Kada je kvar natjerao avion kompanije Norwegian Air da sleti u iranski grad Shiraz prošli mjesec, Boeing 737 našao se u presedanskoj situaciji.
Avio kompanija je poznata po dugačkim i dalekim letovima iz Europe, ali nema bazu u Iranu. Nikada prije tamo nisu letjeli. I gotovo mjesec dana nakon što su napustili Dubai, gotovo novi avion, ispostavljen Norwegian Airu u listopadu, i dalje sjedi u Shirazu.
Letjelica je, naime, zapela u sankcijama koje je na Iran postavio SAD radi Teheranovog nuklearnog programa. Sankcije brane prodaju civilnih aviona, piše The New York Times, a to uključuje i uslugu i dijelove. To je ponovno stupilo na snagu 2015. kada se predsjednik SAD-a Donald Trump povukao iz Obaminog sporazuma s Iranom koji je postepeno oslabljivao "kazne" u zamjenu za svojevrsni nadzor nad nuklearnim programom.
Da je bila riječ o tehničkoj grešci u jednom od motora telefonski je potvrdio glasnogovornik kompanije. Svih 168 putnika i šest članova posade su prošli bez ozljeda. Noć su proveli u Iranu, a sljedeći su dan odletjeli za Oslo.
No, stvari su kompliciranije za sam avion. Glasnogovornik kompanije kaže kako se Norwegian Air nikada prije nije bavio papirologijom i regulacijama poput ovog u Iranu, i da je papirologija kako bi inženjeri dobili nove dijelove "nemilosrdna". Nije mogao reći kada bi avion opet mogao poletjeti iz Irana, ako uopće.
Slučaj je dodatno podcrtao stanje u Iranu, gdje se koriste prastari avioni kupljeni iz zemalja trećeg svijeta. Restrikcije na izvoz/uvoz znače da oni koji će popravljati avion možda neće moći u zemlju unijeti nužne komponente.
Nema zaobilaženja američkih sankcija, jer baš svaki komad tehnologije ima u sebi barem 10 posto američke tehnologije, a pod Trumpovom administracijom bi dobivanje dozvole moglo biti nemoguća misija.
Kada su 2016. podignute sankcije, SAD je dao dozvolu Boeingu i Airbusu da prodaje avione (i dijelove) Iranu, a te su dozvole sada nevažeće.
Airbus je u to "zlatno doba" dostavio tri aviona, a onda ostao bez 19 milijardi teške narudžbe od Iran Aira. Boeing je pristao prodati 80 aviona Iran Airu ali ih nikada nije niti krenuo graditi.
Mali europski proizvođač, ATR, koji je u suvlasništvu Airbusa, također je isporučio 13 aviona i lobirao je kod SAD-a da mu se dozvoli prodaja još.
Iran bi avione kupio gotovo od bilo koga kako bi popunili flotu.
"Čak smo kupovali Sukhoi 100 ili avione koje su proizvele ne-europske zemlje", kaže šef Iran Air, Farzaneh Sharafbafi.
Ruski proizvođač Sukhoi kaže kako "nastavlja reducirati broj stranih komponenti" koje su potrebne za njegov Superjet 100 kao i da rade na novoj verziji aviona. Kažu kako su tražili dozvolu da se izvoze, usprkos tome što je više od 10 posto komponenata iz SAD-a, no još nisu dobili odgovor.
Stručnjaci se slažu kako je ova nezgoda odličan primjer težine i ozbiljnosti sankcija.
Mnoge zapadne kompanije rutinski prelijeću iznad Irana, kojeg se smatra sigurnim zračnim prostorom, ali jako malo internacionalnih kompanija operira sa iranskih aerodroma. British Airways je, baš kao i Air France i KLM, ukinuo letove s argumentom da nisu bili isplativi.
Primjer je to kako sankcije utječu i na sigurnost i efikasnost internacionalne avijacije. Letjeti u Iranu je kao voziti automobil na Kubi, kažu stručnjaci, moraš naučiti kako biti samodostatan.
