Stotinama godina ljudi su obavljali sva računanja, točnije većinu njih morale su raditi žene. Ali sredinom 20. stoljeća, te su poslove pomalo počele preuzimati mašine, pa se promijenila definicija 'kompjutera'.
To više nije bila osoba koja računa, kao što ni kalkulator više nije bio osoba koja "procjenjuje ili razmatra snagu i učinke uzoraka s ciljem da se dobije ispravna procjena učinaka ". U 70-ak godina, računalo se od monstruozne sobe smanjilo do minijaturnog ekrana koji radi na dodir, što je, realno gledajući, pravo čudo.
Danas vodeći stručnjaci za računala i tehnologije tvrde da se definicija 'kompjutera' ponovno mijenja. Neuroznanstvenici, kompjuterski genijalci, inženjeri i akademici suglasni su da smo dosegli onaj čudesan trenutak konvergencije i ubrzanja u računalnim tehnologijama, koji će se iskazati u načinu na koji govorimo o računalima.
"To je kao prelazak s jednostavnih strojeva na automatizirana računala", izjavio je James Brase, zamjenik direktora u Lawrence Livermore National laboratoriju. "I to se dogodilo zato što smo napravili arhitektonske promjene, a ne samo tehnološke. Nove vrste sposobnosti - koje neće biti na linearnoj ljestvici, predstavljat će najveći pomak!"
Arhitektonske promjene koje spominje tiču se truda da se napravi kompjuter koji se može ponašati i učiti na isti način na koji to čini ljudski mozak. Što znači da bi se trebale izraditi mašine koje bi mogle prikupljati stvari iz njihove okolice uz pomoć senzora, ali i koje bi mogle izdvojiti i kristalizirati što je bitno iz mora različitih podataka.
"Živimo u vremenu u kojem će se promijeniti značenje kompjutera. Ove riječi će se promijeniti. 'Kompjuter' će našim unucima definitivno biti nešto potpuno drugačije", izjavio je profesor računarstva, Vijay Narayanan, sa Sveečilišta u Pennsylvaniji.
Kako izgraditi nešto nalik mozgu ako ne znamo kako točno on radi?
Dramatična promjena u svijetu računarstva prvenstveno će se ticati modeliranja nove generacije mašina koje bi trebale raditi kao povezana mreža ljudskog mozga, što je pristup koji, prema mišljenju neuroznanstvenika s M.I.T.-a, Jamesa DiCarla, ima nekoliko velikih ograničenja.
"Mozak je kompjuter kakvog još ne znamo izgraditi. To je uređaj za obradu podataka kojeg jednostavno ne znamo izgraditi. Kakva je to vrsta uređaja?
To je pravo pitanje, ali mi još nismo spremni graditi mašine koje mogu savršeno oponašati mozak, jer ne znamo ni kako on radi", izjavio je DiCarlo.
No ono što znanstvenici znaju jest da se mozak oslanja na mrežu milijardu međusobno povezanih neurona, da je energetski učinkovit i da je njegova obrada podataka sofisticirana na mnogo načina koji su neusporedivi s tehnologijom.
Drugim riječima, nazivanje mozga kompjuterom više je od jednostavnog korištenja metafore, a neuroznanost i računarstvo se na mnoge načine međusobno nadopunjuju.
Budući da će kompjuteri budućnosti pomagati ljudima da se prilagode sve većem broju podataka, tako će oni i učiti, promatrajući ljudsko ponašanje.
"Dosad smo se naučili adaptirati na kompjutere", izjavila je Dharmendra Modha, osnivačica IBM-ove grupe za kognitivno računanje. "Mi koristimo tipke. Koristimo palac kad tipkamo na pametnim mobitelima. Ali s vremenom će se kompjuteri sve više prilagođavati ljudima."
Dakle kompjuteri budućnosti bit će više nalik ljudima, na način da će integrirati podatke i donositi odluke. Što znači da ćemo možda napraviti puni krug, te će se početna definicija vratiti u opticaj, budući da će opet biti riječ o 'osobi' koja sve sama obavlja, piše Mashable.
