Kad se priča o nacističkim zločinima, u prvi plan izlaze legende o brutalnim časnicima SS-a, ali tek ponegdje se spomene ime neke nacistkinje. Mnogi će reći da je to potpuno nepravedno zato što su i žene pokazale da su jednako brutalne kao i njihove muške kolege. Maria Mandel bila je SS-ovka rodom iz Austrije, a u zloglasnom logoru smrti Auschwitzu bila je odgovorna za smrti oko pola milijuna zatvorenika u logoru.
Nakon pripajanja Austrije Njemačkoj, Anschlussa, Mandel se preselila u Munchen da bi uskoro počela raditi kao čuvarica u koncentracijskom logoru kod Lichtenburga 1938. godine. Tamo je radila s još pedesetak SS-ovki, a uskoro je prebačena u veći koncentracijski logor. 15. svibnja 1939. godine je počela s radom u koncentracijskom logoru Ravensbruck u blizini Berlina.
Nadređene je toliko impresionirala da su je počeli nagovarati da se pridruži nacističkoj stranci kako bi joj i službeno mogli dati promaknuće. U travnju 1941. godine se pridružila nacistima da bi samo godinu dana kasnije postala zapovjednica logora. Nadgledala je izvršavanje zadataka, a određivala je i kazne neposlušnima.
1942. godine raspoređena je u Auschwitz gdje je njena okrutnost dobila potpuno novu dimenziju. Iznad nje bio je samo Rudolf Hess kao zapovjednik logora, a ona je kontrolirala sve zatvorenice i to ne samo u Auschwitzu već i po okolnim logorima. Posebno prijateljstvo je razvila s Irmom Grese koju je promaknula na čelo kampa za Mađarice. Svjedoci pričaju da je Mandelica često stajala na vratima logora i nijemo promatrala zatvorenice kako prolaze. Kad bi neka okrenula glavu i uzvratila pogled, Maria je tražila da napusti kolonu i nestala bi bez traga.
Zatvorenici su joj uskoro dali nadimak "Zvijer" zbog nevjerojatne okrutnosti. Osobno je provjeravala popise zarobljenika i osobno je poslala oko pola milijuna žena i djece u njihovu smrt u plinskim komorama. "Po njenim naredbama je osnovan i Ženski orkestar Auschwitza gdje su djevojke prisilno svirale instrumente kako bi bile pošteđene teškog rada. Morale su svirati u gotovo svim prilikama. Kako je to kasnije opisala preživjela iz Auschwitza, Lucia Adelsberger, u svojoj knjizi: "Žene u povratku s iscrpljujućeg rada morale su marširati u ritmu glazbe. Glazba je pratila i sve prigode. Glazba je pratila obraćanje zapovjednika logora. Glazba je pratila čak i vješanja".
Zbog svega toga, Mandelica je nagrađena vojnim odlikovanjem. Krajem 1944. godine je prebačena u Dachau, a uskoro su i Auschwitz i Dachau oslobođeni. Maria je pobjegla u rodni kraj sredinom 1945. godine gdje su je uhvatili američki vojnici.
U listopadu 1946. godine Amerikanci su je izručili vlastima Narodne republike Poljske gdje ju je dočekalo suđenje. U Krakowu je nakon kraćeg suđenja osuđena nasmrt vješanjem.
Stanisława Rachwałowa, jedna od preživjelih iz Auschwitza bila je u ćeliji odmah od Mandeličine, i prevodila je razgovore između čuvara i Marie. Kasnije je pričala da je Maria pred samo vješanje tražila oprost. Mandelica je obješena 24. siječnja 1948. godine i pokopana je u neoznačeni grob.
