"Vođe RAF-a su u međuvremenu, po službenom priopćenju Njemačke, u zatvoru u Münchenu počinili samoubojstvo vatrenim oružjem, pa je ministar Herljević dočekao ministra Bauma riječima: ‘Dobro ste obavili ono u Stammheimu (zatvor u Stuttgartu), ja bih isto tako’. Svjedok Baum, kad sam ga o tome događaju pitao, nije negirao ili na bilo koji način osporio Herljevića. Sudsko vijeće je bilo malo u šoku. To je bio Hladni rat. Čak je i naveo da su se Herljević i on dobro razumjeli", prenio je u knjizi Nobilo taj dio njegova svjedočenja.
Nobilo je Bauma pitao i to je li mu pri tom susretu Herljević predložio da vlada Njemačke riješi problem s terorističkim napadom iz ekstremnih krugova, poput HRB-a, HDP-a i "luburićevaca", odnosno da to riješi SFRJ. Baum je rekao da se ne sjeća, ali da bi se "od Herljevića takva izjava mogla očekivati". Ovim dijelom svjedočenja Nobilo je očito htio kompletirati sliku o odnosima između dvije zemlje. Vlade su, s jedne strane, surađivale, dok su tajne službe ratovale u klasičnom hladnoratovskom odnosu.
Tako je 5. rujna 1983. njemački predsjednik Karl Carstens tijekom posjeta Beogradu rekao ministru vanjskih poslova Lazaru Mojsovu da jugoslavenska služba ima neposredne veze s konzulatima u SR Njemačkoj te da se do sada pazilo na "značenje bilateralnih odnosa za situaciju u Europi". Bila je to izjava na tragu toga da se više neće trpjeti aktivnosti jugoslavenskih tajnih službi po Njemačkoj, od onih najbenignijih do onih koje su završavale s metkom u cijevi. Mojsov mu je to odlučno zanijekao, jer malo koji diplomat bi bio tako blesav da priznaje takve stvari čak i kad su najočitije. Osim ako bi bila riječ o najtajnijim razgovorima.
"Genscher je - slično kao što je to već učinio 1979. godine - spasio stvar ukazujući na situacije u kojima političko rukovodstvo ne zna za pojedinosti aktivnosti službi. Stoga je taj napad završio povlačenjem, a iz jugoslavenskih spisa možemo saznati da se Genscher čak i ispričao za kritičko izvještavanje o djelovanju jugoslavenskih tajnih službi u SR Njemačkoj.
Budući da su ‘zločini’, po riječima mjerodavne referade njemačkog ministarstva vanjskih poslova, ‘počinjeni s velikom pažnjom i preciznošću’, uslijed čega nisu stradali Nijemci, zapadnonjemačka tijela vlasti mogla su seriju usmrćenja koja je nadilazila granice zemalja i od koje se gotovo pola dogodilo na njihovu tlu smatrati ‘internim problemom Jugoslavena’ - tako se Helmut Kohl izrazio na zatvorenom sastanku u studenome 1983. godine", napisao je Nobilo.
On dalje nije iz toga izvlačio nikakve zaključke, ali je očito da je ciljao na to da je to jedan od najvećih njemačkih kancelara u povijesti rekao samo četiri mjeseca nakon ubojstva Đurekovića.
Ono po čemu je ovo suđenje također bilo zanimljivo niz je gadnih trenutaka iz novije povijesti čiji su odjeci izlazili na površinu, ponekad i neki novi detalji, a kad je bila riječ i o već poznatim činjenicama, pojavljivale su se nekad i u intrigantnom kontekstu.
Nobilo je, dok je saslušavao Vinka Sindičića, čovjeka Udbe za "posebne zadatke", konstatirao da se Sindičić 1972. iz Njemačke vratio u Jugoslaviju.
"Je li Vaša odluka uzrokovana strahom zbog ubojstva obitelji Ševo?", pitao ga je Nobilo.
"Ne, Nijemci to nisu niti znali", odgovorio je Sindičić.
