Top News
48050 prikaza

Elita BiH je u Tutinoj kući imala kokainske partyje

Mladen Naletilić Tuta
1/5
Marko Lukunić (PIXSELL)
Uspio je zahvaljujući HDZ-u, a prije svega Gojku Šušku - obojica su se u svijet otisnuli iz rodnog Širokog Brijega

Donosimo feljton knjige "Zagrebačka mafija" najpoznatije hrvatske novinarke Jasne Babić. U prvom dijelu pročitajte odlomak o Mladenu Naletiliću Tuti.

Naletilićeva hercegovačka prijestolnica Široki Brijeg, uzdignuta do kultnog mjesta hrvatske nacionalne tradicije, komponirana je urbanistički kao drumska kasaba na putu izmedu Gruda i Mostara. Hrvatsko-katolički identitet gradića prepoznavao se isključivo po franjevačkom samostanu na najvišoj lokalnoj koti, koji i danas, u svakom pogledu, dominira širokobriješkim krajolikom. U Drugom svjetskom ratu franjevci su bili ideološki i organizacijski predvodnici ustaškog pokreta, pa su se komunistički streljački vodovi nakon propasti NDH s njima vrlo drastično obračunali. Sjećanje na to razdoblje, održavano kroz obiteljske priče, upotrijebljeno je nakon raspada Jugoslavije kao grada za novu mitologiju o avangardi hrvatske državotvornosti koja je dala i Gojka Šuška i Mladena Naletilića zvanog Tuta. 

Josip Perković Iz Udbe u RH Top News Milanović: 'Perković je čovjek HDZ-a!" Ali, tko je sve štitio Perkovića?

Premda obojica emigranti-povratnici, rodeni, štoviše, iste godine i u istom mjestu - 1946. u Širokom Brijegu - stjecajem okolnosti Naletilić i Šušak upoznali su se tek 1991. u Zagrebu.' Za razliku od Naletilića, Šušak se vratio iz Kanade kao neka vrsta izaslanika tzv. hrvatskog kulturno-socijalnog centra u gradiću Norvalu nedaleko od Toronta, koji je kao prekomorsku ispostavu utemeljila i vodila hercegovačka franjevačka provincija. 

Ureden kao tipičan "hrvatski park" s bazenom i restoranom za nedjeljna i blagdanska okupljanja nostalgičnih kanadskih Hrvata, norvalski kulturno-socijalni centar djelovao je zapravo kao političko-promidžbeno središte ideoloških nasljednika i sljedbenika ustaškog zločinca Maksa Luburića koji je prije smrti, navodno, zagovarao povijesno pomirenje ustaša i komunista, kao osnovni preduvjet samostalne hrvatske države. 

Osim otpora Vatikanu i projekta samostalne Hrvatske katoličke crkve - koja bi funkcionirala po uzoru na Srpsku pravoslavnu crkvu - norvalski fratri zagovarali su, slično Naletiliću, teroristički juriš na Jugoslaviju, stvaranje diktatorskog režima sovjetsko-staljinističkog tipa u budućoj samostalnoj Hrvatskoj, njezino teritorijalno proširenje na dobar dio Bosne i Hercegovine, te na kraju hrvatsko-srpsko zajedništvo u križarskom ratu balkanskih kršćana protiv navodnog muslimanskog širenja prema Europi. 

Demokracija nije za Hrvate koji tolike godine žive pod beogradskom čizmom; Muslimani su gori od Srba; Zapad se, za razliku od Rusa, zalaže za opstanak Jugoslavije; nije važno tko vlada Hrvatskom, samo ako je dokazani Hrvat - tako je glasilo nekoliko maksima na koje se mogao svesti politički nauk hercegovačkih fratara u Kanadi. 

Franjo Tuđman boravio je u Norvalu 1987. i upoznao Gojka Šuška kao poslovodu jedne pizzerije u glavnom kanadskom gradu Ottawi koji je opsjednut velikim bitkama Drugog svjetskog rata.' Interes za literaturu o vojsci i ratnoj strategiji bio je utoliko neobičniji što Šušak, tek sa završenom gimnazijom, nije imao baš nikakva vojničkog iskustva. Jugoslaviju je napustio 1968., kao brucoš Pedagoškog fakulteta u Rijeci, eskivirajući službeni poziv za služenje vojnoga roka, te roditeljske obveze prema tek rodenom djetetu iz prvog, kratkotrajnog braka s jednom Riječankom.

