Tehno
9860 prikaza

Zašto Nijemci ne žele ograničenja brzine na autocesti

Autocesta u Njemačkoj
Silas Stein/DPA/PIXSELL
Policijski presretači, radari i kamere uobičajena su pojava diljem svijeta, osim kod Švaba

Čini se da to nema veze s mozgom. Njemačka bi bez ikakvih troškova smanjila svoju sramotno visoku emisiju zagađenja CO2, a usput bi spasila i određeni broj života ljudi. Ali, kada se vladina komisija u siječnju drznula najaviti ideju o ograničavanju brzine na autoputovima, umalo je došlo do nereda. U radijske emisije su se javljali razljućeni vozači. Sindikalni vođe navukli su žute prsluke, kao da će u ulične prosvjede. A krajnja desnica iskoristila je gnjev kao priliku da "dokaže državno davljenje". Ograničenje brzine na autoputovima "suprotno je zdravom razumu" ubrzo je izjavio ministar prometa, iako su to predložili njegovi vlastiti stručnjaci.

I to je bilo to. U skladu s time da kvazivjerske nacionalne opsesije mogu obuhvatiti velike dijelove stanovništva neke zemlje, njemačka averzija prema ograničenju brzine može se usporediti s onom u SAD-u prema kontroli oružja i onom u Japanu prema ukidanju kitolova. Uz nekoliko izuzetaka, kao što su Afganistan ili Isle of Man, ograničenje brzine na autoputu postoji svugdje u svijetu. Ali, ovo je Njemačka, samoproglašena "automobilska nacija", u kojoj je Karl Benz izgradio prvi automobil i gdje su automobili ne samo izvozni artikal od najvećeg ponosa, nego i simbol nacionalnog identiteta. To je i zemlja u kojoj je, u najmračnijem dobu, Hitler položio kamen temeljac za mrežu višetračnih cesta, koje su u postratnom razdoblju ipak urodile ekonomskom uspjehu i slobodi. Nazovite te njemačkim divljim zapadom: Autobahn je mjesto u izrazito reguliranom društvu u kojem nema pravila i to mjesto je sveto.

Franz-Peter Tebartz-van Elst BAHATOST Top News Biskup "bling bling" spiskao milijune za dizajnerske kade

"To je vrlo emotivna tema", kazao je Stefan Gerwens, šef transporta i mobilnosti pri ADAC-u, automobilskom klubu od 20 milijuna članova, koji se protivi bilo kakvom ograničenju brzine.

Tako emotivna tema da činjenice i brojke znače jako malo. Njemačka jako zaostaje za ispunjenjem svojih klimatskih ciljeva 2020., tako da je vlada angažirala skupinu stručnjaka kako bi pronašli način za smanjivanje zagađenja s CO2 u prometu. Automobili su odgovorni za 11 posto sveg zagađenja i taj udio raste. Ograničenje brzine na autoputu od 120 kilometara na sat nadoknadilo bi petinu zaostatka Njemačke do cilja postavljenog za 2020. u prometnom sektoru, navode stručnjaci za okoliš.

"Od svih zasebnih mjera, ova bi bila najdjelotvornija, a ne košta ništa", kazala je Dorothee Saar iz Deutsche Umwelthilfe, neprofitne ekološke organizacije koja je lobirala za ograničenje.

"Ali kada dođemo do automobila, rasprava postane iracionalna", uzdahnula je Saar.

Novac u blagajni Loše vijesti Ekonomix Čak tri najveće ekonomske sile u padu - što tek čeka nas?

Ograničenje brzine već postoji na oko 30 posto autoputova ili ugrubo 13.000 kilometara Autobahna, kako bi se smanjila buka u blizini naselja i kako bi se smanjio sigurnosni rizik na cestama za koje se procjenjuje da nisu pogodne za neograničenu jurnjavu. Broj prometnih nesreća s mrtvima na dionicama Autobahna na kojima je brzina ograničen, 26 posto je manji nego na onima na kojima nema ograničenja. 2017. godine na Autobahnu je izginulo 409 ljudi i, prema Njemačkom uredu za statistiku, u skoro polovici slučajeva uzrok nesreće bio je neprilagođena brzina.

Ali to nije utjecalo na javno mnijenje. Oko polovice Nijemaca protivi se ograničenju brzine na Autobahnu, udio koji se nije mijenjao tijekom proteklog desetljeća, navodi Michael Kunert, direktor tvrtke za ispitivanje javnog mišljenja "Infratest Dimap". Ograničenje brzine na Autobahnu izvelo bi znatnu manjinu ljudi "na barikade", kazao je Kunert. Ili, dodao je, u najmanju ruku bi ih "ponukalo da više ne glasaju za onu stranku koja je to provela". Jednom, tijekom naftne krize 1973., njemački ministar prometa iskušao je sreću i uveo ograničenje brzine. U to vrijeme broj mrtvih na cestama bio je 20.000, šest puta više godišnje nego danas, a uz nebeske cijene nafte, Laruitz Lauritzen smatrao je da bi Nijemci mogli shvatiti koristi spašavanja dijela života i određenog novca potrošenog na benzin. Ograničenje brzine trajalo je četiri mjeseca, a ne puno duže od toga i Lauritzen.

