Gradska kavana na placu otvorena je 1930. godine i bila je posljednji primjerak autentičnog kavanskog prostora u gradu. Kao i danas i u to vrijeme 'kavanska' kultura bila je dio života grada, a točno se znalo gdje se nalaze umjetnici, a gdje trgovci, političari.
Do 1946. godine nosio je naziv Trg Jelačića bana, a dolaskom komunističke vlasti, na zgražanje javnosti, i bez ikakvog obrazloženja, spomenik banu Jelačiću nestao je s trga 1947. godine, gotovo preko noći. Trg je tada dobio ime Trg Republike, a iako sajmišta više nije bio od uređenja tržnice Dolac, sredinom 30-ih godina prošlog stoljeća, trg je i dalje ostao okupljalište građana ali i njihovih automobila.
''Taj prvi automobili koji se pojavio u Zagrebu nije bio baš ni toliko velik, a vozio je umjerenom brzinom. Sam oblik mu je bio nešto nezgrapan, s velikim valjkom otraga za benzin i samo sa jednom sjedalicom. Nije vozio brzo, ali je strahovito štropotao šireći oko sebe neki nepoznati i zagušljiv smrad od koje je Zagrepčane uhvatila kijavica kao da su srkali burmut. Preplašio je i pse koji su lajući i zavijajući bježali na sve strane, a uzbudio je i čopor stoke toliko da je jedna očajna krava ušla u najbližu trgovinu i tamo napravila rusvaj'', zapisao je tada jedan društveni kroničar.
Kako je grad rastao pa se i tako povećavala potreba za parkiranjem tih ljubimaca na četiri kotača, tadašnji Trg Republike postao je parkiralište i tako izgubio svoju vrijednost kao simbola jednog grada. Posljednje vozilo napustilo je trg 1975. godine.
Trg je postao zaštićena urbanistička cjelina 1962. godine a građevine koje ga okružuju tijekom godina doživjele su niz rekonstrukcija pročelja i prizemnih dijelova. Najstarija kuća, piše Špoljarić, nalazi se tik uz hotel Dubrovnik.
Posljednja izgrađena građevina bio je tada prvi neboder sa aluminijskom oplatom u ovom dijelu Europe, visine od 64 metra. Izgrađen je 1958. godine.
Nakon 90-ih Trg bana Josipa Jelačića postao je glavna lokacija za organizaciju svih događanja u gradu. Mnogi će reći da se na prostoru dimenzija 186 sa 72 metra najviše građana okupilo 21. studenog 1996. godine na prosvjedu u znak podrške radiju 101 kada je 120.000 Zagrepčana prosvjedovalo protiv ukidanja koncesije ovom legendarnom radiju uz kojeg su odrastale mnoge generacije.
Trg je svjedočio i povijesnom ulasku Hrvatske u EU a u središnjoj proslavi sudjelovalo je oko desetak tisuća ljudi. Sjetit ćemo se i drugih prosvjeda, sindikalnih, reformskih, političkih skupova, različitih organizacija, prebrojavanja snaga i mišića, no i vječite misterije bez pravog odgovora – koliko ljudi može stati na naš glavni trg.
Na video zidu pratio se i prijenos izricanja presude generalima u Haagu, a i dan danas organiziraju se razne manifestacije, smotre folklora, ulični nastupi, i sajmovi domaćih i prirodnih proizvoda. Sve su to povijesni događaji koji nikako ne mogu zaobići trg, pa ni njegovog čuvara sa sabljom okrenutom u smjeru juga, koji je sredinom srpnja, osvanuo sa kockastim plaštem i kravatom.
Ovih se dana trg priprema za dolazak nove 2019. godine, i još jedan tradicionalni doček uz glazbu, smijeh, šampanjac i spektakularni vatromet kakve smo mogli gledati svih ovih godina. Prvi takav veći vatromet na Jelačićevom placu Zagrepčani su imali priliku vidjeti 9. lipnja davne 1865. godine.
No za razliku od ovih današnjih, taj je tragično završio, kako piše Špoljarić. Iako je sve išlo po planu i programu, u jednom se trenutku zapalila željezna cijev napunjena kemikalijama. Od posljedica eksplozije poginulo je desetero ljudi, a još ih je toliko ozlijeđeno. Pirotehničar Lamberger osuđen je na dva mjeseca zatvora, a o toj strašnoj nesreći pričalo se i desetljećima nakon nje.
Možda je to samo još jedna u nizu mnogih misterija i legendi o Zagrebu koja kruži ulicama i trgovima, i priča priču o srcu grada, i simbolu, spomeniku koji mirno stoji i 152 godine nakon što je prvi put postavljen na trg koji sada nosi njegovo ime.
