Šef mafijaške obitelji Colombo, Carmine Persico, preminuo je u 86. godini života u zatvoru u Sjevernoj Karolini. Iako je svoje posljednje danje proveo iza rešetaka, izdržavajući zatvorsku kaznu od 139 godina, i dalje je bio na čelu jedne od nekada najmoćnijih mafijaškoj obitelji.
Većinu svog odraslog života proveo je ili optužen za nešto, na sudu ili pak u zatvoru otkuda je i dalje uspješno navigirao Colombo obitelji. Bio je, vjeruje se, upleten u ubojstva mafijaških šefova Alberta Anastasie i Joeyja Galla.
Za razliku od većine svojih mafijaških kolega Persico nije bio iz siromašne obitelji iz Brooklyna, već iz srednje klase. Otac mu je radio kao stenograf, a majka se brinula za trojicu braće i jednu sestru. "Karijeru" je započeo kao 17-godišnjak, u južnom Brooklynu.
Sa 16 je otišao iz škole te postao poznat policiji kao šef bande Garfield boys.
Prvi je puta uhićen sa samo 17, i to za ubojstvo. Bio je inteligentan, nasilan i vrlo bi mudro i olako izdao druge. Tako je zaradio nadima "zmija", kojeg je prezirao, ali se i vrlo brzo penjao po ljestvici Colombo organizacije.
"Bio je najfascinantnija figura s kojom sam se susreo u svijetu organiziranog kriminala. Zbog reputacije genijalca i žestine, bio je legenda do 17., a kao mafijaški šef u nekim je dijelovima Brooklyna bio heroj. Bio je malen, ali beskrajno žestok", rekao je Edward A. McDonald, nekadašnji tužitelj koji se sedamdesetih i osamdesetih bavio mafijom.
Njegov drugi nadimak, kojim da se smjelo zvati (za razliku od "zmija") bio je "junior", baš zato jer je tako mlad stvorio ime za sebe.
I dok je naizgled besposlen šezdesetih i devedesetih sjedio u zatvoru zapravo je vodio organizaciju koja je zarađivala milijune dolara godišnje reketarenjem, kockom i dilanjem droge.
Oni koji su ga poznavali kažu kako je da je riječ o čovjeku koji je bio naizmjence šarmantan i neopisivo okrutan. Odvjetnici se prisjećaju kako je bio u stanju shvatiti i vrlo brzo savladati zakone i sudske procedure, često dajući savjete i samim braniteljima.
No oni koji su ga prisluškivali kažu kako je dobivao slomove živaca na najmanju sumnju izdaje te planirao ubojstva FBI agenata i tadašnjeg tužitelja, Rudolpha Giulianija, koje je, piše The New York Times, krivio za svoje duge zatvorske kazne.
Mafijaški cinkaroši kažu da je dao odraditi barem dvadeset ubojstava, a jednom je doslovno zaustavljen da u baru užetom ne udavi nekadašnjeg saveznika koji se "dao" na drugu stranu, Larryja Galla.
Na vrhuncu vlasti bio je od ranih šezdesetih do sredine osamdesetih. Tada bi obilazio Brooklyn, odjeven u uredno odijelo skupa s najdražim tjelohraniteljem, Hughom McIntoshem, koji je bio velik kao drvo.
Ako nije bio u Brooklynu, Persico bi provodio vrijeme na svojoj farmi konja sjeverno od New Yorka, gdje bi za prijatelje pripremao svoj najdraži recept, tjesteninu sa maslinovim uljem i češnjakom. Tamo je 1972. nađeno 50 pušaka i 40-ak bombi.
Persico je bio na čelu jedne od pet njujorških mafijaških obitelji - Colombo, Bonanno, Gambino, Genovese i Lucchese.
Na suđenju se samouvjereno branio sam, i nije mu loše išlo, ali ipak je osuđen, skupa sa Anthonyjem Corallom, šefom Lucchese obitelji, i jednim od šefova Genovese obitelji, Anthonyjem Salernom.
Svaki je, radi urote za počinjenje ubojstva, dobio po 100 godina zatvora bez mogućnosti pomilovanja.
To je suđenje uzdrmalo njujorški mafijaški svijet, oslabilo obitelji i uzdignulo Giulianija, koji je kasnije postao gradonačelnik.
Obitelj Colombo je zapravo nastala iz obitelji Profaci, na čijem je čelu bio kum Joseph Profaci. On je mladog Persica "priznao" kao punokrvnog gangstera već mladoj dobi od 21 godine. I braća Gallo su mu tada, još uvijek, bili saveznici.