Nobilo mu je tad pročitao izjavu jednog od direktnih aktera, Dragina: "S obzirom na ubojstvo obitelji Ševo, mi smo mu savjetovali povratak u Rijeku. Poslušao je naše savjete".
"Jeste li za SDS špijunirali Senića i Ševu?", pitao ga je Nobilo.
U tom trenutku je sudac Dauster upao da svjedok ne mora odgovoriti. Predstavnik tužiteljstva dodao je da se Sindičić može pozvati na članak 55. njemačkog kaznenog zakona. Značilo je to da se Sindičić može pozvati na neobavezu da svjedoči, ako bi taj dio svjedočenja teretio njega na bilo koji način.
"Otac gospodina Ševe bio je suradnik SDS-a. Dalje se pozivam na 55.", odgovorio je Sindičić.
Nobilo je na to konstatirao da iz izvještaja SDS-a, koji se nalaze u sudskom spisu, proizlazi da je Sindičić intenzivno špijunirao Senića i Ševu, bio u njihovoj blizini. To što su baš tad ubijeni, očito je razlog zašto se Sindičić na sudu pozvao na članak 55., odgovarajući na pitanje o ubojstvu obitelji Ševo.
Na suđenju Perkoviću i Mustaču, ubojstvo Bruna Bušića iz 1978. povremeno se spominjalo, u jednom trenutku tek zato da bi se objasnio modus operandi odjela za emigracije saveznog SDB-a, kad bi se kretalo u likvidaciju osobe za koju su procijenili da je ekstremist i prijetnja kao militant. Riječ je bila o iskazu Blagoja Zelića, bivšeg šefa II. odjela, onoga za emigraciju, splitskog SDS-a.
Iskaz je dao pred Okružnim sudom u Zagrebu 15. listopada 1993., iz kojeg je vidljivo da su akcijom rukovodili Stanko Čolak i Mićo Marčeta iz saveznog SDB-a, koji su bili u Parizu. Pored Čolaka i Marčete, u Pariz su došla trojica pripadnika SDS-a iz Hrvatske: Maks Manfreda, Jerko Dragin i Blagoje Zelić. Dakle, ukupno pet profesionalnih pripadnika jugoslavenskih tajnih službi. Svaki od trojice službenika hrvatskog SDS-a u Parizu je imao po jednog suradnika. Dakle, najmanje je osmero ljudi bilo u akciji. Akcijom je rukovodio Stanko Čolak iz saveznog SDB-a.
Čolak je jedini primao sve informacije iz svih izvora. U Parizu su boravili četiri ili pet dana. Kad je Stanko Čolak primio informaciju gdje i kad će se Bušić pojaviti, naredio je svima da do večeri napuste Pariz. Kako se Jerko Dragin iz SDS-ova riječkog Centra bunio, jer nije znao što je s njegovim suradnikom, pa je čak rekao da neće napustiti Pariz, Čolak je energično naredio napuštanje Pariza. Rekao je da o tome nema razgovora i da moraju ispuniti njegov nalog. U noći kad su već bili na putu u Jugoslaviju, ubijen je Bušić.
Tu se očito ne imenuju ljudi ili čovjek koji je direktno likvidirao Bušića, ali se ipak imenuje pet od osam uključenih u akciju. A Nobilo očito nije bez vraga naveo dio Zelićeva svjedočenja da se Dragin iz centra "Službe" iz Rijeke bunio jer "nije znao što je s njegovim suradnikom". Ispada da je bio još najmanje jedan čovjek iz riječkog centra, možda čak i neposredni ubojica.
Pa ako se zna da se za atentate takvog kalibra nisu uzimali neprovjereni tipovi, nego itekako dokazani "killeri", te ako se uzme u obzir da bi taj čovjek bio iz Rijeke, krug kandidata za neposrednog ubojicu Bušića ekstremno se sužava.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
drug dolanci špiljak su bili umiješani u to ubojstvo đureković je bio povezan s njima