Tuđman je od norvalskih svećenika i njihovih financijera dobio prvu značajnu moralnu i financijsku podršku za osvajanje vlasti u uzdrmanoj posttitovskoj Jugoslaviji. Nekadašnji zagorski partizan, komunistički general, pa instant-povjesničar koji se svrstao u disidente tek kada je početkom 70-ih izbačen sa svih utjecajnijih političkih funkcija, zauzvrat je norvalsku doktrinu ugradio u program svoje stranke, Hrvatske demokratske zajednice, utemeljene u Zagrebu dvije godine poslije, početkom 1989. U samoj Hrvatskoj norvalske su ideje nailazile na snažan otpor, kako hadezeovaca s partizanskim backgroundom, tako i onih koji su hrvatsko odcjepljenje od Jugoslavije shvaćali kao povijesnu šan-su približavanja Zapadu i uključenja u Europsku zajednicu. 

Franjo Tuđman Žešći od Gupca Life Ukleti Tuđmanovi: Jednu su im ženu spalili kao vješticu

No hrvatsko-muslimanski rat u Bosni i Hercegovini koji je prepustio Gojku Šušku - promovirajući ga iz ministra iseljeništva u ministra obrane Republike Hrvatske - pretvoren je u eksperimentalno područje ustaško-komunističkog, odnosno fašističko-staljinističkog pakta prema norvalskim receptima nacionalnog pomirenja. Projekt se proveo utoliko lakše što je u doba SFRJ cijela Bosna i Hercegovina, nazvana "tamnim vilajetom", mnogo više od bilo koje druge republike bila idožena partijskoj represiji. 

Tako su se u ime nacionalnog pomirenja i pod Šuškovim vodstvom kao kreatori hrvatske države na teritoriju BiH, nimalo slučajno, uz emigrantske povratnike pojavili nekadašnji najrigidniji partijski čelnici i najmračniji komunistički ideolozi. Naletilića i Šuška nije zbližio samo istovjetni pijetet prema "državotvornom" nasilju, nego i snažan osjećaj solidamosti nekadašnjih emigranata iz istog hercegovačkog zavičaja. 

Bila je to ljubav na prvi pogled, tvrde svjedoci njihova prvog susreta u Šuškovu kabinetu ministra iseljeništva na Markov trgu. Izloživši jedan drugome hagiografske verzije svojih emigrantskih biografija, otkrili su mnoštvo zajedničkih hercegovačkih prijatelja, istomišljenika, čak i nekoliko daljnjih rodaka. 

Naletilić je uz Šuškovo odobravanje izložio tezu da su u prvoj fazi državotvorne revolucije najveći problem hrvatski izdajnici koji koketiraju s HDZ-ovim protivnicima, a vjerojatno i Srbima. Dogovorili su se da Naletilič okupi jedinicu, da za nju pribavi najskuplju vojnu opremu i da, pod izravnom Šuškovom kontrolom, krene u akciju čiščenja unutarnjih neprijatelja.' 

Tako je začeta Kažnjenička bojna, model po kojem su potom sastavljene sve tzv. specijahle jedinice HVO-a na teritoriju Bosne i Hercegovine. Ukratko, iako nisu znali ništa jedan o drugome, dvojicu Hercegovaca u hipu je udružio zavičajno-plemenski tip podobnosti koji se, logikom stvari, u isto vrijeme munjevito granao u sustav diktature Šuškovih Hercegovaca: prvo povratnika iz emigracije, potom Šuškovih Hercegovaca iz Širokog Brijega, potom Šuškovih bližih i daljnjih rodaka, kumova, zetova, obiteljskih prijatelja, koji su, dosljedno istom principu, povlačili za sobom članove daljnjih kumovsko-rodačkih zajednica. 

Gojko Šušak zaposlio je suprugu Đurdu na jedno od čelnih mjesta u tajnoj službi HIS, zet Ante Filipović postavljen je na visoku zapovjednu dužnost Prvog gardijskog zdruga koji se daljnjom zavičajno-rodovskom regrutacijom u manje od godinu dana popunio ljudima iz dva-tri susjedna hercegovačka sela. 

Šuškov norvalski kružok preuzeo je sve ključne propagandne institucije u Herceg Bosni i Hrvatskoj, Šuškova osobna tajnica Dunja Zloić promovirana je u pukovnicu HV-a koja je uz blagoslov svoga ministra preuzela ovlasti "sive erninencije" MORH-a. 

Njezin muž Ante Gotovina osvojio je generalski čin i status herojskog zapovjednika u oslobodilačkoj akciji "Oluja", Šuškov osobni miljenik Ljubo Ćesić, zvani Rojs, također iz Hercegovine, promaknut je do ključnog "logističara" za prijenos hrvatskog proračunskog novca u Herceg Bosnu i HVO, kojim je financiran hrvatsko-muslimanski rat.' 

