Daphne Caruana Galizia napisala je u ponedjeljak na svom popularnom blogu: "Gdje god se osvrneš, posvuda su lopovi. Situacija je očajna." Bilo je 14.35 sati, 25 minuta potom ušla je u svoj automobil i eksplodirala skupa s njim. Ubojstvo novinara gadan je skandal za skoro svaki režim u svijetu, kamoli onda ne za jednu članicu EU-a kao što je Malta.
Problem sa slučajem 53-godišnje Galizie, popularne istraživačke novinarke čiji su tekstovi bili sarkastični, oštri, nemilosrdni, u tome je što je u ovoj maloj otočnoj naciji sva sila onih koji su imali motiv riješiti je se na ovaj način. Otkako su globalni zviždači i sva pripadajuća hacktivistička infrastruktura objavili "Panama papers", Galizia se toga prihvatila noktima i zubima.
Na sve strane je dalje slijedila informacije; lokalnog milijunaša pritisnula je uza zid dokazivanjem da si je bespravno sagradio privatni zoološki vrt, razbila je jednog narko-dilera, nizala je jednog za drugim vladine ministre, zatim i novoizabranog vođu opozicije, u spektakularnom političkom skandalu razotkrila je aferu koja je uključivala premijera Josepha Muscata, vladajuću obitelj Azerbejdžana i strukturu pomagača i podmićivanja.
Optužila je Keitha Scembrija, šefa ureda premijera, i ministra energetike Konrada Mizzija da su preko panamskih kompanija u vlasništvu kompanija s Novog Zelanda primali novac od bogatih Rusa, a zauzvrat im sređivali malteške putovnice. Uslijedili su čak ulični prosvjedi, Bruxelles je bio zatečen skandalom. Vlada je potom jedva preživjela glasanje o povjerenju, što je bila direktna posljedica njenog kopanja po grijesima političkih elita.
Pa je nakon posjeta ministara Azerbejdžanu i optužbi da su poslove s krutom autoritarnom vladom naftom bogate države sklapali u zamjenu za izdašnu naknadu za svoje usluge, otkrila da se u priči spominje i tvrtka Egrant, da je vlasnica tvrtke Michelle Muscat, da se tu negdje dogodio čudan transfer milijun dolara koliko je tvrtki uplatila na račun Leyla Aliyeva, kći predsjednika Azerbejdžana.
Bavila se osim toga još i puno više razotkrivanjem klasičnog organiziranog kriminala, a sve što je napisala posljednjih godina, posebno od travnja 2016., objašnjavalo je da se Malta pretvorila u mafijašku državu s korumpiranim političarima, s biznismenima koji naveliko peru novac i podmićuju, s pravosuđem koje je nekad nesposobno, nekad nevoljno boriti se protiv toga.
U posljednjih 10 godina nacija površine nešto manje od Brača i od 445.000 stanovnika imala je čak 15 ubojstava u mafijaškom stilu, među ostalim i s dizanjem automobila u zrak. Posljednje u nizu bilo je ubojstvo novinarke. Samo, ovaj put se čini da je taj netko prešao crvenu liniju. Premijer je, čini se zabrinut da bi i njega netko mogao prozivati kao onoga s motivom, javno rekao da to što je ona proganjala i njega osobno, apsolutno ne utječe na to da je njeno ubojstvo jezivo i neprihvatljivo.
Consuelo Scerri Herrera, istražitelj kojega je automatizmom dopalo da istražuje njeno ubojstvo, čini se da to neće moći jer je Galizia proganjala i njega, da će istragu preuzeti netko drugi. Uopće, s obzirom na šok koji je ubojstvo novinarke izazvalo među europarlamentarcima i po pojedinim vodećim vladama EU-a, nije nemoguće, kao što se već na Malti i spominje, da ova pravosudno poljuljana zemlja milom ili silom zamoli za pomoć u istrazi i izvana.
Njemački europarlamentarac Sven Giegold otvoreno je usporedio ovo što se dogodilo na Malti sa stanjem sa sigurnosti novinara u "Putinovoj Rusiji", a on nije nipošto jedini. Ubijena novinarka Caruana Galizia iza sebe je ostavila troje djece i supruga. Jedan od njenih sinova, onaj koji je bio vrlo blizu u trenutku eksplozije, javno je kazao: "Moju majku su ubili zato što je stajala između vladavine zakona i onih koji su to pokušavali rušiti."
