Skrivao se najprije u ribarskim kućicama i na brodovima po Kornatima, na Dugom otoku i Ugljanu. Svaki put bih unajmio drugi brod i otišao do otoka na kojemu se Ante trenutno nalazio, odnoseći mu hranu i čistu odjeću. A onda je otišao u inozemstvo... Željko Dilber, kum generala Ante Gotovine i prijatelj od najvećeg povjerenja, iznenada je progovorio o četiri misteriozne godine u kojima se Gotovina skrivao i u kojima su ga tražile sve obavještajne službe ovog svijeta. Jedini je znao gdje se general skrivao tijekom četiri godine bijega. Povod za Dilberov istup je snimanje Vrdoljakova filma o Gotovini, no mnogi su ostali začuđeni činjenicom da je Dilber odjednom i prilično otvoreno iznio brojne detalje o Gotovininu bijegu.
Još više je sada Dilber rekao za Express, potvrdivši da ga je posjećivao tijekom sve četiri godine bijega (od 7. srpnja 2001. godine do uhićenja 7. prosinca 2005. na Tenerifeu), i to po cijelom svijetu! "Da, tijekom četiri godine bijega sastajao sam se s njim po cijelom svijetu iako sam bio praćen. To bi bilo otprilike svaka dva mjeseca. I da, bilo me jako strah. Bile su to prave avanture. Kako me ne bi uhvatili, znao sam, naprimjer, osobnom iskaznicom preći granicu s Italijom, potom ostaviti auto u Trstu, zatim avionom ići za Milano pa vlakom do Rima i onda opet avionom do Madrida. Uvijek sam išao sam, Dunja bi otprilike znala, a kad bih se vratio, sve bih joj detaljno ispričao", rekao je za Express Željko Dilber.
Dodao je da je general tražio da mu donese knjige, posebno one iz povijesti umjetnosti, čak i CD-ove klape Intrade.Istina, kad god bi izdali novi CD, tražio je da mu donesemrekao je Dilber. Dilberu je danas prilično stalo da se razjasni jedna stvar, da nije Dunja Gotovina, točnije njen poziv s mobitela, skrivio lociranje i uhićenje generala Gotovine. "Nikad Dunja, kao ni ja, nismo zvali njega, već je uvijek on nas zvao. Ante je uvijek birao kad će zvati i nitko od nas nije imao njegov broj. Naravno, svi smo mijenjali brojeve, a dogovorili bi se načelno danas razgovaramo. Tad bi mu na određeni način poslali novi broj", objasnio je Dilber. Za Zadarski list progovorio je i o prva dva mjeseca bijega generala. "Istina je da sam jedini znao gdje je Ante i da radi njegove sigurnosti to nije znala ni njegova supruga.
Kako je Dunja sve to vrijeme bila pod nadzorom, morali smo paziti da sastanak s obitelji ne bi otkrio Antin položaj, te sam ja jedini kontaktirao s njim. Što se tiče mjesta njegova skrivanja, evo, prvi put ću reći gdje se nalazio i kako sam odlazio tamo. Skrivao se u ribarskim kućicama i na brodovima po Kornatima, na Dugom otoku i Ugljanu. Nikad tamo nisam odlazio svojim brodom jer sam znao da me prate. Svaki put bih unajmio drugi brod i otišao do otoka na kojemu se Ante trenutno nalazio, odnoseći mu hranu i čistu odjeću. Skrivanje po ovim otocima trajalo je dva mjeseca, a onda je prešao granicu i sklonio se u inozemstvu", otkrio je Dilber. U Vrdoljakovu filmu bit će, kažu, otkriveno još detalja o Gotovininu četverogodišnjem skrivanju i bijegu:
"Vrdoljak se nekoliko puta sastao s Antom, koji nije imao nikakvih intervencija na sadržaj filma, samo mu je rekao da ga pozove na promociju. Ipak, vjerujem da će Anti i meni biti dana prilika uoči promocije pogledati film kako bismo utvrdili odgovara li radnja činjenicama. Ne mislimo intervenirati u sadržaj osim, naravno, ako je riječ o nekim neistinama. Jer kad se već snima film o Gotovini, zaista bih volio da prije svega bude temeljen na činjenicama", kaže Dilber. Unatoč iznenadnom Dilberovu istupu, nad pričom o Gotovininu bijegu i dalje su brojni upitnici, četverogodišnje skrivanje imalo je duboki utjecaj na hrvatsku vanjsku politiku, ali i na poziciju obavještajne zajednice, pa i drugih službi koje su djelovale na području RH.
Neke od posljedica toga bijega, kažu oni upućeni (a ponešto se može pročitati i na prvim stranicama tiskanog izdanja Expressa), osjećamo još i danas. Gotovina izbjegava svaki razgovor o politici i o svom bijegu. Ponekad ruča s Milanovićem, znao je popiti i kavu s Karamarkom, a posvećen je uzgoju tune. Svejedno, u rijetkim istupima znao je okrenuti i leđa HDZ-u: podržao je Milanovićevu politiku prema izbjeglicama (izjavom da vojsci nije mjesto na granici), a stao je i na Orepićevu stranu u kadroviranju u MUP-u.
