Miriše more u vinogradu Monte Rosso nedaleko od Savudrije iako se ne vidi s dijelova stjenovitog rta zasađenih malvazijom istarskom bijelom i, čini mi se prvi put kod nas, talijanskom sortom montepulciano d’Abruzzo. Ako je i ima, nitko je ne puni u bocu kao sortno vino. U regiji Abruzzo, čije ime nosi, te širom središnje te južne Italije, gdje ga uzgajaju, daje moćna vina tamnocrvene, gotovo crne boje s izraženim zrelim taninima pa ga često miješaju s crvenim sortama vitkijeg tijela kako bi ih ojačali. Ili montepulciano učinili nježnijim.
Berba 2015. pokazala je da na Crvenom vrhu, što je slobodni prijevod naziva vinogradarskog položaja, montepulcianu dodane nježnosti ne treba. Stjenovit i blago nagnut teren ima i posebnu mikroklimu, suhu i vjetrovitu, što smanjuje rizik od bolesti grožđa, a blizina mora utječe na to da su vina svježa i ukusna. Sortu ne treba miješati s glasovitim toskanskim Vinom Nobile di Montepulciano koje oko istoimenoga gradića rade od sorte sangiovese. Da je montepulciano s malim slovom u Italiji velik po značaju govori i podatak kako tamo raste na gotovo 30.000 hektara, što je za oko 40 posto više od svih hrvatskih vinograda.
Hrvatsko grožđe montepulciana d’Abruzza slovenska ekipa iz vinarije Monte Rosso na preradu zasad vozi u Italiju, u mjesto Duino Aurisina, 20-ak kilometara od Trsta, prema Monfalconeu, gdje podrum ima glasoviti vinar Edi Konte. Tamo ga pune u butelje od 0,75 litara pod imenom Nero (crn), a u magnume od litre i pol te trolitarske jeroboame kao Nerone, što je na talijanskom uvećanica od Nero.
U dvije veličine boca, butelje i magnume, pune i ostala dva vina, malvaziju istarsku bijelu pod sortnim imenom te pjenušac Monteclassico proizveden također od malvazije tradicionalnom metodom druge fermentacije u boci. To je ukusan, sasvim suh pjenušac, aktualna je berba 2015., koji je 12 mjeseci odležao na kvascima. Fino pristaje uz sirove plodove mora, više uz repove kozica ili škampi nego uz školjke, odličan je aperitiv i osvježava. Problem je samo to što svaki gutljaj traži novi. Mladu Malvaziju pune kao svježe vino u klasične butelje, a dio ostave da godinu dana odležava u magnumima. Tako iskoče arome zrelijeg voća i vino postane punije pa nije više primjereno samo kasnom proljeću i ljetu, nego se može piti cijele godine i uz malo jaču hranu, masniju bijelu ribu ili tjestenine i jela od bijelog mesa s umacima. Kao da im nedostaje četvrti as, slatko vino od bobica malvazije prosušenih na vjetru po kojima je Istra i inače poznata, pa će svaki slijed finog obroka imati pratnju u čaši.
Monte Rosso je danas imanje od 65 hektara. Dijelovi nisu bili obrađivani do 2006. godine, kad ga je preuzela sadašnja ekipa okupljena oko Slovenca Uroša Gorjanca, a danas je tamo 13 hektara vinograda okrenutih prema jugu i sjeverozapadu na nadmorskim visinama između 25 i 50 metara. Neki imaju pet, drugi čak 95 godina. Masline zauzimaju oko dvije trećine ukupne površine. Posadili su 2009. istarsku bjelicu, leccino, pendolino, maurino, ascolanu i picholine te rade miješano ekstradjevičansko ulje koje je lani u New Yorku osvojilo zlato među 800 ulja iz 26 zemalja te jednosortno od bjelice. Imaju 2000 stabala trešanja te 600 smokvi i od plodova rade džemove, a uzgajaju i bademe. Zasad je podno vinograda lijepa kućica s terasom u kojoj mogu primiti 20-ak gostiju, a do 2020. godine žele sagraditi i vinariju. Tad će i vina od grožđa iz hrvatske Istre postati sasvim hrvatska.
