Tijekom povijesnog posjeta Kubi, američki predsjednik Barack Obama obećao je svojem domaćinu Raulu Castru kako će razmotriti ukidanje ili barem ublažavanje trgovinskog embarga koji iscrpljuje gospodarstvo te zemlje ionako urušeno dugogodišnjim komunističkim upravljanjem.
Međutim, nije se ozbiljnije osvrtao na njegov zahtjev da SAD vrati Kubi Guantanamo, prostor od 117 četvornih kilometara tla i mora na istoku tog otoka, gdje se nalazi američka vojna baza, a od 2002. godine i poznati zloglasni zatvor.
Barack Obama smatra kako zatvor treba zatvoriti, ali pomorska baza ostaje do daljnjeg, poručeno je Castru iz Bijele kuće. To - do daljnjeg - može značiti vječno.
Amerikanci su, naime, od Kube unajmili taj prostor još 1903. godine na “neodređeno vrijeme”, nakon što su pet godina ranije otjerali Španjolce.
Za unajmljivanje baze, inače smještene u gotovo pustinjskom, istočnom dijelu otoka, dogovorili su se kako će plaćati godišnju najamninu od 2000 zlatnika. Preračunato u papirnati novac to od 1934. godine iznosi - 4085 američkih dolara i nije se mijenjalo do danas.
Administracija u Washingtonu svake godine uredno i na vrijeme podmiruje taj iznos te ga dostavlja na račun kubanskim vlastima koje ga ne diraju. Učinili su to samo jednom, 1959. godine, kad su revolucionari Fidela Castra došli na vlast u Havani.
Tada su Amerikanci bazu ogradili 28 kilometara dugom bodljikavom ogradom, postavili stražarske kule i 60.000 nagaznih mina. Kubanci su, s druge strane, prostor od oko 30 kilometara uokolo baze proglasili militariziranom zonom u koju civili nemaju pristupa.
Američki marinci uz tu granicu i danas navodno međusobno komuniciraju zatvorenih usta kako ih kubanski vojnici, koji ih gledaju dalekozorom sa svojih stražarskih uzvišenja, ne bi razumjeli.
Nose i ogrlice s identifikacijskim oznakama, jednu oko vrata a drugu u čizmama, u slučaju da im tijelo bude razneseno. No možda je ipak više riječ o oprezu, pa i mitu, jer unatoč stalnim političkim trvenjima i međusobnom neprijateljstvu, nisu zabilježeni slučajevi njhova sukobljavanja.
U toj bazi inače živi oko 7000 američkih vojnika i službenika. Pravi mali grad koji se sastoji iz dijela u kojem se nalaze vojnarne i skladišta te onog pod nazivom Delta, u kojem je smješten zatvor.
Između je omanje središte s oko deset restorana (među njima je i McDonalds), kinodvoranom, trgovinama i prostorima za druženje.
Novinarima koji su im tamo zadnjih godina dolazili u organizirane i od vlade kontrolirane posjete, tamo stacionirani marinci požalili su se kako im je zapravo dosadno. Jedan dan nalikuje na drugi.
Bave se ronjenjem, posvećuju se društvenim igrama, a neki pokušavaju imitirati život iz domovine. Tako, primjerice, zaljubljenici u golf, kad se posvećuju toj strasti, sa sobom nose busen umjetne trave, s koje palicom udaraju lopticu koja pada u okolnu pjeskovitu pustoš.
Novinarima nisu ništa govorili o tome kako i na koji način se ophode prema osumnjičenicima za islamistički terorizam, koji su smješteni u metalnim kavezima.
Upravo zbog nehumanog načina postupanja s njima, o čemu su procurile u javnost informacije, Obama je uoči dolaska na vlast dao obećanje kako će zatvoriti taj zatvor. Uskoro mu istječe i drugi predsjednički mandat, ali od toga, prema svemu sudeći, neće biti ništa.
Guantanamo i dalje “radi”, jedino ih je manji broj u odnosu na onaj od prije nekoliko godina, kada ih je najviše bilo oko 550. Trenutačno je tamo 91 zarobljenik, od kojih svaki američke porezne obveznike košta, kako su neki izračunali, oko 3 milijuna dolara godišnje.
Njih 35 uskoro će biti poslano u svoje matične države, ali pod uvjetom da ih tamošnje vlasti također drže u pritvoru, deset će ići na vojni sud, a ostalih 45 i dalje će biti “pod obradom”.
Ti zarobljenici, odnosno neprijateljski borci, kako ih nazivaju, smješteni su u Guantanamu upravo zato da ne bi bili na američkom tlu jer bi se onda na njih odnosili američki zakoni.
Imali bi pravo na odvjetnike, suđenje, mogli bi uživati prava zajamčena Ustavom SAD-a. Kad su na Kubi, ništa od toga na njih se ne odnosi, pa čak ni pravo na suđenje.
Mogli su biti držani u zatvoru do daljnjeg, neograničeno. Zbog toga, ali možda još više zbog torture kojoj su neki od njih bili podvrgavani tijekom ispitivanja, protiv takvog postupanja prosvjedovale su mnoge udruge za zaštitu ljudskih prava.
I Ujedinjeni narodi su svojedobno zatražili zatvaranje tog zatvora prvenstveno zbog toga što zatočenici nisu imali izgleda da im se na sudu utvrdi krivnja.
