, a šef najvišeg američkog suda bi predsjedao suđenjem. Nakon rasprave zatvorene za javnost bi senatori javno glasali i ako bi dvije trećine zastupnika podržala optužbu, predsjednika bi maknuli s dužnosti.
Svi stručnjaci s punim pravom upozoravaju da bi se moralo dogoditi pravo čudo da Trumpa maknu s dužnosti. Samo četiri puta je Kongres ozbiljno raspravljao o opozivu nekog predsjednika. Andrew Johnson je naslijedio predsjedničku dužnost nakon atentata na Abrahama Lincolna i zastupnicima se nije svidjelo kako se odnosio prema veteranima građanskog rata i procedura je dospjela u Senat gdje nije postigla dovoljan broj glasova i Johnson je ostao u uredu.
U Donjem domu vodila se rasprava o opozivu Johna Tylera, ali na kraju se ništa nije dogodilo.
Dva znatno svježija primjera su Richarda Nixona i Billa Clintona. Nixon se suočavao s opozivom zbog afere Watergate i pretpostavlja se da bi ga stvarno i opozvali, ali on je podnio ostavku prije nego je došlo do rasprave o Senatu. Clinton je optužen za laganje pod zakletvom tijekom istrage u njegovu aferu s Monikom Lewinsky, ali je i on oslobođen svih optužbi u Senatu.
Naravno, nisu čak ni svi Demokrati bili pretjerano zagrijani za aktiviranje teške artiljerije. Sada se i to polako mijenja. Predsjednik Odbora za obavještajne službe Adam Schiff (D) u nedjelju ujutro kazao je: "Vrlo nevoljko bih se odlučio na pokretanje procesa opoziva, ali ako je predsjednik uskratio vojnu pomoć i istovremeno pokušavao natjerati vođu strane države da uradi nešto protuzakonito kao što je izvlačenje protukandidatovog prljavog rublja tijekom predsjedničke kampanje, onda opoziv možda ostaje jedini lijek za tako zlobno ponašanje".
Najoprezniji su Demokrati iz izbornih jedinica koje je Trump osvojio ili tek jedva izgubio. Ako se oni okrenu protiv Trumpa, hoće li se i Trumpovi glasači okrenuti protiv njih? Računica je nejasna, a do izbora je još dugo. Nova drama iz Washingtona mogla bi lako postati tek fusnota dramatičnog Trumpovog prvog, ali ne nužno i jedinog, mandata.
