Bandićeva palača, tu su davno zatočili tragičnu kontesu

Dijelove tih originalnih gradskih bedema iz 13. stoljeća možemo vidjeti i danas skrivene u podrumu palače, kojeg gosti često posjećuj kako bi se u maloj vinoteci mogli upoznati sa autohtonim hrvatskim vinima. Smještena je tu i zbirka hladnog oružja iz razdoblja Seljačke bune koja se nalazila na Medvedgradu. Tu se nalazi i zdenac. 

''Tijekom posljednjeg restauriranja otkriven je zdenac, kojeg su prije morale imati sve palače. Naime, u srednjem vijeku su to mahom bile drvene kućice, pa je iz straha od požara, svaka od tih obitelji koja je gradila kuću na Gornjem gradu morala imati zdenac i veliki vrč, hamper za gašenje požara. To je bila neka vrsta nameta, propisanih pravila, koje su morali zadovoljiti svi koji su željeli graditi kuću'', objašnjava nam Šagovac Polan.

Dok hodamo prostorima razmišljamo o vremenima s kraja 19. stoljeća u koje su se u jako bogato opremljenim salonima okupljali mnogi. Onaj najmanji salon, djevojačka soba, služio je, kako kažu legende, i za posjete, a posebno posjete mladića, obožavatelja Klotilde.

Postoji niz priča o njezinom životu, i mnogim mladićima koji su ju posjećivali. U jednoj od njih spominje se i odvjetnik Dragutin pl. Gvozdanovića s kojim je, kako piše Večernji list, na užas svoje obitelji, živjela u izvanbračnoj vezi. Njemu je Klotilda ostavila na doživotno uživanje palaču Dverce.

Danas je palača Dverce impozantni spomenik u kojem je prikazano bogatstvo jedne trgovačke obitelji. Posebno se to može vidjeti u salonu s kornjačevinom, u kojem su stolovi i ormari napravljeni od oklopa kornjača.

''Bio je to tada jako skupocjen materijal kojeg nije mogao imati svatko. Posebno se dopremao u Zagrebu, a od njega je izrađen i ovaj stol'', govori nam voditeljica. Napominje kako je održavanje ovakvih umjetnina danas jako teško i skupocjeno, posebno zato što se neki materijali više uopće ne mogu ni pronaći.

Sama je palača zaštićeno kulturno dobro, u trajnom vlasništvu Grada Zagreba. Iako se u njoj organiziraju razna primanja, od raznih veleposlanstava, pa do predsjednice, premijera i gradonačelnika, voditeljici koja o ovaj kući brine već 28 godina, ipak u posebnom sjećanju ostaju ona primanja organizirana za vrijeme Domovinskog rata.

''Bio je to vrlo specifičan period u kojem smo nerijetko mogli vidjeti zadivljene poglede mnogih gostiju koji su posjećivali palaču. Bili su iznenađeni da imamo takav prostor u koji je utkana povijest i kulturna baština kojom ovaj 'mali' narod raspolaže. Oni tada nisu imali percepciju o tom blagu koje se ovdje nalazi'', naglašava.

Palača Dverce zatvorena je za javnost, pa se tako i o njezinom životu iza tih bedema malo zna. I naša domaćica, voditeljica objekta, većinu tih priča iz njezina života čula je od starijih kolega. Sjetit će se tako priče kako je u crvenom svečanom salonu počasni doktorat uručen Josipu Brozu Titu, ali i jedne vezane uz bogatstvo tepiha kojima obiluje ova plača, starih i nekoliko stotina godina. Onaj najstariji među njima, broji 430 godina, i nalazi se u posebnoj prostoriji kako bi se očuvao do uništenja.

''Ni sami nismo bili svjesni kolika je vrijednost naših tepiha, a posebno onoga koji se sada nalazi u Kabinetu gradonačelnika. No da je on tu, taj tepih star 430 godina, znao je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan koji je Zagreb posjetio prije dvije godine. Zatražio je da baš na tom tepihu odradi svoju molitvu. Potpuno mirno i pažljivo na njega je položio ručnik i posvetio se molitvi'', priča nam.

Mir i spokoj odišu hodnicima palače, glavnim hodnikom na čijem zidu se nalaze portreti svih zagrebačkih gradonačelnika, koji su svaki na svoj načinostavili trag u ovom prostoru. U ovo božićno vrijeme voditeljica će posebnu pažnju posvetiti božićnom uređenju, posebno s obzirom kako je društveni život palače u ovom mjesecu jako aktivan i bogat, možda čak kao i u to staro doba.

Dok hoda prostorima i priča nam o bogatstvu lustera, ogledala, najljepših kamina, drevnih i skupocjenih tepiha, krećemo se polako, pazeći da ne hodam previše po tepisima i slučajno ne uništimo taj trag prošlost.

''Po tim tepisima, kako mi je objasnio jedan od naših gostiju, zapravo trebamo hodati, jer oni tako 'dišu', žive i dalje, a ne propadaju'', govori nam.

Promatramo pogled koji se kroz prozore otvara prema jugu grada, a ona nam priča kako je najljepši pogled onaj zimski, kada krovove kuća prekrije prvi snijeg. Pitamo ju koji joj je najljepši dio palače, u kojem najviše uživa. Pokazuje nam luster u zelenom salonu, i kaže kako upravo ispod njega provodi svoje trenutke odmora i mira.

''Kad sam počela raditi u palači nisam se usudila ništa dirati, bojala sam se da nešto ne oštetim. No kroz godine sam naučila kako paziti na nju, ali istovremeno i u njoj uživati. Tako i u ovom lusteru, ispod kojeg prođem i uživam u zvukovima koje ispuštaju njegovi viseći dijelovi kada ih dotaknem rukom. Lom svjetla je također prekrasan. Znam sjediti ovdje i uživati u toj igri svjetla i zvuku koji podsjeća na neka davna vremena'', priča nam.

Posebno svečano ovdje je bilo prilikom inauguracije predsjednice RH, no svima koji ovdje rade posebno drag događaj je obilježavanje dan grada Zagreba u svibnju. Tada se okupljaju mnogi, političari, uglednici, akademici, književnici, umjetnici, svi oni koji su svojim radom doprinijeli razvoju ovog grada, ponosnog vlasnika palače Dverce, koji tako i dalje živi bogatim društvenim životom poput onog u kojem je uživala i Klotilda.

I dok nas naša domaćica Valerija Šagovac Polan ispraća iz palače Dverce, ne možemo zaboraviti na sve priče koje nam je ispričala o ovom trajnom spomeniku na život jedne 'princeze' koje je voljela Zagrepčane, one obične ljude iz naroda, i sa veseljem ih pozivala na druženja svoju palaču. I njima na daljnje uživanje ostavila jednu od najljepših plača u gradu.