Njihova pozicija bila je posebna i stoga jer su tamo dovoženi kao osumnjičenici za pripadnost terorističkim organizacijama iza kojih formalno nije stajala nijedna država te se onda na njih nisu mogla odnositi pravila vezana uz ratne zarobljenike.
Zato američke vlasti nisu ni pomišljale da ih predaju civilnim sudovima. Baš kao i najam Guantanama, i oni su bili osuđeni na boravak tamo “do daljnjeg”.
Dakako, među njima je bilo dosta onih koji su svojim terorističkim aktivnostima prouzročili mnoštvo civilnih žrtava, međutim, bilo je i slučajeva kad su neki bez ikakvih dokaza i krivnje držani godinama u tim kazamatima, da bi na kraju bili pušteni na slobodu.
Ni nakon toga nisu imali pravo ni na kakvu odštetu. Zato je Guantanamo svojevrsna crna mrlja američkog političkog i pravnog sustava.
Zbog toga je i Obama htio završiti tu priču.“Zadržavanje Guantanama proturječi našim vrijednostima, to potkopava naš ugled u svijetu i šteti našim nastojanjima za održavanjem najviših standarda pravne države“, rekao je nedavno naglasivši kako bi to bilo “zatvaranje jednog poglavlja naše povijesti”.
Međutim, u američkoj politici i dalje su jake snage koje se tome suprostavljaju. Kritike Obami uputio je i Paul Ryan, republikanski predsjednik Kongresa.
“Nećemo riskirati našu nacionalnu sigurnost radi predizbornog obećanja”, kazao je. Te snage posebice su ojačale nakon najnovijih terorističkih napada u Parizu i Bruxellesu. Na suprotnoj strani nalazi se i mogući novi stanar Bijele kuće, kontroverzni republikanski kandidat Donald Trump, koji se protivi njegovu zatvaranju. “Natrpat ćemo Guantanamo lošim dečkima”, najavio je prije mjesec dana.
Tako će do daljnjeg u Guantanamu biti i američki zatvor, kao što će do daljnjeg, i Guantanamo ostati američka baza na kubanskog tlu.
Svojedobno je to bio jedini teritorij SAD-a u nekoj zemlji s kojom nije imala diplomatske odnose.
Oni će se možda uskoro uspostaviti, ali nema izgleda da bi Amerika mogla odustati od međudržavnog ugovora iz 1903. kojim je taj prostor unajmila na neodređeno vrijeme.
Inače, ta baza je smještena na ulazu u zaljev istog imena, u blizini se nalazi i kubanski grad s oko 200.000 stanovnika, koji se tako zove.
O tome mjestu pjeva i nadaleko poznata “Guantanamera“ (djevojka iz Guantanama), pjesma inspirirana poemom Josea Martija, oca kubanske nacije, za koju je glazbu skladao Fernandez Dias.
Putopisi zaljubljenika u Kubu (godišnje u tu zemlju dolazi oko tri milijuna turista) otkrivaju i mjestašce Caimaneru, smješteno vrlo blizu američke baze.
Svjedoče o siromaštvu vidljivom na svakom koraku i zapuštenosti gradića čiji je jedan od simbola garaža puna zahrđalih i napuštenih autobusa.
Stanovništvo živi od prerade šećerne trske i vune. Voze automobile koji su bili novi prije više od pola stoljeća, nemaju novca za kupnju računala ili pretplatu za internet jer su i deseterostruko skuplji od njihovih proizvođačkih cijena.
A prosječna plaća na Kubi je, ovisno o izvoru, oko petnaestak dolara. Dakako, tako nizak standard ne tiče se političke elite okupljene oko obitelji Castro, koja i dalje vlada tom zemljom.
Unatoč određenim demokratskim pomacima, za većinu se na Kubi i dalje ništa nije promijenilo.
I dalje postoje disidenti po zatvorima, kontrola medija, i pompozno odavanje počasti komunističkim liderima koji su ih svojom politikom i doveli u tu bijedu.
Čak i ovi mali pomaci koji se sada događaju u odnosima između SAD-a i Kube izazivaju zazor kod ostarjelog Fidela Castra, koji je nedavno izjavio kako se baš i ne slaže s politikom koju provodi njegov brat Raul.
No ono što će se u sljedećim godinama događati na Kubi očito se neće previše odraziti na poziciju američke vojne boze u Guantanamu.
Dok je u svojoj ranoj fazi služila kao logistička, prekrcajna luka za američke brodove koji su operirali Karibima, danas je zbog tamošnjeg zatvora dobila posve drugo značenje.
Obama je htio skinuti tu stigmu s američkih pleća, međutim, čini se kako su u američkoj politici snažniji oni kojima to ne smeta.
Zato će Guantanamo, barem i u bližoj budućnosti, i dalje biti mjestom koje će asocirati na torturu i prostor okružen mitraljeskim gnijezdima, električnim ogradama i minskim poljima.
Tako je to s ugovorima koji se potpisuju na neodređeno vrijeme i u kojima stoji klauzula da se mogu mijenjati tek uz pristanak obje strana.
U toj percepciji ništa ne može promijeniti ni spomenuta “Guantanamera”, za mnoge jedna od najljepših pjesama na španjolskom jeziku, koja je, usput budi rečeno, prije četiri godine bila i najizvođenija pjesma u Hrvatskoj.