Persico je na kraju bio optužen u 25 zasebnih slučajeva, a bio je uhićen nekoliko desetaka puta. Njegov se život čita kao najnapetiji film. Probleme je rješavao tako što bi zastrašio, ubio ili prijetio pa bi sve tužbe naglo nestale.
Godine 1957. ubio je Alberta Anastasiu, šefa preteče obitelji Gambino. Carlo Gambino, Anastasijina desna ruka i Profaci su odobrili ubojstvo jer su se bojali da će mafijaš postati prevelika prijetnja i "glavni" među njima.
Uskoro je pak izbio pravi mafijaški rat između frakcije Profaci i frakcije braće Gallo u kojoj je 12 ljudi ubijeno, a Persico je ranjen.
Upravo je tada Persico pokušao udaviti Galla ali ih je u klubu Sahara prekinula policija, no Gallo nije htio svjedočiti. Rat je stao tako što je od prirodnih uzroka umro Joseph Profaci, a šefovi drugih obitelji su se složili da novi glavešina bude Joseph A. Colombo.
Persico je, pak, cijelo vrijeme imao izlete na sud. Što zbog otmice, što zbog iznude ili reketarenja. Onda se dogodilo to da je Joseph Colombo upucan na prosvjedu za prava Italoamerikanaca, ostao je paraliziran, a Persico je postao "kum".
Vrlo brzo nakon toga Persico je "sletio" u zatvor, po prvi puta zaozbiljno, no nastavio je vladati. Pušten je 1979., ali se opet vratio 1981. godine radi pokušaja mita.
Iz zatvora je izašao 1984. i odmah otišao u "ilegalu" jer je saznao da mu planiraju suditi za još jedno ubojstvo i reketarenje.
Tri je mjeseca bio bjegunac dok nije uhvaćen u kući sestrične na Long Islandu. Njezin je muž, Fred DeChristopher dobio 50.000 dolara nagrade jer je dojavio FBI-ju.
Godine 1986. Persico je nađen krivim jer je izvukao milijune iz građevinskih kompanija, ucjenjivao i plaćao mito.
"Vi ste, gospodine Persico, jedna tragedija. Vi ste jedan od najinteligentnijih ljudi s kojima sam se susreo", rekao mu je sudac, a obrana nije smjela prozboriti riječ bez da Persico to ne odobri.
Na kraju je bio sam svoj odvjetnik. Njegova je taktika bila da će bruklinskim govorom šarmirati porotu kao publiku. Međutim, nije upalilo i dosuđena mu je velika kazna od, sve zajedno, 139 godina.
Iako nije bilo šanse da ikada izađe, odbio je odstupiti s čela obitelji. Prema mafijaškim običajima kum prestaje biti kum ako umre ili abdicira. Persico je htio ostati na čelu dok vlast ne bi mogao predati sinu Alphonseu znanom i kao Little Allie Boy. On je pak u zatvoru radi reketarenja bio od 1986. do 1993.
Kao svog zamjenika Persico je odabrao Victora J. Orena, ali se precijenio u tome koliko će ga ovaj slušati. Orena ga je pokušao svrgnuti, te preuzeti kontrolu nad obitelji.
Persico je početkom devedesetih iz zatvora naredio njegovu likvidaciju i krenuo je rat između onih odanih kumu i onih odanih uzurpatoru. Desetak je ljudi umrlo prije prvog primirja.
Orena je osuđen na doživotnu kaznu zatvora, a sredinom devedesetih na njegovo je mjesto došao Carmineov nećak, Joseph Russo. Obitelj je tada već bila mnogo slabija negoli nekad. Zatvorske kazne, novi zakoni i unutarnji ratovi su učinili svoje.
I Persicov je sin priznao umiješanost u ubojstvo i danas vrijeme provodi iza rešetaka gdje će ostati do kraja života. Persica je nadživjelo još troje djece (dva sina i kći), supruga Joyce i 15-ero unučadi. Njegov brat Alphonse umro je od raka u zatvoru 1989. godine.
"Možda mi je dosta navlačenja po sudovima, i dosta obrane moje reputacije", rekao je braneći se sam na sudu kada su ga pitali zašto se mjesecima skrivao.
Kategorički je odbijao tvrdnje da je mafijaški boss, i tvrdio je da ga se nepravedno maltretira.
"Gdje to stane, kada prestane, kada te ostave na miru?", pitao je.