Luka Ploče Zaobišli nas Top News Novi Put svile: Hrvatske nema nigdje, gubimo milijarde

Ovaj eksperiment doveo je do kampanje "Freie Fahrt für freie Bürger!", odnosno "Slobodna vožnja slobodnim građanima!", najmoćniji slogan automobilskog lobija sve do danas, takav da ga političke stranke i proizvođači automobila još uvijek koriste, poput nepisanog drugog amandmana.

"Sve je to zbog slobode", kazao je John C. Kornblum, bivši ambasador SAD-au Njemačkoj u koju je doselio još u 60-ima i koji ovdje živi (i vozi) još i danas.

"U tom smislu to je zbilja poput kontrole naoružanja", dodao je, doduše, uz puno manje mrtvih. "Tu su svi razumni argumenti, ali jedva da ima ikakvog smisla pokušati voditi razumnu debatu."

Prvi Autobahn je izgrađen 1932. između Kölna i Bonna, ali je nakon dolaska nacista na vlast ta dionica svedena na razinu puke "državne ceste", sve kako bi Hitler mogao tvrditi da je baš on pokrenuo gradnju Autobahna. 1937. godine 20-godišnji John F. Kennedy poslao je kući ludo pismo u kojem je opisao svoje iskustvo vožnje Autobahnom "bez ograničenja brzine". Godinu poslije Bernd Rosemeyer, njemački trkač i član SS-a, koristio je Autobahn za postizanje brzinskog rekorda. Sve dok se pri brzini od 400 kilometara na sat nije zabio u most i poginuo kao nacionalni junak. Tijekom Drugog svjetskog rata ograničenje brzine je uvedeno kako bi se štedjelo na gorivu. Ali je to brzo ukinuto nakon rata.

Ilustracija za iseljavanje Bijeg na Zapad Life Samo u Njemačku u dvije godine iselio grad veličine Osijeka

"Previše ljudi ideju o ograničenju brzine osjeća kao napad na muškost, kao da bismo postali mekši, da bismo degenerirali", kazao je Erhard Schütz, umirovljeni profesor i stručnjak za povijest Autobahna. Danas je dovoženje bogatih posjetitelja iz cijelog svijeta koji žele iskusiti uzbuđenje njemačkog jurcanja, veliki biznis turističkih kompanija.

"Sanjate li o vožnji punim gasom njemačkim Autobahnom u superautomobilu koji će vas raspametiti s apsolutno NIKAKVIM OGRANIČENJIMA BRZINE?", oglasio je jedan na svojim internetskim stranicama.

U ponudi je 80 minuta vožnje Porscheom po cijeni od 699 eura, skupa s instruktorom vožnje i "punim osiguranjem". Čak i marketinška kampanja njemačke vlade, dugogodišnjeg odanog saveznika njemačke autoindustrije, navodi vožnju po Autobahnu kao jednu od "sedam stvari koje morate napraviti kada ste u Njemačkoj", odmah uz posjet bavarskom dvorcu Neuschwanstein i slušanju hamburške filharmonije. Kao pomoć njemačko ministarstvo vanjskih poslova donosi i vodič od deset točaka kako preživjeti Autobahn. Jedna od glavnih uputa je: Pazite na brzinu.

"Lijevi trak je za brzu vožnju, ekstremno brzu. Pazite na automobile koji zlostavljaju one koji se sporije kreću kako bi ih izgurali žestokim trubljenjem i neprestanim bljeskanjem dugim svjetlima", stoji u vodiču.

Kako biste izbjegli nesreću, držite sigurnu udaljenost. Koja je sigurna udaljenost pri 300 kilometara na sat? To se, objašnjava vodič, lako može izračunati ako podijelite brzinu kojom vozite s dva i brojku koja vam ostane smatrate udaljenosti u metrima koju morate ostaviti između sebe i automobila ispred vas. Lako zar ne?

Kornblum se sjeća kada bi poveo užasnute američke diplomate u vožnju.

"Prva reakcija je počinjanje vrištanja 'umrijet ćemo!' To naprosto ne mogu podnijeti."

Ili kako je to opisao glumac Tom Hanks: "Bez obzira kako brzo vozite u Njemačkoj, netko će voziti brže od vas."

U američkoj vojnoj bazi kod Ramsteina Sara Voigt iz Ohioa prisjetila se kako je prvi put vozila na Autobahnu prije dvije godine. Prijatelj joj stalno govorio da je sigurnosna prijetnja i po sebe i po druge, jer je vozila presporo.

"Morali smo stati sa strane i zamijeniti se. Bilo je strašno", kazala je.

Izvan Autobahna Njemačka je puna pravila. Neke lokalne vlasti propisuju čak i boju suncobrana. U Njemačkoj je dopušteno i da vozite goli. Ali ako goli izađete iz automobila, prijeti vam 45 eura kazne.

Reportaža prenesena s New York Timesa

 

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.