Uskoro je bilo potpuno nevažno je li Hercegovac ratni profiter, švercer, ubojica, dezerter, ubija li Muslimane u samoobrani, iz uvjerenja ili zbog ratnog plijena. Biti Hercegovac, pa još k tomu Hercegovac koji se vratio kao politički emigrant - značilo je uživati status osobe koja je uzdignuta iznad svih zakonskih i moralnih mjerila. Šušak je to demonstrirao i osobnim stilom ponašanja. Plaćajući sitnije izdatke Ministarstva obrane, novac je izvlačio iz svoje službene kase u ministarskom kabinetu ili još češće iz vlastitih džepova. 

Krupnije ratne i vojne investicije godinama je financirala Privredna banka, bio je dovoljan Šuškov usmeni telefonski poziv da se u tada još državnoj bankovnoj ustanovi, bez pitanja, priznanica ili isplatnih naloga, novčanice ukrcaju u običnu torbu i transportiraju u zgradu MORH-a ili na bilo koje naznačeno odredište. Na isti se način trošio iseljenički novac namijenjen obramberdm potrebama. 

Na Šuškov zahtjev milijuni njemačkih maraka iz toga su fonda isplaćeni raznim HDZ-ovim tajkunima, favoriziranom nogometnom klubu Hrvatski dragovoljac, čak za privatnu operaciju bubrega u jednoj inozemnoj Ako bi se netko usudio postaviti pitanje o Šuškovu troškovniku, on bi uzvraćao uvijek istim objašnjenjem: rat je, Hrvatska je izložena medunarodnom embargu na uvoz oružja, pa bi svaki dokument mogao poslužiti medunarodnfin špijunima za slabljenje hrvatske obrane." 

S jedne strane kompatibilan s Tuđmanovom filozofijom pozitivnog zla koje pokreće velika povijesna zbivanja - naširoko elaboriranom u njegovoj knjizi "Bespućima povijesne zbiljnosti" - Šušak je, na drugoj strani, u Naletiliću našao vrlo pragmatično oružje za realizaciju norvalskog koncepta bez ikakve filozofske potke. Uz Naletilićevu pomoć nekadašnji poslovoda pizzerije izgradio je i održavao jednu od tri linije komunikacije izmedu Zagreba i Hercegovine. 

Prva, javna linija, odvijala se na reprezentativnoj političkoj razini i kroz državne institucije Republike Hrvatske koje su se deklarativno zalagale za savezništvo s Muslimanima i očuvanje bosanskohercegovačkog teritorijalnog integriteta. Druga razina dominacije Zagreba nad Herceg Bosnom ostvarivala se kroz strategiju krojenu na sastancima paradržavnih tijela koja su zasjedala u službenoj Tuđmanovoj rezidenciji na Pantovčaku. Tuđman je Šuškov MORH upotrebljavao za prijenos svojih strateških ratnih planova Glavnom stožeru HVO-a koji je vodio ratne operacije na hrvatsko-muslimanskim frontovima. 

Arkan Svjedok u Haagu Top News Arkanov zatvor dogovorilii su Tuđman i Milošević?

Veza izmedu Šuška i Naletilića bila je potpuno personalna i podzemna. Njezin primami cilj, kao izokrenuta stvamost deklarativne polifike bio je usmjeren na akcije u hercegbosanskoj pozadini: etničko čiščenja Muslimana, teror i fizička eliminacija HDZ-ovih političkih protivnika bilo koje nacionalne pripadnosti i očuvanje hercegovačko-emigrantskog monopola u Herceg Bosni i samoj Hrvatskoj. Kao poseban izum u radikalizacji protumuslimanskog raspoloženja, Naletilić je prvi medu HDZ-ovim spletkarima upotrijebio mehanizam koji se može nazvati trikom izokrenutih teza. 

Kako će Marinov poslije navesti u jednom od svojih izvješća HIS-u, Naletilićevi sljedbenici, podučeni da se odnosi u BiH najlakše zaoštravaju rušenjem sakralnih građevina, minirali su katoličku crkvu u Mostaru." Kako je teroristički čin, u zadanom kontekstu hrvatsko-muslimanskog rata, automatski pripisan muslimanskim snagama, Naletilićevi "kombinatori" isprovocirali su novi val hrvatskog gnjeva, pridobili nove antimuslimanske radikale, te još jednom unazadili mukotrpan proces mirovnog sporazumijevanja. Kasnijim premještajem hercegbosanske strukture u Hrvatsku, trik izokrenutih teza uskoro je općeprihvaćen kako u obavještajnom, tako i kriminalnom podzemlju. 

Nastavak na sljedećoj stranici...

  • Stranica 1/3
  • babamoje2 10:40 01.Studeni 2017.

    najgore je od svega šta još uvik u hrvatskoj nasljednici tih gov ana osvajaju vlast.ne razumin odakle u rh tolika količina idi ota koji još uvik glasadu za adz